Sjećate li se gdje ste bili 22. srpnja prošle godine?
Vjerojatno ste taj ljetni dan proveli na nekoj plaži ili ste samo kunjali u hladovini, ali sigurno ste negdje, makar naknadno, ipak čuli da je tog petka Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja s pet udruga za zaštitu potrošača potpisalo ugovore o dodjeli financijske podrške za provedbu projekta “Tajni kupac za zaštitu potrošača u procesu uvođenja eura u RH”. Za realizaciju projekta izdvojeno je 720 tisuća kuna.
”Važno je učiniti sve što je moguće kako ne bi došlo do neopravdanog povećanja cijena i zato je došlo do suradnje s predstavnicima nevladinog sektora. Nadam se da će uvođenje eura biti napravljeno na transparentan način i da će potrošači biti zaštićeni”, kazao je tog vrelog dana ministar Davor Filipović.
Tada se čulo i kako će udruge koje su supotpisale ugovore do 15. u mjesecu objavljivati prikupljene podatke, a ostavljena im je i mogućnost objave “crnih lista”, to jest popisa onih koji neopravdano podignu cijene... No crne su liste u međuvremenu prestali spominjati. Kao da neće trebati; kao da je oko nas sve neki fini svijet.
Pet i pol mjeseci kasnije ministar više ne govori “nadam se”. Nego prijeti. Ljutit je jer su, ako je suditi po poskupljenjima, mnogi trgovci i obrtnici svjesno prečuli ljetnu vijest s početka ovog teksta. Ali danas je i očito kako ni Vladina tadašnja komunikacija s njima nije bila najozbiljnija. Ili su je odradili traljavo, uvjereni da je u pitanju samo formalnost, ili je netko držao figu u džepu, potrošačima dođe na isto.
’Lov u mutnom’
”Vlada je osigurala plaću za 800.000 radnika u COVID krizi. Osigurali smo razumne cijene, a u takvoj situaciji trgovački lanci podižu cijene i pokušavaju prevariti građane. To je ono što im neće proći! Ima prostora za snižavanje cijena”, ljutito je nekidan poručio ministar Filipović nakon hitnog sastanka s predstavnicima trgovačkih lanaca. “Sve je na stolu, od crnih listi do zamrzavanja cijena širokog spektra proizvoda, baš sve!”, prisnažio je svoje nezadovoljstvo otvoreno prijetećim tonom. “Vlada će učiniti ama baš sve da zaštiti standard hrvatskih građana!”, poručio je Filipović.
A onda se oglasio i premijer Andrej Plenković. “Dio poslovnih subjekata ovo koristi za lov u mutnom, to je loša i nepoštena praksa. S tim treba stati, treba se vratiti na cijene koje su bile prije 1. siječnja i prevesti tečaj pošteno i korektno, kako je država to odradila u korist građana. Bit će angažirani svi inspektori, ne samo glavni državni inspektor... Ne može država raditi sve, a netko u mentalitetu koji je čisti bezobrazluk, profiterstvo, lopovluk, raditi od građana nekoga tko nije previše pametan”, kazao je predsjednik Vlade, najavljujući protumjere za sjednicu u četvrtak.
Samo, tu se logično postavlja pitanje – je li i Vlada u međuvremenu učinila baš sve da spriječi val poskupljenja, jer su nam posljednjih mjeseci slali poruke da je sve pod kontrolom i da većih šokova neće biti?
Je li i onih 720 tisuća kuna iz proračuna za “Tajnog kupca” ustvari bačeno? Jer nas je već prvog radnog dana nakon prelaska na euro dočekala masovna “akcija zaokruživanja” cijena, nerijetko ne samo na prvu iduću decimalu! Sigurno ste čitali o brojnim primjerima grabežljivih dizanja cijena...
Trgovci su na prve prozivke odgovorili tvrdnjama da su konverziju proveli prema matematičkom pravilu zaokruživanja i da to ne znači i da su neopravdano dizali cijene. Neki su poručili da su zaokruživali na manje iznose, a drugi su istaknuli da su za sve krive – više cijene dobavljača. Drugim riječima, to hoće reći da je sve dio inflatornog vrtloga, što kod potrošača – kupaca izaziva dodatnu nelagodu jer ne vide bilo kakvo jamstvo da će rast cijena uopće tako skoro i stati!
Ako onih 66,27 posto koji su zaokružili “za” na referendumsko pitanje o članstvu RH u Europskoj uniji i nije tada (a bilo je to 22. siječnja 2012.) razmišljalo o tome kada ćemo uvesti i euro, još manje su u tim trenucima eurooptimizma razbijali glavu o tome hoće li s eurom doći i poskupljenja. To se tada činilo dalekom budućnošću kojom ne treba razbijati glavu...
Naivna baka
Zato i ne čudi da se po društvenim mrežama ovih dana – iako smo mislili da je ta tema apsolvirana neuspjelim pokušajem prikupljanja potpisa za referendum o euru – opet javljaju i euroskeptici i eurofobi, “suverenisti” već plaču za kunom, strepe s pitanjima poput: “Što je iduće čega ćemo se odreći?” Bilo je i ovakvih objava na profilima formalno odraslih ljudi: “U moj takujin još euro nije uša!”... Nekako sumnjamo da su svi ti “pravovjerni” ljubitelji kune ostali dosljedni, no jedno je neporecivo: djevojčica iz spota u kampanji “Euro naš novac” ipak je bila u pravu. Znate onaj spot u kojem baka i unuka razgovaraju u dnevnom boravku:
– Bako, jesi vidjela ovo, pa sve će ti poskupjeti?
– Ma ništa se ti ne brini!
A onda krene spiker u offu umirujućim tonom: “Kao brana neopravdanim poskupljenjima uvedeno je dvojno iskazivanje cijena prema fiksnom tečaju konverzije”... E, da, za čitavu kampanju za informiranje građana o euru (radijski i TV spotovi, jumbo plakati...) potrošeno je 23,5 milijuna kuna (bez PDV-a).
Koliko je kampanja bila uspješna i u kojoj je mjeri doprla do svih aktera konverzije, najbolje pokazuje nervoza koju Vlada pokazuje posljednjih dana. Prijetnje akcijama Inspektorata, Porezne i Carine slab su i u svakom slučaju zakasnjeli nadomjestak za očito propušteni posao ozbiljnog razgovora s trgovcima uoči uvođenja eura. Kupcima, istina, uvijek preostaje i mogućnost da neke trgovine bojkotiraju, ali slaba je to utjeha. Kako god okrenete, ispada da je klinka iz promidžbenog spota "znala" više od ministara u Vladi...
Nakon prvotnog šoka zbog poskupljenja u Novoj, artikuliranog uglavnom po društvenim mrežama, u čitavu priču očekivano su se uključili i “dežurni” akteri tuzemnog političkog života: tako je Mostov Nikola Grmoja prozvao premijera Andreja Plenkovića zato što “njega standard hrvatskih građana puno ne zanima”. Most se pridružio i inicijativi zastupnice Karoline Vidović Krišto za razrješenje Andrije Mikulića jer je, kako kaže, “riječ o kompromitiranom čovjeku koji ne bi trebao biti glavni državni inspektor”.
Nije Grmoja propustio zaigrati i na kartu populizma, više nego očito koketirajući s onima kojima je očito ionako “previše Europe” u Hrvatskoj – iako se istodobno formalno zalažu za uvođenje najviših europskih standarda – pa je tako izrazio osobnu nadu da će doći vlast “koja će voditi više računa o hrvatskim građanima, a ne o onome što će reći Ursula von der Leyen ili netko drugi u Europskoj komisiji”. Slično smo čuli i od Mostova populističkog tribuna Mira Bulja. Kuna je za oproštaj dobila i pjesmu: dvojac iz Tram 11 se od dosadašnje valute oprostio stihovima "Zbogom kuno, vidimo se opet"... Uostalom, podsjetimo, protiv eura - svatko iz svoga kuta gledanja - bili su i s krajnje desnice i krajnje ljevice (npr. Radnička fronta) mjesecima prije njezinog uvođenja.
Ali, zaokruživanja su ovih dana izazvala čitavu seriju reakcija:SDP-ova Mirela Ahmetović je izjavila kako "nije problem u tome što su popustili nešto učiniti, odnosno bolje se pripremiti, nego što su odbili bolje se pripremiti i bolje zaštiti građane”. Također je dodala i ovo: "Ako se fokus rada Plenkovića ne makne s formiranja njegove briselske karijere na dobrobit građana Hrvatske, neće biti dobro".
Socijaldemokrati su pak ukazali na to da je “Vlada propustila djelovati i sada prijeti praznom puškom”. Ali i oni su iskoristili priliku da zaigraju na antieuropskom fonu. “Smatramo da Vlada mora biti jaka i odgovorna, ne smije biti poslušnička prema europskim interesima i ciljevima, već treba zaštititi hrvatske građane”, poručio je Domagoj Hajduković u ime Socijaldemokrata.
Hic Rhodus...
I tako je i priča o poskupljenjima i očiglednim propustima u pripremi “operacije euro” neočekivano brzo otišla u predvidive vode populizma, odnosno u ranije definirane matrice nepomirljivih i stereotipnih političkih antagonizama na domaćoj političkoj sceni. Sve uz podkontekst da nam je i Bruxelles zapravo indirektno kriv, tj. da nam se nameće nešto što nije u našem interesu.
Što je iduće? Hoće li netko iz oporbe zatražiti referendum za odustajanje od eura i članstva u EU-u?! Znate, ne bismo se mi ipak igrali s vama, vratite nam naše igračke, naravno, i kunu, pa ćemo onda opet, primjerice, plakati kako "uvozni lobi" koristi razlike u tečaju i tako uništava hrvatsku ekonomiju...
Zbog svega toga, moglo bi se kazati da je oporba - baš kao i u nedavnom slučaju protivljenja izglasavanju odluke o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj - opet uspješno "iskoristila" priliku - da promaši temu!
Istodobno, i Vlada bi trebala shvatiti da nikakvim “izvanrednim mjerama” i prijetnjama dugoročno ipak ne može zaustaviti cikluse tržišne ekonomije. Pa ni inflaciju, koja je dovela do brojnih i osjetnijih poskupljenja davno prije uvođenja eura! Spominjane (protu)mjere mogu kratkoročno zauzdati galop poskupljenja, ali ako znamo da se paralelno s pričom o “zaokruživanju” u javnost provukla i najava novog velikog skoka cijena u trgovini, i to već od veljače (poskupljenja su u međuvremenu najavili i telekom operateri!), onda je jasno da nam treba jačanje ekonomije. A ne jačanje retorike. Samo, to se radi u tišini i do rezultata se ne dolazi preko noći.
Hrvatska očito još nije spremna za takav iskorak u kratkom roku, ali treba shvatiti da će joj euro u tome samo pomoći. Uostalom, svi smo se još od osamostaljenja zaklinjali u Europu i europske vrijednosti, nasuprot Balkanu, s kojega smo tobože toliko htjeli pobjeći. S eurom stiže i jedna opipljiva europska vrijednost. I otvara brojne šanse; da ne ponavljamo sad općepoznate mantre o turizmu, izvozu, potencijalnim investicijama...
Reklo bi se: Hic Rhodus, hic salta!
