Sutkinja Trgovačkog suda u Zadru Tina Grgas donijela je prije nekoliko dana presudu kojom je naplata parkinga od strane gradske tvrtke „Obala i lučice” na dijelu uvale Jazine nezakonita! Ovo nije jedina presuda nekog od hrvatskih sudova koji već godinama u sporovima između građana i tvrtki zaduženih za naplatu parkinga donose kontradiktorne odluke jer neki sudovi predmete rješavaju u korist tvrtki, a drugi u korist građana.
Zbog neplaćenih parkirnih karata, „Obala i lučice” su pokrenule ovršni postupak protiv jednog Zadranina koji se potom odlučio za sudsku bitku i na koncu – pobijedio.
U presudi sutkinje Tine Grgas ukinut je platni nalog iz sadržan u rješenju o ovrsi po kojemu je građanin J.K. zadarskoj gradskoj tvrtki trebao platiti 7.468 kuna za glavnicu i kamate, te 1.307 kuna ovršnog troška. Osim toga, gradska tvrtka mora platiti i sudske troškove od 3.750 kuna.
U cijelom tom postupku nije sporno da je J.K. bez istaknute parkirališne karte parkirao na obilježenom parkirnom mjestu na Obali kralja Tomislava, na potezu od gradskog mosta prema zgradi „Pegla”. Međutim, ispostavilo se da je rješenjem zadarske Lučke kapetanije od 17. ožujka 2015. godine „Obali i lučicama” zabranjeno „gospodarsko korištenje pomorskog dobra u svrhu parkirališnog prostora koji se naplaćuje” i to – bez koncesijskog odobrenja!
Iz presude sutkinje Grgas proizlazi da koncesijskog odobrenja nema ne samo za obalu od gradskog mosta do „Pegle”, nego i za cijeli potez od gradskog mosta prema vrhu zadarskog Poluotoka na kojemu „Obala i lučice” također naplaćuju parkirališna mjesta.
Obje čestice zemljišta, uz gradske bedeme, upisane su kao pomorsko dobro, no „prijedlog granica pomorskog dobra za katastarsku općinu Zadar – Grad Zadar, još nije usvojen”, ali je utvrđena granica lučkog područja za Luku Zadar i Luku Jazine.
- Gospodarsko iskorištavanje predmetnih čestica zemljišta, a budući su iste u zemljišnim knjigama upisane kao pomorsko dobro, moguće je isključivo putem koncesije koju daje za to nadležno tijelo, u konkretnom slučaju Lučka uprava Zadar i Županijska skupština, stoji u presudi sutkinje Grgas.
Zbog svega toga, Trgovački je sud „odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na potraživanje na ime neplaćenih parkirnih karata za područje Liburnske obale i Obale kralja Tomislava”.
Sudovi nemaju ujednačenu praksu
- Ovo nije prvi put da sud odlučuje kako se bez koncesije ne može naplaćivati parking na pomorskom dobru. Već sam zastupao građane od kojih je gradska tvrtka tražila naplatu iznosa od 20, 25, pa i 26.000 kuna i u tim je sporovima sud odlučio da se ne može naplaćivati parking bez koncesije, izjavio nam je odvjetnik Marin Birkić koji je u ovom sporu zastupao Zadranina J.K.
Pritom, Birkić skreće pažnju da je sudska praksa jako daleko od ujednačene, jer još uvijek ima i presuda u korist tvrtki koje naplaćuju parking.
Gradska tvrtka plaća kaznu za rad na pomorskom dobru
Direktor „Obale i lučica” Edo Duka potvrđuje ono što nam je rekao odvjetnik Marin Birkić.
- Da, točno je: različiti sudovi u istim slučajevima donose različite odluke. Iz našeg iskustva proizlazi da je još uvijek broj sudskih presuda u našu korist veći od onih koje izgubimo, kaže Duka dodajući da su sporovi oko neplaćanja parkinga sve rjeđi.
Duka podsjeća da je nakon rješenja Lučke kapetanije iz 2015. godine kojim se „Obali i lučicama” zabranjuje „gospodarsko korištenje pomorskog dobra u svrhu parkirališnog prostora koji se naplaćuje”, tvrtka podnijela zahtjev Lučkoj kapetaniji da im se odobri nastavak djelatnosti uz određene sankcije. Uslijedilo je novo rješenje i nadzor Carine i predstavnika Državnog odvjetništva koji je rezultirao time da su „Obale i lučice” financijski sankcionirane za prethodnu gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru. Zato je, primjerice u siječnju ove godine, gradska tvrtka u državni proračun uplatila 36.666 kuna, iz čega se može procjenjivati da je to otprilike vrijednost koncesije na tom dijelu pomorskog dobra.