Nije dobro, nikako nije dobro, u Ukrajini se događa nešto veliko i strašno, svi ćemo ispaštati. Ljude je strah.
Tako u jednoj rečenici Konstantin Protas jutro nakon što je u Ukrajini počeo rat sažima svoj doživljaj svega što se događa u njegovoj domovini. Protas je 2018. godine iz Ukrajine došao u Sali gdje radi u „Mardešiću”, s njim je i supruga Marina, a od rujna prošle godine u saljsku školu ide i njihovih dvoje djece, Kosta i Kira. U Ukrajini su ostali Konstantinovi roditelji Ivan i Ana.
-Čuo sam se sa svojima, razgovarao sam noćas s majkom, oni su u Sammyju, gradiću na sjeveroistoku Ukrajine. Jutros su oko 5,30 i oni čuli nekakve eksplozije, ali ne znaju što se događa. Običnim ljudima još nije jasno zbog čega se sve ovo događa, zašto se ratuje, boje se. Nekad mi se čini da su nam svi lagali i da ćemo istinu saznati tek za 50 godina. Narod uvijek ispašta. Naš predsjednik smiruje situaciju, kaže da nema panike, ali, koliko znam, ljudi su uznemireni, u mom rodnom gradu se stvaraju velike kolone i redovi na benzinskim pumpama i bankomatima. Granica s Rusijom i Bjelorusijom i nije tako daleko, priča Kosta i prenosi nam uznemirenost i zabrinutost skupine od dvadesetak Ukrajinaca koji trenutno rade u „Mardešiću” u Salima na Dugom otoku.
-Ne možemo ništa, neke žene plaču, ljudi pokušavaju stupiti u kontakt sa svojima u Ukrajini. Razgovarao sam s majkom, pokušat ćemo makar nju dovesti tu kod nas, u Sali, ili je nekako prebaciti u Italiju gdje joj živi sestra. Neće to biti lako, bit će i tu problema. Ne znam što je istina u svemu onome što čujemo, informacije stižu sa svih strana i različite su, dio ljudi govori da su neke ukrajinske zračne luke uništene s teritorija Bjelorusije, ali autobusi još voze prema Ukrajini. Vidjet ćemo što će se događati, nesigurni smo, strah nas je, ljudi su zbunjeni, kaže Konstantin Protas.