"Neću pobrati 700 tona jabuka – da me nije strah zatvora, odvezao bih sve to pred Ministarstvo poljoprivrede!"

Jedan od najvećih hrvatskih proizvođača jabuka, od dva milijuna kilograma ovogodišnjeg uroda, na stablima će ostaviti između 600 i 700 tona! Ostavit će ih neubrane ili ih pustiti da padnu sa stabala, a onda će mu to izazvati dodatne troškove jer će ih zbog sprječavanja širenja bolesti morati prskati bakrom.

- Ovo je katastrofa! Hrvatski voćari pod ovakvim uvjetima proizvodnje jednostavno ne mogu preživjeti, voćnjaci će opustjeti. Da me u ovim godinama nije strah zatvora, najradije bih tone jabuka istresao pred Ministarstvom poljoprivrede, možda bi ministar Tolušić tada shvatio da država, kao i sve druge u Europi, mora pomoći domaćim proizvođačima, rezignirano kaže Frane Ivković, Škabrnjanin koji na obroncima Moslavačke gore ima voćnjak od 53 hektara.

Ivković će na stablima ostaviti od 30 do 40 posto uroda, a procjenjuje da će ove godine poslovati s oko pola milijuna kuna gubitaka i morat će "napustiti dio svog voćarstva", dok će se brojnim manjim proizvođačima doslovce naći omča oko vrata. Pokušavajući ilustrirati do kojih granica je došla kriza u uzgoju jabuka, dopredsjednik Hrvatskog voćarskog saveza navodi primjer jednog svog mlađeg kolege:

- Čovjek ima svoj voćnjak od sedam hektara, ali ga je napustio i otišao u Austriju gdje vodi tuđu plantažu jabuka na šest hektara. Iz toga je sve jasno, kaže Ivković koji već godinama upozorava da "ovakav oblik voćarstva Europa ne prepoznaje".

- Kod nas su se između proizvođača i trgovinskih lanaca uglavili otkupljivači koji su državnim i europskim sredstvima gradili hladnjače. Tako su "djeca ostala bez skrbi". Nizozemska je to svojedobno prepoznala, pa su, kada su vidjeli da proizvođači propadaju, izgradili strateške hladnjače nakon čega su – otkupljivači nestali! Hrvatski su voćari ostali otok, propustili su priliku udružiti se, izgraditi hladnjače i poslovati izravno s trgovinskim lancima. Poljaci su napravili čudo i sada imaju viškove jabuka. Na našim su policama sada slovenske ili poljske jabuke, jer domaći proizvođači ne mogu poslovati izravno s trgovinskim lancima, pa se svake godine susrećemo s ucjenama trgovaca i otkupljivača koji i u jeku berbe domaćih jabuka uvoze poljske, slovenske, bosanske... kako bi našima još više spustili cijenu.

Europske zemlje neće uvesti ni kilograma tuđe robe u sezoni, niti će domaćoj cijena na tržištu pasti ispod 1,50 do 2 eura, dok se u Hrvatskoj u jeku berbe ide s “akcijama” po cijeni od 3,99 kuna za kilogram ili pak za 6,99 za dva, objašnjava Ivković uvjeren da bi "Hrvatska s izgradnjom tri strateške hladnjače riješila sve voćarske probleme".

Otkupljivači moraju voćarima platiti u roku od 30 dana, ali da bi izbjegli Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi, ne sklapaju ugovore s proizvođačima kojima 30 posto iznosa za iznajmljivanje hladnjača naplate unaprijed, a voćari dobiju svoje tek kada se sve proda.

- Otkupljivači nam je jamče preciznu cijenu, već 15 do 20 centi, orijentaciono. Ali, pravilnici su tako postavljeni da prodajom jabuka u različitim klasama kvalitete, malo tko dobije toliko. Zato proizvođač dobije od 70 lipa do 1,20 kuna, a proizvođačka je cijena 2,20 kuna po kilogramu! To je razlog zbog kojega će voćari u Hrvatskoj nestati, ne mogu ljudi godinama raditi s gubicima, iako je ove godine proizvedeno 100.000 tona domaćih jabuka, smatra Ivković.

Domaći proizvođači upozoravaju da su do prije mjesec dana "svi trgovci besramno prodavali jabuke po 16 kuna, a kad su prispjele naše, neki su odmah krenuli s akcijama druge klase dviju-triju sorti za sirotinju, dok se s ovima skupima namjerno stvara čep u prodaji kako bi se proizvođači stavili pred zid. Ili će odmah sve jeftino prodati ili će trgovcu platiti skladištenje s obzirom na to da voćari nemaju vlastitih hladnjača". Oni tvrde da na "hrvatskom tržištu trenutačno nema jabuke koju bi trgovci smjeli prodavati po maloprodajnoj cijeni višoj od sedam kuna. Proizvođači po kilogramu dobiju najviše kunu do dvije, što znači da trgovci koji ih prodaju i za 10-ak kuna nameću marže veće i od 500 posto".

Na koncu, hrvatski proizvođači jabuka ostaju kratkioh rukava i zato što ove godine nema subvencija EU za doniranje viškova čime se želio izbjeći pad cijena zbog embarga za Rusiju. Lani su proizvođači za subvencije dobivali i do 3,5 kune po kilogramu, a ove su godine u Brixellesu zaključili da je tržište konsolidirano.

Sve to zajedno, misle domaći proizvođači, siguran je put u nestanak hrvatskog voćarstva.

Berači dnevno zarade koliko i u Njemačkoj, ali ipak odlaze

- Država je prekasno dopustila uvoz radne snage, primjerice iz Ukrajine, ali su troškovi i dalje preveliki, pa je za manje OPG-ovce i to neizvodivo. Dokle je stigla kriza u voćarstvu pokazuje i odlazak berača u Sloveniju, Austriju ili Italiju gdje je cijena jabuke bitno veća. Kod mene berač zaradi od 250 do 270 kuna dnevno, a ako se dodaju troškovi puta, smještaja i hrane, otprilike jednako toliko zarade i u Njemačkoj, ali ljudi ipak odlaze jer vide da hrvatsko voćarstvo, pod ovakvim uvjetima, nema nikakvu budućnost, kaže Frane Ivković koji trenutno umjesto 50 zapošljava 17 radnika.

Zašto učenici dobivaju jabuke samo jednom tjedno?

- Griješi se i s akcijom podjele voća učenicima, i tu se ide na ruku strancima, jer nekih vrsta voća za vrijeme trajanja školske godine u Hrvatskoj uopće nema. Stvari bi se mogle riješiti izmjenama pravilnika, pa bi se djeci umjesto jednom, jabuke mogle dijeliti dva ili tri puta tjedno, čime bi se otvorio put za plasman velikog dijela hrvatskih jabuka, kaže Frane Ivković.