Kosturi ispadaju iz ormara: kako osigurati skoro 50 milijuna kuna za povrat izigranim investitorima?

Po presudi zadarskog Trgovačkog suda Grad Pag bi trebao isplatiti 15,5 milijuna kuna tvrtki "Raj d.o.o.", a činjenica što je na tu presudu uložena žalba Visokom trgovačkom sudu ne predstavlja posebno veliku utjehu paškoj gradskoj upravi. I to zbog utemeljenog straha da će u jednom drugom, sličnom slučaju Grad Pag morati isplatiti astronomski iznos od preko 30 milijuna kuna. O kakvom se problemu radi jasno je iz podatka da je izvorni gradski proračun oko 20 milijuna kuna.

-Grad se 2009. godine uknjižio na 19.000 kvadratnih metara zemljišta u Košljunu za čiju je prodaju, uz suglasnost Gradskog vijeća, raspisan natječaj na kojemu je pobijedila tvrtka "Raj" u većinskom talijanskom vlasništvu. Platili su zemljište milijun eura i uredno se uknjižili, a onda je DORH pokrenuo postupak poništenja tog knjiženja jer Grad nije imao pravo na knjiženje i prodaju tog zemljišta jer je ono u vlasništvu Hrvatskih šuma, to jest države. Nakon četiri godine, sud je poništio knjiženje i Grada i "Raja", pa su kao vlasnik uknjižene Hrvatske šume, a talijanska je tvrtka pokrenula spor tražeći povrat sredstava koja su s kamatama narasla na preko 15,5 milijuna kuna, kaže današnji gradonačelnik Paga Željko Maržić.

Maržić podsjeća da je DORH u veljači 2010. godine tadašnjem gradonačelniku Anti Fabijaniću Njekulinu i njegovom zamjeniku Tinu Herendi poslalo prijedlog o sporazumnom rješenju spora.

-Taj prijedlog ja nisam našao u gradskoj upravi 2013. godine, niti sam ga vidio niti sam za njega znao. A taj je dopis, mislim, trebalo dati Gradskom vijeću na znanje i odlučivanje jer u tom trenutku još nisu bila utrošena sva sredstva dobivena prodajom zemljišta u Košljunu. Jednostavno, taj je dokument zatajen i to nas sada košta. Konzultirat ću se s pravnicima oko odgovornosti tadašnjeg vodstva Grada, kaže Maržić.

Gradonačelnik i njegov zamjenik Dario Grašo otvaraju i pitanje povjerenja u zemljišne knjige:

-Nije se Grad uknjižio sam, učinio je to sud. Sud je uknjižio i kupce. A ako nismo mogli biti uknjiženi ni mi ni kupac, zašto smo onda uknjiženi, kažu Maržić i Grašo pitajući se zašto bi građani Paga plaćali zbog nečije krive radnje.

To isto pitanje se postavlja i u drugom, još starijem i kudikamo razvikanijem i financijski većem slučaju s prodajom zemljišta u Šimunima.

Pag se 2003. godine, za vrijeme gradonačelnika Andreje Bukše, uknjižio i potom prodao 1,5 milijun kvadrata tvrtki Piper za koju su mediji tvrdili da je u suvlasništvu Ivića Pašalića. Jamac Piperu u transakciji od 4,36 milijuna eura bila je Hypo banka, a onda je svega nekoliko mjeseci poslije Piper prodao taj teren tvrtki kćeri Hypo banke za astronomskih 38 milijuna eura. O tome se u Austriji već godinama vodi postupak, ali to ne brine gradsku upravu Paga. Oni imaju svoj problem:

-Kada je Grad prodao teren Piperu, mještani Šimuna su tužili Grad tražeći da im se prizna vlasništvo nad zemljištem, ali je sud to odbio. Međutim, nakon nekoliko godina DORH traži da se sve poništi i da se kao vlasnik upišu Hrvatske šume. Pazite, u ime Grada je uknjižbu na Grad tražilo tadašnje Pravobraniteljstvo, a onda, ta ista institucija, sada kao DORH, traži poništenje knjiženja kojega su prethodno naložili, kaže gradonačelnik Maržić smatrajući da se radi o pitanju za ministre financija i državne imovine.

Poučen prethodnim slučajem i obvezi povrata 15,5 milijuna talijanskom investitoru, Maržić se plaši isto takvog ishoda i u drugom slučaju u kojemu bi Grad Pag Piperu trebao isplatiti najmanje 4,36 milijuna eura. A to bi onda bila financijska omča koju Grad Pag ne bi preživio.

Zato paški gradonačelnik najavljuje da će od DORH-a tražiti mirno rješenje ovog spora, te da će, ako u tome ne uspije, tužiti državu.

Bankrot i stečaj grada u Hrvatskoj nisu mogući 

U Hrvatskoj nema grada ni općine uz koje mediji nisu vezivali "stečaj" ili "bankrot", u pravilu opisujući prevelike financijske probleme i nemogućnost urednog poslovanja. No, mogu li gradovi i općine proglasiti bankrot ili otići u stečaj?

Ljubo Jurčić je svojedobno objašnjavao da se u užem smislu riječi to ne bi moglo nazvati bankrotom jer iza plaćanja obveza nekoga grada ili općine uvijek stoji država. „Kada poduzeće ne može platiti svoje obveze, onda možemo govoriti o bankrotu, a u slučaju jedinica lokalne samouprave riječ je o političkom tijelu i isplatu

njezinih dugova mora preuzeti država jer se ta jedinica ne može ugasiti ili prodati zbog nemogućnosti plaćanja. Posljedica zaduživanja iznad svojih mogućnosti općina, građana i države plaćaju građani u obliku smanjenja njihova standarda, izjavio je Jurčić.

Ministrica Dubravka Jurlina Alibegović, stručnjakinja za lokalne i regionalne javne financije u Zagrebu, smatra da u Hrvatskoj, za razliku od Mađarske, službeni stečaj grada ili neke jedinice lokalne samouprave nije moguć.

Stečajni zakon navodi da se predstečajni i stečajni postupak ne mogu provesti nad Republikom Hrvatskom i fondovima koji se financiraju iz proračuna RH, Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.