Puno buke nizašto, moglo bi se reći nakon što su mediji prenijeli informaciju o nezadovoljstvu pojedinih mještana s područja Nina kojima je navodno uskraćen pristup moru zbog snimanja filma na mjestu bivše vojne baze u Šepurinama.
Šepurine su, nažalost, odavno pretvorene u veliku devastiranu javnu površinu u vlasništvu države (MORH-a), a ono što se na tom prostoru događa zadnjih 20 i više godina, može poslužiti kao odlična dijagnoza za ocjenu uspješnosti državnog upravljanja vlastitom imovinom. Konačan ishod je porazan, za državu i lokalno stanovništvo. Da ne spominjemo onu ”mitsku” ulogu Šepurina za vrijeme Domovinskog rata, kada je ta bivša vojna baza bile poznata kao ključni uvozni, pardon, švercerski centar za teške droge u Hrvatskoj, otvoren uz svesrdnu asistenciju pripadnika generalskog zbora i hrvatskog zrakoplovstva, o čemu postoje brojna svjedočanstva...
Kada se na takvu osnovu zapuštene državne imovine još nakaleme neprovjerene priče o nečijoj tobožnjoj uzurpaciji i to za potrebe filmske industrije, stvari se u medijskom prostoru dovedu do krajnosti u kojoj deblji kraj, potpuno nezasluženo, izvlači filmsko-producentska ekipa, a ne odgovorni za tamošnji kaos.
U Šepurinama se ovih dana uistinu nalazi filmska ekipa zbog dva projekta – jedan igrani a drugi komercijalni – no oba imaju ishođene dozvole nadležnih državnih tijela i sve što se na tom prostoru događa, događa se uz njihovu suglasnost.
Poanta je da je svaki centimetar tog filmskog seta i sve zauzeto na to prostoru od strane filmaša – a riječ je od oko 1000 metara četvornih - odobreno i plaćeno.
Dizanje panike i ispisivanje javnih potjernica za onima koji u tom namjerno devastiranom prostor vide prikladnu kulisu za svoje projekte, samo je lakši način da se izbjegne priznati istina da je država Hrvatska najveći neprijatelj svojoj imovini.
S kojom definitivno ne zna gospodariti.