Mario Pešić otvorio dušu: o medijskom linču, interesnim skupina unutar i izvan suda, sucima neradnicima, radnim uspjesima, sumnjivim presudama...

„U zadnjih 20-ak godina sva upravljačka mjesta sudova u Zadru uglavnom je obnašala ista skupina povezanih sudaca, što se vidi po njihovom druženju za i izvan radnog vremena, što nije tajna u Zadru. S tim su posljedično bila vezana i imenovanja službenika pa se radi o 20-godišnjoj strukturi upravljanja i utjecaja kojoj su se nužno prilagođavali i priklanjali svi akteri unutar i izvan suda. Znatan broj supružnika, djece i roditelja su suci, a dio odvjetnici, o čemu je puno pisano. Iako to zakonski nije sporno, nije teško zamisliti kakvu percepciju ovakvi obiteljski odnosi u maloj sredini ostavljaju na mišljenje građana o neovisnosti suda i sudaca. Stoga je imenovanje mene kao osobe izvan takve skupine već zbog toga dočekano izrazito negativno od dijela sudaca, službenika, odvjetnika..., što je očekivano jer su time ostali bez dugogodišnjeg utjecaja. I to je glavni uzrok trenutačnih agresivnih događanja. Od početka mog mandata podnose se predstavke, a sad se vodi i agresivna medijska difamacija s već desetak negativno intoniranih članaka o meni, a kojima se zapravo samo razotkriva povezanost, snaga i potreba interesnih skupina, unutar i izvan suda, da pod svaku cijenu vrate staro stanje upravljanja i utjecaja na sudu” izjavio je zadarski Eliot Ness, pardon Mario Pešić, predsjednik Općinskog suda u Zadru, za Večernji list. 

Pešićevo gostovanje u nacionalnom izdanju dobilo je dvije stranice pod naslovom ”Ima li Zadar recept za pravosuđe” uz nekoliko upečatljivih podnaslova, recimo: „Budući da je rad suda bolji, čude reakcije sudaca, odvjetnika i medija” i „Predsjednik suda Mario Pešić tvrdi da je pod udarom interesnih skupina unutar i izvan suda”. Uglavnom, tekst je zasnovan na premisi ”hvalite me usta moja”, iz njega su pedantno odstranjena sva neugodna pitanja i drukčija mišljenja, a svi koji nisu na Pešićevoj pravovjernoj liniji borca za više reda u pravosuđu - što god to značilo - zapravo su ostaci starog pokvarenog sustava, premreženog nepotizmom i privatnim interesima, protiv kojeg se on, sirotan, časno i beskompromisno bori. U taj komplot protiv njega uključeni su i mediji, lokalni naravno, no iako nikoga izrijekom nije spomenuo, pretpostavit ćemo da znamo na koga je mislio (ključna riječ je ‘difamacija‘). 

Pešićeve izjave nisu zbog toga manje zanimljive. Naprotiv, neki njegovi stavovi i činjenice o radu suda i kolegama sucima, javnosti dosad nisu bile poznate, pa ćemo većinu toga prenijeti, iako cijelo pakiranje neodoljivo podsjeća na epizodu ”spašavanja vojnika Pešića” od vlastitih suicidalnih akcija, ovaj put pod visokim pokroviteljstvom i autoritetom nacionalnog dnevnika koji, uz preporuku s pravog mjesta, snagom medijskog faks helizima umrljani imidž pere najbolje. A sve kako bi križni put našeg pravosudnog mučenika dobio aureol biblijske borbe između dobra i zla, a za - pripremite maramice - budućnost naše djece i opstojnost domovine, te tako pobudio sućut kod čitatelja, ali i povratio narušeno povjerenje kod onih koji mu drže ljestve. Ali pustimo dojmove, prepustimo se sadržaju...

Odmah nakon uvodne Pešićeve izjave o zadarskom sudu pod kontrolom interesnih i rodbinskih veza, što je otkrivanje tople vode, Pešić kaže da je takav način upravljanja doveo do potpune atrofije suda koji je na kraju 2019. imao oko 8700 neriješenih zemljišnoknjižnih predmeta kao treći najgori sud u RH, čime je dostigao i OGS u Zagrebu s njih oko 8800, iako su Zadar i Zagreb neusporedivi i po broju stanovnika i po gospodarskoj razvijenosti. Na kraju 2022. taj je broj smanjen na 3891 predmet.

„S obzirom na to da sam sudac na ovom sudu već 15 godina, bili su mi poznati uzroci takvog stanja te sam odmah najavio da će se za nepravilan rad pokretati disciplinski postupci i donositi odluke radi povećanja učinkovitosti suda. Pokrenuo sam 12 stegovnih postupaka te su DSV i Ustavni sud pravomoćno utvrdili da su osnovani, ili su obustavljeni zbog naknadnog odlaska tih sudaca u mirovinu. U osma godina prije mog mandata pokrenut je samo jedan stegovni postupak, a i 18 godina tri! I prema službenicima sam jednako postupao, pa je dvojici utvrđen prestanak državne službe, a dvojica su kažnjena oduzimanjem po 10% mjesečne plaće. Djelatnica sudske uprave koja radi na kadrovima već dvadesetak godina nije se mogla sjetiti da je takav postupak prije bio pokrenut pa nije ni znala kako se pokreće, a radi se o sudu s oko 300 djelatnika pa je gotovo nemoguće da baš nitko nikad nije napravio nijedan prijestup, naveo je Pešić.

Potom je objasnio kako je rad suda u zadnje dvije godine bio opterećen velikim brojem bolovanja zbog koronavirusa, a rasprave su odgađane i zbog zaraze i samoizolacije stranaka. Imali su poteškoća i s popunjavanjem radnih mjesta, sve vrijeme dvadesetak ih nije popunjeno. Ali i uz otežane uvjete, zaslugom svih djelatnika, ističe Pešić, znatno je povećan broj riješenih predmeta, 39.307 u 2019., pa 51.736 u 2020., a u prvoj punoj godini njegova mandata 60.141 te lani 63.685 predmeta. 

Unatoč tome, kaže se u tekstu, neki suci tvrde da Pešić donosi loše odluke, a osobito su kritični prema prebacivanju prekršajnih sudaca na parnice. Prekršajni je odjel imao u 2020. zaostatak od 4265 manje riješenih od primljenih predmeta pa samo zbog rada ostalih odjela sud nije imao negativan rezultat.

„Zbog neefikasnosti Prekršajnog odjela na više sastanaka od rujna 2020. do studenoga 2021. sucima sam ukazivao na razloge ali pomaka nije bilo. Podsjećam da je tad u medijima (Zadarski.hr, op.a.) objavljen dio obrazloženje drugostupanjske odluke kojim su odbijeni prigovori ovih sudac u kojem se navodi da su na Prekršajnom odjelu rasprave zakazivane u pravilu samo prije podne, i to od 9 do 10.30 sati, s najviše dva ročišta dnevno, i to dva-tri dana u tjednu i da je jedna sutkinja do lipnja ostvarila 100% propisanih mjerila, a u sljedećih pola godine svega 14%, što ukazuje na to da bi, da se radilo istim tempom, broj neriješenih predmeta bio znatno manji.

Budući da su zaostaci u 2020. i 2021. povećani na enorman 5971 predmet, poduzeo sam što sam i najavio godinu i pol dana prije ako se stanje ne popravi. Rasporedom poslova za 2022. na rješavanje prekršajnih, u pravilu jednostavnijih predmeta, rasporedio sam uglavnom sudske savjetnike, a prekršajne suce na parnične predmete u kojima savjetnici i onako ne smiju postupati. I 2022. je prvi put napravljen pozitivan rezultat od plus 1440, od početnih minus 4265 prekršajnih predmeta. Izuzetno sam ponosan na rad mladih savjetnika i njihove sutkinje mentorice. I na parnici se to odrazilo na pozitivna odnos „primljeno/riješeno” od plus 1944 predmeta” istaknuo je Pešić, preskačući ‘detalj‘ o 2000 prekršajnih predmeta koje je delegirao sudu u Splitu. Bez njih konačni skor bi bio negativan za preko 500 predmeta.

No, idemo dalje. Pet stegovnih postupaka Pešić je pokrenuo protiv trojice prekršajnih sudaca, i to zbog zastara u 46, 85 i 126 predmeta, neispunjenja norme i zbog višegodišnjeg nepostupanja u nekoliko stotina predmeta.

„Jedan od tih sudaca u cijeloj godini dana održao je samo 16 ročišta, što prosječan sudac održi u tri dana, dok drugi sudac nije održao nijedno ročište niti je donio jednu jedinu odluku. Ne želim ulaziti u to što su radili moji prethodnici glede saniranja i kažnjavanja ovakvih ponašanja, ali ovakve stvari ili njihovo zataškavanje bacaju ružno svjetlo na rad velike većine sudaca koji pošteno, mukotrpno i savjesno rade svoj posao” naveo je Pešić koji je, među ostalim, komentirao i na kaznenu prijavu sudaca ŽS-a za zlouporabu položaja i ovlasti te krivotvorenje službene dokumentacije zbog navodnog korištenja službenog vozila za privatni put u Zagreb. 

„Naravno da sam očekivao teške udarce s obzirom na navedene okolnosti. I prije toga nadzora zatražio sam izuzeće kontrolora Hrvoja Viskovića, zamjenika bivšeg predsjednika bivšeg ŽS-a u Zadru, zbog sumnje na pristranost, a s obzirom na loše osobne odnose s drugim sucem, Borisom Babićem (bivšim predsjednikom ŽS-a u Zadru), bio je i očekivan njihov negativan nalaz. Naknadno su tražili proširenje i produljenje nadzora koji je zbog toga trajao dvostruko dulje od predviđenog, i navodni problem se uspio pronaći tek u jednoj od više vrsta predmeta sudske uprave, odnosno u samo jednom od svih pregledanih putnih naloga. O tome sam se očitovao predsjedniku ŽS-a u Zadru opširnom dokumentacijom, među ostalim, i zapisnikom sa službenog sastanka u vezi sa službenim putom koji se pokušava inkriminirati da nije postojao. Međutim, neovisno o tome, teško da jedan putni nalog može biti glavni problem hrvatskog pravosuđa. Ova dvojica sudaca podnijela su kaznenu prijavu kao privatne osobe mimo redovnih pravnih sredstava u postupku nadzora sudske uprave. Indikativno je i da je njihova prijava koja je trebala biti nejavna ”slučajno” osvanula na naslovnici (Slobodna Dalmacija, Zadarski.hr, op.a.), kad sam i ja za nju saznao. Iako bi saznanja o tome trebali imati samo podnositelji i tijelo kojem je podnesena objavljena je deset mjeseci nakon podnošenje radi moje difamacije. U svakom slučaju obračunavanje medijskom difamacijom najviše govori o integritetu osoba koje se takvim načinom služe” rekao je Pešić za Večernji.

Komentirao je i ”anonimnu” predstavku iz odvjetničkih krugova, iako nitko od prozvanih odvjetnika navodno nezadovoljnih Pešićevim promjenama nije stao iza napisanog.

„Uvodno sama rekao gdje vidim izvor problema u Zadru kao i to da je upravo rotiranje djelatnika i predmeta najviše poremetilo dugogodišnje ustaljene sisteme postupanja i izazvalo najburnije reakcije. I osobno sam bio iznenađen kad bi se donošenjem neke odluke ”pritisnulo” na jednoj strani, a ”jauk” bi se čuo na sasvim drugoj, potpuno neočekivanoj. Tako je nakon odluke da se jedna vrsta predmeta ubuduće dodjeljuje u rad drugim rješavateljima neočekivano i negativno reagirao odvjetnik iz dijela tih spisa. Nije mi bilo jasno zašto bi odvjetniku činilo razliku tko predmet rješava jer je bitno da se što prije riješi, a odluka treba biti ista i donesena u jednakom roku bez obzira na to tko ga rješavao?

Postignut je i veliki napredak u jednom zemljišnoknjižnom odjelu gdje se prethodno prosječno čekalo 79 radnih dana na rješenja i potom još mjesecima za otpremu da bi to vrijeme u mom mandatu smanjili na svega prosječnih deset radnih dana uz otpremu strankama praktički isti dan. To prosječno vrijeme čekanja od ukupno šest mjeseci do godinu dana skraćeno je na svega dva tjedna, što je iznimna korist građanima, međutim to je dovelo do nezadovoljstva određenih osoba pa se postavlja pitanje zbog čega, što im je to ubrzanje zemljišnika oduzelo?

Primijetio sam i da u određenoj vrsti predmeta gotovo svi rješavatelji koriste uglavnom samo dva vještaka, iako ih je oko dvadeset na listi pa njih dvoje godišnje sudu fakturiraju nekoliko stotina tisuća kuna samo u toj vrsti predmeta. Na moje pitanje zbog čega samo njih dvoje nisam dobio jasan odgovor, ali se potom povećao broj angažiranih vještaka u tim predmetima.

Nadalje, zatražio sam izvješća i glede okolnosti koje izazivaju negativne percepcije javnosti. Tako je nedavno u članku (Zadarski.hr, op.a.) problematizirano postupanje ovog suda u predmetu gdje osoba zatečena s 400 grama kokaina podijeljenih u nekoliko pojedinačnih pakiranja i s digitalnom vagom, koja okolnost upućuje na dilanje, osuđena samo na uvjetnu kaznu odnosno da je priznanjem dobila preblagu kaznu, kako se priznanje tako teškog djela čini hrabrim kad se unaprijed ne zna hoće li sud potom izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu ili samo uvjetnu osudu, uz upit kakva se poruka šalje ovakvim presudama, kod kaznenih dijela zlouporabe droga.

U članku je problematizirano i da je ročište zakazano već za tri radna dana nakon što je predmet preuzeo novi odvjetnik, a da je odraženo za isti dan kad je okrivljenik izašao iz istražnog zatvora i da mu je isti dan presuda odmah i donesena. 

I u jednom parničnom predmetu radi utvrđenja vlasništva na nekretnini postupak je od podnošenja tužbe do otpreme presude završen u mjesec i 19 dana. I tu sam tražio izvješće o opravdanosti takve iznimne brzine postupanja ako je sudac u radu imao starijih ili hitnijih predmeta” naveo je neke primjere Pešić i potom se ponovno posvetio svojim neprijateljima unutar i izvan suda. Naprotiv, „smatra da je preblago reći da njegovi protivnici koriste „izvansudske” metode protiv njega”.

„Koriste najbrutalniji mogući način difamacije, unutar i izvan sustava. Međutim, ako želimo reformirati pravosuđe, moramo imati kritički odnos prema lošim pojavama u pravosudnom sustavu, ukloniti ih i pokušati unaprijediti sustav jer jedino tako možemo otkloniti negativnu percepciju građana o pravosuđu. Ako rad ovog suda nije bio tema medijskih natpisa u prethodno vrijeme kad je stanje bilo lošije, kako to da je tema, i to svakodnevnih negativnih medijskih natpisa, sad kad je bolje. 

Moje trajno i čvrsto opredjeljenje je da, dok obnašam dužnost predsjednika suda, neću prihvatiti da se postupa sukladno željama interesnih skupina i pojedinaca, unutar ili izvan suda, već zakonito i jednako prema svima, neovisno o stalnom pritisku interesnih skupina koje konstruiraju nepostojeće afere putem medija.

Medijske difamacije usmjerene su na mene osobno, ali smatram da je njihov opasniji cilj da obeshrabre bilo kojeg suca ovog suda, sa  sličnim razmišljanjima o potrebi poboljšanja sustava, a da se usudi javiti na natječaj za idućeg predsjednika ovog suda, koji ide za godinu dana, jer mu se šalje poruka da će proći kao i ja. Bojim se da je do toga već i došlo zbog količine i intenziteta trenutačnog medijskog linča. 

Privatiziranje i podređivanje institucija ugrožava vladavinu prava i ruši temelje ove države te se takve pojave moraju otkloniti ako želimo imati budućnost za sebe i svoju djecu. Pravosuđe je zadnji put sigurnosti i zaštite građanima i, ako ono ne funkcionira, dolazi do degradacije cijelog sustav i nas kao društva u cjelini. Žestoki udari interesnih skupina i pojedinaca, unutar i izvan suda, nakon što se netko drzne poremetiti uhodane obrasce postupanja, dovoljno govore koliko još posla u pravosuđa ima za napraviti i koliko su ove skupine još uvijek vitalne i grčevito se bore da stanje u pravosuđu ostane nepromijenjeno, sve u korist vlastitih privatnih i/ili financijskih interesa” zaključio je Mario Pešić za Večernji list. 

Tekst znakovito završava pitanjem: „Imamo li u Zadru recept za rješavanje problema hrvatskog pravosuđa?”. Znači li to da Pešić ne planira prijeći u javne bilježnike, nego u političare? 

Odgovor ćemo dobiti nakon odluke USKOK-a.