Marinko Rudić: "Bazen sam prodao svojoj firmi jer sam htio otvoriti automehaničarsku radionicu. Kasnije ga je uzela Adria..."."

Tri godine od kada je zadarska “Adria”, nekad najveća tvornica za preradu i konzerviranje ribe, otišla u stečaj s više od 200 milijuna kuna duga, u četvrtak je saslušavanjem svjedoka na Županijskom sudu u Zadru nastavljeno suđenje njezinim bivšim čelnicima – direktoru Miodragu Laciću (55) i komercijalnom direktoru Marinku Rudiću (43).

Kao odgovorne osobe “Adrije”, Rudić i Lacić se optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zadru (ŽDO), terete za zlouporabu položaja i ovlasti, a provooptuženi Rudić i za krivotvorenje isprava, te povredu obaveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.

Optuženi su za novčane malverzacije u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 1.listopada 2012. u korist Rudićeve privatne tvrtke “Si Agent”. Nakon što su tvrtke “Si Agent” i “Adria” skopile ugovor o suradnji, Rudić je preko svoje tvrtke za Adriju u 39 navrata isporučio robu u vrijednosti od 1.571.191, 11 kuna, koju je njegova tvrtka prethodno nabavila za iznos od 1.058.340, 69 kuna, čime je ostvario dobit za svoju tvrtku u iznosu od 512.850,42 kuna.

Rudić je,naime, preko svoje tvrtke naručio namještaj, saunsku peć, bazen, kombinezone, mantile, treger hlače, te opremu za Higijensko tehničku zaštitu, no robu nikada nije isporučio, iako je fakturirao na Adriju.
Iako je za obavljanje poslova komercijalnog direktora u Adriji primao plaću, Adria se obavezala njegovoj tvrtki Si Agent ugovorom o poslovnoj suradnji o pregovaranju i ugovaranju distribucije i prodaje ribljih proizvoda iz proizvodnog programa na tržištu RH, Bosne i Hercegovine, te Srbije kompenzirati mjesečne troškove čime mu je u tom periodu isplatila 870.963,69 kuna.

Rudić je u obrani, između ostalog, naveo da je bazen prodao svojoj firmi jer je htio otvoriti automehaničarsku radionicu i da mu je bazen trebao kao separator za ulje.
- Kasnije je Adria uzela taj bazen, koji je i dalje tamo. Dobavljači su tražili da se roba plati odmah a ja sam je isporučivao i naplaćivao kasnije preko ribljih konzervi i ribljeg brašna. Mazut sam uzimao od dobavljača koji je kasnije tražio da mu “odradim” namještaj, a onda je taj dobavljač isporučio mazut koji nije bio dobar, a roba je ostala u skladištu jer se više nije mogla vratiti. Tako je bilo i sa saunskom peći - rekao je.

Lacić je pojasnio da su se u to vrijeme narudžbe Podravke prema Adriji smanjile pa je u dogovoru s Rudićem pokušao razviti novi brend radi animiranja tržišta bivše države. Rudić je, kako je rekao, imao tvrtku “Si Agent” koja je bila predstavanik jedne tvrtke iz BiH za distribuciju rezervnih autodijelova.
- Plaćanje robe nije moglo ići preko žiro računa zbog insolventnosti pa se Rudić naplaćivao iz zaliha robe, prvenstveno ribljeg brašna. Drugi dio njegovog potraživanja zatvarao se preko ribljih konzervi koje se nisu mogle prodavati u trgovačkim centrima- rekao je Lacić. Obojica su opovrgnuli kaznena djela koja im se stavljaju na teret.