„U svezi s Vašim upitom, vezanim za smrtno stradavanje 20-godišnjeg irskog državljanina 7. srpnja 2022. u Zadru, skrećemo Vam pozornost da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 26. kolovoza 2022. objavilo na web stranici činjenicu da je Županijsko državno odvjetništvo u Zadru obustavilo daljnje postupanje u označenom predmetu s obzirom na rezultate provedenih izvida i konkretnih vještačenja, koji rezultati nisu ukazivali na postojanje osnova sumnje na učin kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti.
S poštovanjem, glasnogovornik Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, Denis Sokol”.
Ovo je citirani - od a do ž - odgovor Županijskog državnog odvjetništva u Zadru na pitanja koja smo im postavili u vezi okolnosti smrti mladog Irca u padu sa zadarskih bedema. Pitanja smo postavili na traženje županijskog državnog odvjetnika Emilija Kalabrića s kojim smo razgovarali u subotu prije podne. Nazvali smo ga baš zbog pojašnjenja šturog priopćenja ŽDO-a od petka navečer u kojem nema ničega osim konstatacije koju sad ponavlja Denis Sokol. Pitanja ŽDO-u uputili smo u ponedjeljak, 29. kolovoza, i odgovor smo dobili za manje od sat vremena, ali bez odgovora na ijedno naše pitanje. WTF!
Vuče li to ŽDO javnost za nos ili je u pitanju neka loša interna komunikacija? Ili je možda to i bio cilj, pitajte da vam možemo još jednom citirati naše priopćenje od petka, u kojem ništa od onog što javnost želi znati, nećemo otkriti. Rade li to s namjerom da, skoro dva mjeseca kasnije, otupe interes javnosti za propitivanjem okolnosti pogibije mladog Irca?
Kad smo u subotu razgovarali s Kalabrićem, rekao nam je nekoliko rečenica o samom događaju, a kako su nas zanimali još neki detalji, zatražio je od nas da mu to pošaljemo u obliku pitanja, uz napomenu da ćemo odgovor dobiti u ponedjeljak. Odgovoriti i dati odgovor na pitanja nije isto. Ovo što nam je poslao Sokol može se smatrati odgovorom, ali ne i odgovaranjem na postavljena pitanja. Inače ta praksa, da se državni službenici prave glupima kad ih pitaš nešto što njima nije po volji - kao da služe sami sebi, a ne građanima koji ih plaćaju - novinarima nije strana, ali ovo već graniči s bezobrazlukom na kakav smo također navikli od strane pojedinih državnih službenika koji si ne mogu pomoći da funkciju ne koriste za liječenje osobnih frustracija.
Zahvaljujući dakle Kalabriću i Sokolu javnost ostaje uskraćena za neke od ključnih činjenica vezanih za okolnosti smrti 20-godišnjeg Seana Brogena. Na primjer:
1) Vrijeme kada je pao s bedema?
2) Vrijeme kada je preminuo?
3) Je li bio gost Ledane?
4) Je li netko vidio njegov pad?
5) Što je pokazao nalaz toksikologa?
6) Zašto ŽDO po službenoj dužnosti nije pokrenulo istragu zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, odnosno zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, s obzirom na to da je prije četiri godine na istom mjestu poginuo mladić i da su odgovorni u ime vlasnika bedema i perivoja tada najavljivali postavljanje zaštitne ograde koju nikad nisu postavili niti prostor osigurali na neki drugi način, npr. postavljanjem oznaka upozorenja od mogućeg pada?
Ovo su pitanja koja smo poslali ŽDO-u i na koja odgovore nismo dobili. Oni smatraju da javnost više od njihovog priopćenja ne treba znati. Smrt mladog Irca se tako namjerno gura u sferu nesretnog slučaja i službene tajne. Ništa drugo o tom događaju javnost ne smije znati niti pitati nego slijepo vjerovati u autoritet svetog Županijskog državnog odvjetništva, a njihove objave prihvaćati kao vjerske dogme koje se ni u ludilu ne smiju preispitivati. Raditi u državnom odvjetništvu u Zadru znači biti negdje na putu između sveca i blaženika, u društvu bezgrešnika: oni hodaju po vodi, to su ljudski križanci fakira i jezuita, svako zastranjenje im je strano, uključujući i tipfelere u javnim priopćenjima. Da pukneš od smijeha, kao da smo mala djeca!
Pa baš je afera Ledana, ako ništa drugo, pokazala da s razlogom ne treba imati bezrezervno povjerenje u javne institucije i javni sustav u Zadru, jer otpočetka su svi sve znali, a nisu ništa poduzimali! I tako nekih jedanaest godina.
Ovakav način komunikacije s javnošću govori kako se ŽDO-u zapravo živo fućka za javni interes. Ono, puca im prsluk. Ali i kako je njihova društvena uloga puno šira od one definirane zakonom. Katkad imaju ulogu amortizera, a katkad katalizatora pojedinih događaja. Ovisno o prilici ili potrebi. I ruži vjetrova. Jedina konstanta je zapravo strah od javnosti. Strah da bi odgovarajući na legitimna, logična i opravdana novinarska pitanja, mogli otvoriti Pandorinu kutiju koju ne bi više mogli lako zatvoriti. Koja bi dala povod za mnoga nova propitkivanja te u cijelu priču oko Ledane uvukla i neke druge neželjene aktere. Ovakav način komunikacije s medijima zato više podsjeća na metode institucionalnog zataškavanja nego na metode transparentnog rada.
Za tako nešto pak može biti više razloga, ali nijedan ne ostavlja dojam povjerenja u rad ŽDO. Naprotiv, ovakvom komunikacijom, ponovit ćemo, dodatno se produbljuje nepovjerenje javnosti u neovisan i stručan rad državnih institucija.
Počnimo od toga da nam je zamjenik Sokol odbio reći približno vrijeme smrti nakon obavljene obdukcije, odnosno procjenu mrtvozornika kada je nesretni mladić preminuo, uz obrazloženje da su javnosti dali dovoljno informacija o samom događaju. U kratkom razgovoru koju smo u subotu telefonom vodili s Kalabrićem rekao nam je da je vrijeme smrti utvrđeno te da su poznati rezultati toksikološkog vještačenja. Prema njegovim riječima, mladi Irac je imao 2,5 promila alkohola, što je ocijenio kao teško pijanstvo. No kako nije bio siguran u taj podatak, jer nije on nego kolega vodio predmet, tražio je da mu pošaljemo pitanja, a odgovore ćemo dobiti u ponedjeljak. Poslali smo ih, a njegov nam je kolega, zamjenik i glasnogovornik poslao odgovor bez odgovora. Namjerno?
Ne bi se čudili. Čini se da pojedinci u ŽDO-u iz samo njima znanih motiva uskraćuju javnost za informacije od krucijalne važnosti za rasvjetljavanje okolnosti pogibije mladića. Vrijeme smrti je bitno kako bi se moglo znati je li 20-godišnjak bio u Perivoju dok je Ledana radila ili je došao nakon radnog vremena, odnosno je li umro na licu mjesta ili je satima umirao nadajući se pomoći. Nisu to dakako detalji koji javnost trebaju zabavljati, već su važni da bi se shvatile okolnosti događaja koji u lancu odgovornosti povezuje gradonačelnika, gradske poglavare, Nasade i vlasnike Ledane. Možemo li baš u toj vezi prepoznati nevoljkost ŽDO-a da javnost obavijesti o ključnim činjenicama jer bi cijeli događaj mogle potpuno drukčije osvijetliti?
Nadalje, da je istraga završena i da će priopćenje o tome biti objavljeno na službenim stranicama ŽDO-a u petak, doznali smo dan ranije. Istog dana, dakle u četvrtak, dobili smo i zahtjev za ispriku Branimira Markova i službeno su prekinuti pregovori Nasada i Rive Liburna oko naknade štete. Dan prije prekida pregovora, zahtjeva za ispriku i informacije o završenoj istrazi ŽDO-a, dakle u srijedu, do ovog novinara dolaze poruke političkih emisara sa sugestijama da se afera Ledana pokuša malo medijski ohladiti! Može li biti slučajnost da se nakon 50 dana šutnje čak četiri bitna elementa cijele priče – rezultati istrage, zahtjev za ispriku, prekid pregovora i pokušaj politike da utječe na medije – rješavaju unutar 24 sata?!
Može ako vjerujemo da je sve na svijetu plod slučaja a zemlja ravna ploča. Ali kada je u pitanju zadarski dio svemira i rad ovdašnjih državnih institucija, sprega politike i javne uprave, umreženih stranačkih poduzetnika i javnog dobra, sinkronicitet je zadnje što će vam pasti na pamet.
Pogotovo u svjetlu činjenice da je jednom visokom gradskom dužnosniku i članu HDZ-a, u razgovoru vođenom s ovim novinarom na temu Ledane prije dvadesetak dana, slučajno izletjela opaska kako je ”čuo da je taj mali imao skoro tri promila”. Tjednima dakle prije razgovora s Kalabrićem, prije službenog priopćenja ŽDO-a, netko tko ne bi trebao imati apsolutno nikakve veze s istragom i istražnim tijelima, raspolaže informacijom koju nam je uskratio ŽDO! Kalabrić je, istina, rekao da nije potpuno siguran u tih 2,5 promila i zato je tražio da mu pošaljemo pitanja, ali svejedno ostaje nerazjašnjeno kako su informacije o rezultatima obdukcije (toksikološke analize) koju nalaže ŽDO, dospjele do politike, osim ako nisu procurile iz samog ŽDO-a?
Konačno, kada ove spoznaje svedete na tvorničke postavke zadarske zbilje, stvari se poslože kao u predvidljivom filmu na temu političke i institucionalne korupcije: rezultati službene istrage su odavno poznati svima osim javnosti, povlaštenim informacijama pozadinski se koristi politika i upetljani vlasnici za pripremu izlazne strategije iz afere koja im nanosi veliku štetu, pregovori se prekidaju, politika se neformalno uvlači medijima, a odgovorno tijelo, nakon što je sve sjelo na svoje mjesto, šalje službeno priopćenje kojim se slučaj betonira. Apsolutno ništa ne otkriva, ali prekida napetu neizvjesnost i svaku moguću nit odgovornosti prema odgovornima.
Možda nekome izgleda kao kreiranje teorije urote, ali teorije urote Zadru ne trebaju. On je sam stvorio svoj model paralelne stvarnosti koja nije plod mašte nego godinama savršeno uhodanog operativnog sustava na pouzdanom hardveru političke moći. U kojem širenje povlaštenih informacija kroz ”prave” kanale osigurava stabilnost sustava dajući ključnim akterima potrebno vrijeme da izbjegnu odgovornost za stvari koje bi im mogle nanijeti štetu.
Ako je ovo pretjerivanje, institucije su slobodne ponuditi odgovore na ova i druga dosad postavljena pitanja, sada već u devetom tjednu afere Ledana.
Zato je potrebno dopuniti i odgovor na pitanje upućeno nam prije nekoliko tjedana: zašto i s kojim motivom o Ledani toliko pišemo. Odgovaramo protupitanjem: zašto samo portal Zadarski.hr o Ledani piše i traži odgovore, a drugi mediji, privatni i državni, o tome ili šute ili guraju glavu u pijesak?
Nijedna naša informacija dosad nije demantirana, naša otkrića dovela su do kaznenih prijava, koga god smo zvali od odgovornih - a zvali smo sve relevantne protagoniste - ili nisu odgovarali na naša pitanja ili se nisu htjeli javiti. Samo je Branimir Markov od nas na koncu tražio ispriku.
Umjesto da se pokrije ušima i ispriča obitelji poginulog mladića, da se ispriča Zadrankama i Zadranima što ih godinama potkrada i uzurpira njihovu imovinu radi osobnog bogaćenja, suvlasnik Ledane od novinara traži ispriku zato što je svojim djelima upao u kriminal. Dno dna.
U takvom blatu, bez zrnca samokritike, u kojem su lopovluk i pohlepa postali mjerilo društvenog uspjeha, gdje je isprika slabost, a bešćutnost vrlina, u tom jadu vrijednom svakog prezira, zadarsko Županijsko državno odvjetništvo teško može glumiti moralnu vertikalu.