Nevjerojatna je maštovitost koju počesto iskazuju visokopozicionirani predstavnici vlasti, bilo ove 'obične', bilo crkvene, a koja se, ta maštovitost, ogleda u teško shvatljivim i još manje prihvatljivim stilskim figurama koje su u stalnoj potrazi za emocionalno i eksplozivno nabijenim metaforama.
U moru takvih propovijedi, jer o propovijedanju je zapravo uvijek i riječ, izdvaja se ona koju je održao sisački biskup mons. Vlado Košić na misnom slavlju povodom 443. obljetnice obrane kaštela Gvozdansko.
On je, u razornom naletu mašte, potres koji je pogodio i njegove 63 župe povezao sa vjekovnim neprijateljima u koje je udrobio i Srbe i Turke, ali i komuniste, demografsko osipanje, pandemiju te Božju odluku da nam sve te pošasti pošalje s dobrim razlogom - kako bismo se međusobno zbližili.
'Danas nema više pred Gvozdanskim i Hrvatskom ni Turaka ni komunista ni Srba. Ako nekih i ima, pritajili su se', kazao je biskup, zacijelo znajući da, barem prema javno dostupnim, službenim podacima, samo na području Gline živi oko 20 posto pripadnika srpske nacionalne manjine.
'Potres je teško predvidiv, ne možemo se protiv njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba', nastavlja mons. Košić nadahnuto i s dozom žala za vremenom kad si mogao, bez previše pitanja, ognjem i mačem te s ponekim buzdovanom nasrnuti na silu nečistu.
'On je podmukao neprijatelj koji sve napada, ne gleda tko je tko niti dolazi najavljen, nikad ne znamo kada će udariti i što će srušiti, koga protjerati iz njegova doma, kome će se doslovno oduzeti tlo pod nogama. Međutim ima lijeka toj pošasti. To je naša kršćanska ljubav.'
Prakticiranje kršćanske ljubavi biskup Vlado Košić pak ponajprije vidi u tisućama volontera koji su, vrlo aktivno, časa ne časeći i ne pitajući na kojem je pismu čija krštenica ni koje je boje nečija eventualna stranačka iskaznica, pohrlili na Baniju pomoći ugroženim sunarodnjacima.
No biskup Košić očito bira tko je njemu sunarodnjak. To nisu ni Srbi, ni komunisti, ni Turci, a ni, za pretpostaviti je, njihovi 'prikriveni' potomci ili konspirativni sljedbenici.
Biskup Košić stoga očito zdvaja nad neprijateljskom prirodom potresa i pandemije koji su tim veće zlo upravo zato što ne biraju koga će napasti te, slijedom toga, ugrožavaju zdravlje i ruše kuće i 'pravim' sunarodnjacima Košićevim, ali i onima 'nepravima' i neprijateljskima.
Srbima, komunistima i Turcima! Fale samo pederi, psi i Cigani pa da spisak bude potpun i transparentno jasan svima koji, vidi vraga, kršćansku ljubav – ili ljubav, milosrđe i humanost kao takve! – ne prakticiraju selektivno.
Jer, znat će to i msgr. Vlado Košić ako samo pogleda u svoje libre, selektivna ljubav nije ništa drugo nego segregacija, a broj i energija ljudi koji su pomažući ljudima na Baniji pokazali golemu, djelatnu dobrotu, svjedoče da im je Košićeva vrsta ljubavi strana. Srećom!