Stotinjak životinja, uglavnom mačaka, ali i pasa, stradalo je u zadnja dva tjedna u mjestu Radovin, u zadarskom zaleđu, kao posljedica bjesomučnog trovanja kojega netko sustavno provodi u tom kraju.
Posjetili smo Mirka Uzelca u Radovinu kojemu su ubijene - 22 mačke!
- One su bile drage i pitome. Lovile su sve živo oko dvorišta, donijele bi svako jutro po dva štakora, čak i zmiju. Bile su umiljate, ostavljao sam im hranu. Dosta ih se razmnožilo u zadnje vrijeme, ali sam ih uz pomoć volonterki iz udruge za zaštitu životinja hvatao i one bi ih sterilizirale i vraćale. A onda se dogodilo ovo. Nalazio sam ih zadnjih dana masovno usmrćene u dvorištu, oko kuće, ispred dvorišta... Na sve strane mrtve mačke. Uzeo sam ih i zakapao, vidoo sam po njima da su se prije smrti puno patile – kaže nam Mirko koji se u Radovin vratio prije tri godine nakon što je otišao u mirovinu kao strojovođa željezničar. Sada u rodnoj kući mirno živi, supruga je morala još ostati raditi u Rijeci, pa su mu društvo pravile domaće mace. Oduvijek je volio životinje i ne može zamisliti da im netko tako naudi, a pogotovo da ih tako bezobzirno i masovno truje.
- Nek sam našao s pjenom na ustima, povraćale su i pokušale izbaciti otrov, ali bi vrlo brzo skončale. Ja sam ih našao 12 uginulih, a deset ih je nestalo. Nisu one sve živjele tu, neke bi došle, pa otišle, ali koliko sam primijetio, 22 ih sigurno nedostaje, što znači da ih je sigurno toliko otrovano, a tko zna koliko još za koje se ne zna. Kod susjeda je slična situacija, a niže u zaseoku Marasovići stradali su i psi i mačke. Čak je i tornjak od 100 kilograma tamo otrovan, možete misliti koliko je morao taj otrov biti jak. Pa to bi i čovjeka ubilo. Tko to radi? A tko zna. Netko iz sela sigurno jest, netko kome smetaju životinje pa ih se riješava na ovaj način. Mačke se, istina je, brzo razmnožavaju, ali sa steriliziranjem se njihov broj može uspješno kontrolirati. A ovako? Ne znam što reći. Tužan sam – kaže nam Uzelac.
Niže ispod Radovina, u zaseoku Marasovići, pronalazimo Klaudiju Nekić kojoj je ubijen pas tornjak i njenu rodicu Nikolinu Baričević čiji je mali bijeli psić Misi, baš kao i još manja kujica Peni, preživjela trovanje.
- Misi je pojela otrov, ali je preživjela, valjda je samo malo liznula. Povratila je čak 20 puta u dva dana, mislila sam da je gotova – kaže nam Nikolina.
- Otrovani psi povraćaju krv. Navodno se radi o otrovu geocid, šarenim mrvicama koje se bace u okoliš ili pomiješaju s hranom. Zamislite da dijete to nađe i proguta? Završilo bi tragedijom. Taj je otrov toliko jak da razdere sve unutra, životinje doslovno počnu povraćati vlastite organe. Nešto nezamislivo užasno. Najvjerojatnije to stave u kobasice i bace oko kuća. Životinja to pojede i vrlo brzo krene smrtna agonija – kaže Nikolina.
- Bila je policija prije dva dana i rekli su da su otkrili o kojem se otrovu radi i da se teško nabavi u Hrvatskoj. Zabranjen je kod nas, tako da se dobavlja vjerojatno iz BiH ili Srbije. Nije to samo zadnjih dana, traje to već dugo, godinama. Ali u zadnje vrijeme je eskaliralo, stradavaju osim mačaka i psi, a pitanje je kad će i neko dijete stradati od toga, jer se radi o vrlo jakom otrovu. Masovno se stavljalo zadnjih 15 dana blizu kuća i to vjerojatno noću, jer nismo nikoga vidjeli da se tu mota po danu. Mislili smo da će se s kišom otrov isprati, ali nastavilo se dalje. ne znamo što raditi, da stražarimo noću? Strah se uvukao u ljude, ne osjećamo se sigurno – ogorčena je Klaudija.
U selu se ne zna tko bi mogli biti trovači, bez dokaza je teško uprijeti u nekoga prstom i optužiti ga. Policija istražuje tko bi mogao biti počinitelj, prije dva dana su istraživali i pronašli još jednog psa koji je bio otrovan.
- Prije se bacao pužomor koji bi se otkrio po plavoj boji koje bi životinje povraćale. Ako bi im se brzo dala sol, moglo ih se i spasiti, ali sad im od ovoga otrova odmah krv izbija na njušku, a iznutra im sve gori. Nema im spasa ako to progutaju, razdere im sve, prokrvare na oči, usta, nos... Zapali im usnu šupljinu i sve im razdere. Ugibaju u najvećim mukama – opisuje Nikolina.
- Navodno kad ga pojedu naprave samo 15 koraka i gotovi su, mačka i pas. Moj pas tornjak uginuo je za 10 minuta, a bio je veliki, težak 100 kilograma. Bilo je to odmah do prve kuće niže, nešto je njuškao, bio je s babom kod ovaca. Nešto je usput pojeo i odmah je kraj kuće uginuo. Moj teti su otrovana sva tri psa, samo je jednoga uspjela spasiti – kaže Klaudija.
Nisu sigurne hoće li policija pronači trovače. Nadaju se da će tim ljudima možda doći do glave što čine i da će prestati, jer trenutni život u strahu i neizvjesnosti za sigurnost kućnih ljubimaca, ali i za osobnu sigurnost, postaje neizdrživ.
- Baba se danas vratila iz šetnje sa šparogama, ali tko ih od straha smije jesti? S povrćem je slična situacija. Bojiš se pustiti psa bilo gdje, kao da smo u svi skupa u kavezu – kažu nam. Cijelo selo postalo je taocem, za sad nepoznatog trovača.