Televizijsko sučeljavanje predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i njegova protukandidata Mire Kovača bilo je polusatno raspravljanje o nebitnim stvarima od kojih koristi nema nitko, a najmanje HDZ.
Od Mire Kovača koji je u poziciji izazivača očekivalo se da na sučeljavanje koje je toliko dugo zazivao makar dođe pripremljen. Od onoga tko želi srušiti šefa stranke, i to dok je premijer, očekivalo bi se da barem ima razrađen koncept, odnosno strategiju uvjeravanja stranačkih kolega da Plenkoviću trebaju okrenuti leđa i izabrati njega.
Kovač je, međutim, ušetao u televizijski studio i ponovo optužio Plenkovića da je stranku skrenuo u lijevo. A kao dokaze je ponudio ratifikaciju Istanbulske konvencije (zanemarivši da ju je prije nekoliko godina i sam zagovarao) i još da je Plenković kao srednjoškolac, tamo koncem osamdesetih prošlog stoljeća, u nekom radu citirao Kardelja i Marxa. Mogao je još dodati i da je u prvom osnovne bio primljen u pionire i slikao se s petokrakom na kapi.
Sučeljavanje aktualnog šefa HDZ-a i onoga koji bi ga želio zamijeniti na toj funkciji ostat će zapamćeno po uvredama i niskim udarcima koji su frcali s obje strane. A to je moglo biti zanimljivo samo onim gledateljima koji su, u strahu da negdje ne pokupe korona virus, u subotu navečer ostali kod kuće, i bili bi u stanju gledati bilo što, makar i hrvanje u blatu.
Naprosto je nejasno zašto je Miro Kovač ušao u debatu s mišlju da će na nedjeljnim izborima HDZ-ovci izabrati njega za novog predsjednika stranke ukoliko će na nacionalnoj televiziji istovariti prljavi veš i obrukati Plenkovića. Iznošenjem priče kako mu je prilikom sastavljanja liste za Europski parlament Plenković rekao da će HDZ dobiti te izbore taman da stavi i 12 ovaca na listu, Kovač je samo zabavio one koji ionako ne vole HDZ.
Javna rasprava o predsjedničkim izborima u kojoj su svi krivi što je Kolinda Grabar Kitarović izgubila izbore, osim nje same, nakon svega više sigurno ne zanima niti HDZ-ovce. No, da su otvorili raspravu o tome mogu li izbacivati iz stranke ljude samo na temelju nečije optužbe, bez provjere i postupka predviđenog statutom, kao što je to bilo u slučaju navodnog širenja mržnje u WhatsApp grupi, HDZ-ovci pred televizorima bi možda naćulili uši.
Možda bi ih zanimalo i da je Kovač kao izazivač aktualnom predsjedniku postavio pitanje suradnje s Milanom Bandićem u zagrebačkoj gradskoj skupštini, da ga je pred svima pitao zašto je od Bandića tražio da ne stavlja GUP na dnevni red do završetka izbora u HDZ-u i je li mu što zauzvrat obećao.
Bilo bi zgodno čuti Plenkovićevu reakciju da je Kovač kojim slučajem rekao kako će, ako postane predsjednik stranke, sankcionirati sve one kod kojih se pojave bilo kakve nelogičnosti u imovinskim karticama, zabraniti kandidature na lokalnim izborima onim članovima koji su zaposleni u tijelima iste lokalne uprave i samouprave…
Ali s ničim takvim Kovač nije 'počkaljio' Plenkovića. Plenković njega jeste. Stavio mu je pod nos plaćanje 200.000 kuna poštarine u kešu, a Kovač je to odšutio kao da se obratio voditeljici Damiri Gregoret, a ne njemu.