Kvisko u 'Atriju' ostavio dugove, a Petričiću voda došla do grla!

Restoran bar "Atrij" u Ulici Jurja Barakovića odmah iza ulaza na Poluotok s gradskog mosta, nasuprot novog Turističko-informativnog centra, "najukletiji" je ugostiteljski prostor u Zadru koji – unatoč atraktivnoj lokaciji – nikako da proradi otkad su iz njega "protjerani" zadarski studenti.

Na mjestu "Atrija" sve do Domovinskog rata postojao je Studentski klub, kultni prostor u kojemu su se okupljali studenti tadašnjeg Filozofskog fakulteta u Zadru, ali i omladina, kulturnjaci, glazbenici i umjetnici Zadra. Studentski je obilježio subkulturnu scenu Zadra kroz desetljeća postojanja, generacije ljudi koje su se tamo okupljale oblikovale su urbanu jezgru grada. U Studentskom klubu su se održavale brucošijade, ali i neformalne zabave i okupljanja studenata i profesora, tamo su nastupali zadarski bendovi, bilo je gostovanja umjetnika iz drugih gradova i zemalja, postavljale su se izložbe, prikazivale projekcije filmova, uglavnom, bilo je to mjesto druženja i kreativnosti. Iako je djelovalo u skromnim uvjetima, stari Studentski klub je upravo zbog svoje pozicije u srcu stare gradske jezgre bio urbani prozor u Zadar, nezaobilazno mjesto u kulturnom i društvenom životu grada.

Dali ga u najam

Sve je to prekinuto početkom Domovinskog rata, kada gradske vlasti bez puno razmišljanja i obzira oduzimaju atraktivan prostor studentima i pretvaraju ga u ugostiteljsku namjenu za najam. Uskoro će ga potom preuzeti tadašnji poznati gradski ugostitelj Dubravko Milin-Kvisko, pouzdanik gradske vlasti i zadarskog HDZ-a, dugogodišnji član Turističkog vijeća TZ-a grada Zadra, koji nekadašnji prostor Studentskog kluba pretvara u french style bar "Atrij". Kao kafić, "Atrij" je poslovao više godina, ali je potom naglo zatvoren da bi iza svega ostao nagomilan dug Kviska prema gradu Zadru, koji do današnjeg dana nije plaćen.

- Nakon isteka ugovora o zakupu, "Atrium Milin" d.o.o. zaduživan je za bespravno korištenje do predaje prostora gradu 30. studenoga 2010. Dio nepodmirenog duga za bespravno korištenje je utužen. Subjekt je brisan iz sudskog registra, te je taj dug otpisan – odgovorili su, pomalo lakonski, iz gradske uprave na upit o stanju dugovanja za taj gradski prostor. Vrlo neobično, s obzirom da u drugim slučajevima Grad sjeda i ovrhom na imovinu najmoprimcima za nenaplaćena dugovanja.

Na ponovljeno pitanje o detaljima ugovora s Kviskom, iza kojega su ostala nenaplaćena dugovanja za prostor "Atrija" oglasio se Ivan Mijolović, gradski pročelnik za financije:

- "Atrium Milin" d.o.o. je bespravno koristio prostor nakon isteka ugovora, te smo ga po toj osnovi zadužili za 420.431,19 kuna, od čega je ostalo neplaćeno 174.735,01 kuna glavnice, te je bio zadužen i za 83.163,16 kamata, od čega je ostalo neplaćeno 60.283,30 kuna kamata. Za taj iznos duga podignuta je tužba, ali je subjekt tijekom postupka brisan iz sudskog registra, te nismo imali zakonske mogućnosti za naplatiti dug – odgovorio je Mijolović.

Treba napomenuti da kroz cijelo to razdoblje zadarski studenti nisu imali adekvatan drugi prostor za klub, da bi naposljetku Grad i zadarskim mladima oduzeo Dom mladeži kakvim se malo koji grad u Dalmaciji mogao ponositi, a koji je izgrađen samodoprinosom građana Zadra upravo za potrebe mladih. Poput studenata i zadarska mladež prognana je u razne skvotove poput Nigdjezemske, jer su gradske vlasti nekadašnji Omladinski dom ustupili Sveučilištu u Zadru. Studenti su tada u prostoru nekadašnjeg diska "Citadela" dobili alternativni prostor za Studentski klub, koji je prozvan po nekoć aktivnom studentu prijašnjih generacija pok. Boži Lerotiću, međutim novi Studentski klub nije niti izbliza zauzeo mjesto u javnom životu grada kakvo je nekoć imao stari Studentski.

Vanjska kanalizacija

Nakon izlaska Kviska iz "Atrija", gradske vlasti prostor opet iznajmljuju, ovoga puta poznatom gradskom ugostitelju Hrvoju Petričiću, poznatom po restoranu "Kornat". Bivši Studentski klub pokazao se "ukletim" i za Petričića, koji se u iznajmljenom prostoru našao u velikim problemima. Petričić ističe da se zbog "Atrija" već dugo nalazi u velikim problemima. Kanalizaciju su tamo sanirali već desetak puta, ali ispostavilo se da je problem ispod ulice izvan prostora, a ne u samom lokalu, gdje su sve instalacije izmijenjene.

- Vanjska kanalizacija je katastrofalna, tako da je već nekoliko puta došlo do vraćanja fekalija u lokal i izlijevanja u unutrašnjost. Svaka sanacija značila je i izmjenu parketa, vrata... Otišla je i nova pumpa koju smo stavili i za koju su vodoinstalateri tvrdili da će riješiti problem. A ako radiš bez nje, na dao Bog kiše. Sva ta g.... isplivaju po "Atriju" i onda opet sve ispočetka. Samo je u kanalizaciju i sve te stvari do sada uloženo brdo novca. Trebao sam otvoriti prije mjesec i pol dana i opet nisam zbog svih navedenih problema. Sve je to počelo već tri mjeseca nakon preuzimanja prostora, nakon prve veće kiše. Najprije smo postavljali nepovratne klapne, rekli su da je riješeno. Onda smo ugradili te pumpe, ali njih nisu održavali kako treba. Svaki put se čitavi posao zaustavi, pa sve ispočetka. Problem je, ponavljam, vanjske strukture, nije problem "Atrij" gdje je sve obnovljeno, ne dobro, nego više nego dobro, ali u pitanju je cijela ulica, zapravo na čitavom Poluotoku postoji problem dotrajalih i starih cijevi koje bi trebalo izmijeniti, a sve je to zadnjih godina pogoršano zbog velikog broja novih apartmana i lokala na Poluotoku - kaže Petričić koji je lokal preuzeo 2012. godine u lipnju. Prije toga bio je zatvoren skoro dvije godine nakon što ga je koristio Dubravko Milin.
U lokalu su tada bile pločice, ali se uvijek čulo "po fonji". Tijekom temeljite obnove lokala uvidjelo se da je problem u kanalizaciji koja doslovno nije otjecala nigdje već se izlijevala u tlo i u zidove zgrade. Pretprošle godine imao je prvu katastrofalnu poplavu u rujnu, pa opet u prosincu. Sanirali su to i počeli s partijima, nakon čega je poplivalo metar u unutrašnjosti. Baš kad su otvorili opet lokal, uslijedila je ona katastrofalna poplava u rujnu i sve se opet ponovilo. Problem je tim veći što se ne radi o kafiću već restoranu, pa je nakon svake poplave kuhinje trebalo bacati cjelokupne namirnice u smeće.

- To se meni dogodilo osam puta i svaki put bacio sam 50 do 60 tisuća kuna namirnica. A da ne govorim o podovima, tri puta sam stavljao parkete. Na kraju sam postavio kamen... Sve me to koštalo ko "svetog Petra kajgana" a nikad nije proradilo kako valja. Možete otvoriti tri mjeseca kad ne pada kiša, ali ljeti ako padne kiša, gotovo je – kaže Petričić.

O odnosu s prijašnjim korisnikom prostora Dubravkom Milinom kaže da on jest zaposlenik u njegovoj tvrtki, ali ne direktno u ugostiteljstvu već u logistici, "u kancelarijama".

Dubioza od 'Elektre'

- Ja sam se javio na natječaj za prostor, a sjećam se da sam morao platiti i dubiozu od "Elektre", koja također nije bila mala. Atrij je bio "rupa bez dna". A tako je ostalo. Sve i dalje plaćam iako ne radim. U životu nisam ostao dužan, ali ovo mi je veliki problem. Sad ćemo pokušati riješiti taj problem i vidjeti što i kako dalje, jer sam, iskreno, ogorčen zbog svega toga. Mojom greškom s Gradom je sklopljen takav ugovor za "Atrij" da mi do sada nije priznato ništa od ulaganja i sanacije toga prostora, a tamo nije bilo niti struje kvalitetne, niti odvodnje, vode. U "Kornatu" sam, opečen "Atrijem", također izmijenio svu kanalizaciju i zamolili smo Grad da nam uvaži to što smo tamo uložili, vidjet ćemo što će Grad odlučiti – kaže Petričić.