„Majka sam dvoje djece. Svoju djecu nisam vidjela više od pola godine. Sud mi je zabranio da im se približavam. Jer ih, kako tvrdi moj suprug, zlostavljam. Ako se potvrdi optužnica protiv mene, a sve je izgledno da će tako biti, pitanje je kada ću ih više vidjeti. Financijski sam iscrpljena, psihički uništena, zahvaljujući suprugu privatno osramoćena, a ako optužnica bude potvrđena, izgubit ću i posao. Samo je Centar za socijalnu skrb na mojoj strani. Ali to nije dovoljno da sud uvaži moje dokaze i argumente, koje uporno odbija. Smatram da sud radi samovoljno, jednostrano i nekritički se odnosi prema predmetu, kao da se ne radi o djeci, nego o nepokretnoj imovini. Došla sam pred zid. Zato sam odlučila obratiti se medijima, kako bi ukazala na nelogičnosti i pristranost suda na kojem se navodno traži pravda. Zato želim ispričati kako sam se našla ovdje gdje se danas nalazim i kako je na zadarskom sudu lako oduzeti dijete majci... – započinje svoju potresnu životnu priču naša sugovornica, Zadranka u kasnim tridesetim godinama, koju ćemo za ovu priliku nazvati Dijana (podaci poznati redakciji).
Dijana već gotovo sedam mjeseci pokušava dokazati da nije ”uporna” zlostavljačica svoje djece, kako tvrdi njezin bivši suprug i kako su to prihvatili odvjetništvo i zadarski sud, zbog čega djeci i suprugu ne može prići od rujna prošle godine. Štoviše, nakon što je bivši muž prijavio za zlostavljanje, bila je uhićena, dobila je mjeru zabrane približavanja djeci i suprugu, a u veljači ove godine je na temelju njegove prijave i optužena pod sumnjom da je počinila nekoliko kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, odnosno za nasilje u obitelji, povredu tuđih prava te za prijetnju na štetu supruga.
Dijana se prije dvije i pol godine razišla sa svojim suprugom. Kod njega je ostalo starije punoljetno dijete, a ona je zadržala mlađe, još uvijek maloljetno dijete. Suprug u početku nije prihvaćao odluku o razvodu, ali je brakorazvodna parnica svejedno krenula, sve dok na proljeće prošle godine Centar za socijalnu skrb nije dao mišljenje da bi mlađe dijete, nakon raskida braka, trebalo ostati kod nje. Suprug nakon toga, negdje krajem ljeta, podnosi kaznenu prijavu protiv nje s optužbom da je Dijana njega i djecu zlostavljala gotovo deset godina. Postupak koji i bez toga nije bio lak i jednostavan, od tada je postao Dijanina noćna mora...
- Postupak je u tijeku i ne bih smjela iznositi sve detalje, ali više ne znam što da radim. U brakorazvodnoj sam parnici već dvije godine. Nakon razlaza za suprugom pokušali smo urediti odnose viđanja maloljetnog djeteta preko Centra, što je, kako-tako, na dane, funkcioniralo. Maloljetno dijete živjelo je sa mnom, s tim da sam ga svakodnevno vodila k ocu. Što je možda i neobično, ali u dogovoru s Centrom tako smo se složili, i tako sam postupala. Ispada da sam pogriješila. Moram naglasiti da u suradnji s Centrom kroz više od dvije godine nisam imala poteškoća, komunikacija je uvijek bila korektna baš kao i postupanje Centra -započinje Dijana.
Na prvom ročište u brakorazvodnoj parnici u travnju prošle godine, došla je i pravnica iz Centra te u ime Centra iznijela mišljenje da dijete treba nastaviti živjeti s majkom, uz viđanje oca po dogovoru koji bi naknadno utvrdili.
- Suprug se nije složio, tražio je privatno vještačenje koje je koštalo 15.000 kuna, iako je pri Centru već bilo provedeno vještačenje. Centar je već duže bio involviran u predmet pa takva odluka nije donesena preko noći, nije bila ishitrena nego je rezultat kontinuiranoga praćenja nas roditelja. Otac je također zahtijevao da dijete obavi razgovor s posebnom skrbnicom, što se i dogodilo sredinom svibnja. Jasno i glasno, dijete je opisalo život s majkom mirnijim, a odnos s ocem otežanim. Kada su mu u lipnju predočeni iskazi djeteta, u pisanom obliku, otac je započeo kuhati ovo što je za mene danas agonija – priča naša sugovornica.
Krajem travnja Dijana i suprug obavili su razgovor u Centru, a u zapisniku je ostalo zabilježeno kako se otac slaže da malodobno dijete bude pola vremena kod majke, a pola kod njega, ali da se vodi na njega. „Zašto je pristao na takve uvjete ako sam ja zlostavljačica”, Dijani nije jasno.
- Tih je dana otac tražio raskid odnosa s osobom koja vodi naš predmet jer je smatrao da je izigran. Kasnije je, u kraćem razdoblju, više puta policiji prijavljivao osobu iz Centra koja je provodila nadzor nad nama. Čim nije bilo po njegovom, ispada tako, pisao je prijavu policiji. Na koncu je njegova metoda dala rezultata...
Prije toga, nastavlja Dijana, negdje krajem lipnja prošle godine, otac je zbog događaja koji se odvijao pred djetetom i svjedocima, zaradio prekršajnu prijavi te mu je izrečena mjera opreza prema supruzi, ali ne i prema djetetu. Mjeru opreza prekršio je krajem srpnja s daljnjim uznemiravanjem i teškim javnim uvredama upućenim Dijani, zbog čega mu je u rujnu izrečena uvjetna kazna od šest mjeseci, na koju se žalio.
- Cijelo to vrijeme sam po nalogu Centra pola vremena odvodila svoje mlađe malodobno dijete k ocu. Očito, velika greška. Suprugova odvjetnica je početkom srpnja uputila podnesak sudu u vezi skrbništva, a u njemu nije bilo ni slova o tome da bi ja zlostavljala dijete i njega. Naprotiv, nešto kasnije istog mjeseca suprug mi je prijetio pred službenikom Centra. Govorio je ”o tragediji koja će se dogoditi o kojoj će pričati cijela zemlja”.
Centar ga je prijavio policiji, ali ni nakon toga nije se ništa dogodilo, iako je prijetnju izrekao pod mjerom opreza. No on je tvrdio da to nije rekao i nastavio je dalje, kao da zakon za njega ne vrijedi.
Iza tih incidenata, Dijana je krajem srpnja podnijela dvije kaznene prijave protiv supruga i tužbu za klevetu. Od tada do danas, nitko je zbog podnesenih prijava, već osam mjeseci, nije kontaktirao. Zvala je sud, ali kao i da nije. Prema njenom suprugu nitko ništa ne poduzima. Svjedoci su ispitani, tvrdi Dijana, ali predmet stoji!
- Nakon svih ovih događaja, shvativši u kakvoj je poziciji za skrbništvo, a već ranije je djetetu rekao da neće stati dok na papiru ne bude njegovo ime, suprug započinje još jaču kampanju klevetanja protiv mene. Mojim rođacima i svim mojim poznanicima koje sretne na ulici, obraća se takvim lažima o meni, i ogovara me, kleveće, prikazuje kao najgoru majku i osobu na svijetu. Uhodio me u večernjim satima i slikao vozila na parkingu, tj. registracije, ne bi li ”otkrio” s kim se to ja družim.
Do kaznene prijave u više navrata je izjavljivao pred Centrom da je sin moja maza i da je privržen mami, da bi nakon mišljenja Centra i kaznene prijave djeci počeo puniti glavu lažima te ih je tako u potpunosti otuđivao od mene, njihove majke. Sud, međutim, ni u tome nije vidio nikakav problem, niti emocionalno zlostavljanje niti manipuliranje djecom – navodi Dijana.
Stvari su se nakon kaznene prijave počele odvijati filmskom brzinom.
- Početkom rujna pozvan sam u policiju na informativni razgovor da bi tamo bila ekspresno uhićena. Naime, suprug je krajem kolovoza podnio prijavu da sam unazad 14 godina zlostavljala svoje dvoje djece, ali i njega. Dokaz za zlostavljanje mlađeg djeteta bila je njegova izjava da sam ga jednom pljusnula, i to u drugom ili trećem razredu osnovne škole, dakle, prije pet-šest godina! Kakva brza reakcija policije kada je u pitanju prijava mog supruga! Neobično, zar ne? Od tada sam postala persona non grata za svoju djecu i supruga. Loša majka, nemoralna žena, zlostavljačica... Ispada da ni sud ni policija njegovu prijavu nisu pomnije ispitali niti su se obratili Centru. Naprotiv, bez ikakvoga razloga istog dana izrečena mi je mjera opreza i toga sam jutra posljednji puta vidjela svoje dijete... - priča Dijana, pitajući se zbog čega je uopće dobila mjeru opreza ako već dvije godine ne živi sa suprugom i starijim djetetom, a Centar je iscrpnim iskazima potvrdio da nije bilo zlostavljanja prema ikome. Osim toga, ističe Dijana, odakle njenom suprugu u tom trenutku informacija da je zabrana pristupa trajna, a ne privremena mjera, kao što je to predočio djeci.
Tek u studenom, dakle dva mjeseca nakon izdane mjere, sud je uzeo iskaz sada već potpuno izmanipuliranog, otuđenog i emocionalno destabiliziranog djeteta, kaže naša sugovornica.
- Kod djeteta se razvio tik kašlja, evidentno psihosomatskoga uzroka, koji je trajao više od četiri mjeseca. Sve to potvrdila je i stručna osoba koja ga je vještačila. Međutim, sudu ni to nisu bile neobične okolnosti, niti je sud u tome vidio povrede prava i dobrobiti djeteta. Kojim se to zakonom za dobrobiti djeteta dijete odvaja od majke s kojom živi, a zlostavljanja nije bilo? Zaključak o čemu se ovdje radi više je nego jasan, ali ja ga ne smijem na glas reći – kaže Dijana i dodaje:
- Borim se protiv vjetrenjača, a kako se njih može pobijediti? Niti jedna žalba nije mi uvažena, niti jedan moj dokaz nije uzet u obzir. Nitko ne traži dokaze dalje od njegove filmski složene prijave u kojima sam ja serijska zlostavljačica svoje djece i supruga. Svi iskazi službenika Centra, njih pet, u sudskom su spisu već mjesecima, ali nitko ih ne čita, ne zanima ih. Sud u svojoj odluci kojom svaka dva mjeseca produljuje mjeru zabrane približavanja nigdje ne spominje izjave svjedoka iz Centra koji tvrde da nije bilo nasilja prema malodobnom djetetu. Razgovor djeteta iz svibnja sa skrbnicom potpuno je suprotan od očeve prijave, ali to nikoga ne zanima. Izjava psihologinje iz Centra koja je prije pune dvije godine uočila očevo manipuliranje djecom, sud jednostavno ne zanima. Činjenica je da su i sve druge njegove laži u iskazima i drugim dokazima pobijene, ali sud ništa od toga ne zanima, a Centar i dalje nema ovlasti da nam pomogne – neutješna je ova Zadranka.
Obratila se i pravobraniteljici za djecu koja je od Centra tražila plan za susrete i viđanje majke i djeteta, ali i oni su pred sudom ostali bez odgovora...
- Državni odvjetnik nedavno mi je ”utješno“ rekao kako svim strankama kaže da pravdu ne traže na sudu. Bojim se da je time sve rekao i točno opisao moj slučaj! Moj se spis šalje od jedne do druge osobe na sudu, izgleda kao da ga nitko ne čita, kao da se nitko ne pita kolika bespovratna šteta je nastala ovakvim neutemeljenim i neistraženim lažnim prijavama i odlukama koje odišu pristranošću suda. Sve je to, bojim se, zauvijek zapečatilo i uništilo naše zdravlje i živote. Samo za odvjetničke usluge u zadnjih pola godine potrošila sam preko 60 tisuća kuna, a još nismo ušli u sudnicu. Novi troškovi me čekaju, uspjela sam se izvući iz podstanarstva i kupiti stan za sebe i mlađe dijete, ali bojim se da ono u njemu nikad neće prespavati. Jer se, pod utjecajem oca, potpuno okrenulo od mene. Moje dijete, koje je meni bilo privrženo, koje nikad nije htjelo živjeti s ocem, odjednom, doslovno u nekoliko dana, više ne želi vidjeti ni mene ni nikoga iz moje obitelji.
Pitam se, zar život jedne majke i djeteta ne vrijedi dovoljno da sud sve činjenice i okolnosti kritički preispita i donese promišljenu i odgovornu odluku štiteći interese djeteta? Nego, eto, mehanički prepisuje ranije odluke, zatvori spis i mirno otiđe doma na vikend? - pita se Dijana, koji pod svaku cijenu želi zaštiti interes djece.
- Djeca ne bi smjela biti oružje koje roditelji koriste u rješavanju svojih loših odnosa. Moj suprug ih doslovno tako koristi. Sve govori i radi pred djecom, tako da su djeca u potpunosti evoluirana u cijeli proces i sudski spis.
Točno je, sa starijim djetetom, koje je danas punoljetno, nisam imala idealan odnos. Često smo se svađali, a u nekoliko navrata sam ga udarila jer je bilo neposlušno i stalno je stvarao probleme, od škole, izlazaka do kućnih obveza. Zato je, kao punoljetnik, otišao živjeti s ocem kad smo se odlučili razići. Međutim, te naše svađe, i kad sam ga udarila, otac je snimao mobitelom i snimak predao kao dokaz protiv mene. Nakon toga ja ništa više ne mogu dokazati, bez obzira na to što je pet stručnih osoba iz Centra na mojoj strani. Starije dijete se priklonilo ocu, a mlađe mi žele oduzeti, jer sam ga jednom, prije pet-šest godina, udarila otvorenim dlanom...
Dijana je nakon svega donijela za nju jedinu moguću odluku: zbog sumnje u pristranost zadarskog suda zatražila je njegovo izuzeće i premještaj svog predmeta u neki drugi grad.
- Bez izuzeća zadarskog suda, nemam nikakve šanse. S kim god sam se pokušala savjetovati, kad bi vidjeli spis, rekli bi kako im nije jasno zašto mi se to događa. Zašto je sud tako slijep na sve moje dokaze. Ako izuzeće ne prođe, a optužnica bude potvrđena, ostat ću bez ikakvih mogućnosti da nešto poduzmem. Izgubit ću i drugo dijete, izgubit ću posao, a financijski i psihički sam ionako već uništena...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....