Novi problemi za Marka Kadiju: sud zabranio radove na Muraju uz kaznu od 100.000 kn! Presuda otkriva kako su mu pogodovali konzervatori!

Novi problemi nastupili su za Marka Kadiju, direktora i vlasnika tvrtke Red White Blu iz Turnja, koja je na zadarskom Muraju trebala otvoriti novi baštinski hotel. Nakon što je prošlog tjedna objavljeno da je Grad Zadar aktivirao zadužnice za izravnu naplatu 751.354,89 kuna na ime zakupa za atraktivni prostor iznad "Atrija", protiv Kadije je sada donijeta i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru za ometanje posjeda temeljem tužbe koju su protiv njega podnijeli stanari zgrade na adresi Bedemi zadarskih pobuna 5.

Riječ je o šest stanara koji su tužili Kadijinu tvrtku za ometanje posjeda jer je bez dozvole ušao na njihovu parcelu i na njoj srušio spremište (drvarnicu) u njihovom posjedu. Usput je iskupao građevinsku jamu duboku 6,5 metara na na dijelu njihove parcele čije je ugrozio statiku spremišta, ali i njihove stambene zgrade.

Sutkinja Tatjana Domijan – Mrva dala je za pravo tužiteljima, stanarima zgrade (Senki Batović, Ermi Ivoš Nikšić, Mariji Ralić, Antunu Merlu, Tatjani Gregurić i Damiru Skočiću) te je naredila Kadiji da sve što je građevinskim radovima oštetio mora vratiti u prvobitno stanje. Dodatno mu je izdala privremenu mjeru zabrane daljnjeg izvođenja građevinskih radova pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 100 tisuća kuna.

Sud je utvrdio da je Kadijina tvrtka Red White Blue smetala tužitelje u mirnom posjedu nekretnine i to pomoćnog prizemnog objekta ukupne površine 37 kvadrata tako da je dana 24. svibnja 2021. obio i uklonio željezna vrata na samom objektu te je porušio dio sjeverozapadnog vanjskog zida od betonskih blokova pomoćnog objekta dužine dva metra te porušio dio krovne konstrukcije i krovnog pokrova površine 12 kvadrata. Ujedno je izvođenjem radova odnosno iskopom građevinske jame koja nije stabilna, doveo do direktne ugroze stabilnosti i sigurnosti samog pomoćnog objekta na susjednoj parceli.

Sporni radovi na Bedemima zadarskih pobuna

Zadarski.hr

Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda, a žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu. Kadija je također dužan nadoknaditi tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 10.300 kuna u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Sutkinja Tatjana Domijan Mrva presudu je donijela 29. travnja, sa žalbenim rokom od osam dana. Osim što dodatno odgađa mogućnost radova na uređenju baštinskog hotela, presuda je zanimljiva zbog nekih činjenica koje je u sudskom postupku iznio pravni zastupnik stanara, odvjetnik Lovro Vidov. On je, naime, ustvrdio da je Kadija izvodio radove na tuđem zemljištu bez ikakve dozvole ili njihove suglasnosti. Kako bi opravdao takvo nezakoniti ponašanje Kadija je svoje postupke pokušao "pokriti" dopisima Gradu Zadru i Konzervatorskom odjelu u Zadru iako oni sa spornim radovima i objektima nemaju nikakve veze. Ispada da je Kadija tako pokušao stvoriti institucionalni alibiji za svoje postupanje za koje je od početka znao da je nezakonito, odnosno da za njih nema suglasnost stanara i posjednika. Štoviše, iz svega se može zaključiti da je Kadija u svojim nezakonitim rabotama imao izravnu pomoć Konzervatorskog ureda u Zadru koji mu je na sumnjiv način pomogao da napravi nešto za što nije imao nikakve dozvole, prava ni ovlasti.

No krenimo redom.

Kadija je u odgovoru na tužbu preko svoje odvjetnice Ane Grbić pokušao osporiti tužbu stanara tvrdeći da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade ali ne i spremišta koje nije u njihovo posjedu, nego posjedu Grada Zadra, što je i evidentirano u katastru. Tvrdio je da je sporno spremište oduvijek služilo za potrebe zgrade u kojoj je on zakupio dva kata (382 kvadrata) od Grada Zadra po 12 eura (4584 eura mjesečno). Tvrdio je da u trenutku kad je stupio u posjed zakupljene zgrade izvršio pregled okolnih objekata i ustvrdio kako se nitko ne nalazi u posjedu niti se nalazio u posjedu spornog objekta i da se u njemu nisu nalazile nikakve osobne stvari stanara, posebno ne drva za ogrjev, bicikli, romobili, kariole i slično. Dapače, spremište je za njega predstavljalo "opasnost za život i zdravlje ljudi s obzirom na to da se radi o bespravno izgrađenom objektu bez ikakvih vertikalnih ili horizontalnih učvršćenja prekriven azbestnim pločama".

Kako bi prisnažio svoje tvrdnje, Kadija je 12. travnja 2021. "opreza radi uputio službeni dopis svim stanarima zgrade" da se očituju imaju li ikakav pravni interes na spremištu, međutim nitko od stanara se nije javio, "čime se zapravo dokazuje da nikada nisu bili u posjedu predmetnog objekta, jer bi valjda već tada obavijestili tuženika o nekim svojim pravima na predmetnom objektu". Kadija je potom 26. travnja 2021. uputio dopis Gradu Zadru kao posjedniku spremišta kojim ga obavještava da će ga ukloniti, ali ni od Grada Zadra nije dobio nikakav odgovor.  Naposljetku je zatražio i stručno mišljenje Konzervatorskog odjela u Zadru o statusu barake na k.č. 10406/2 k.o. Zadar, "obzirom se ista nalazi u okruženju kulturno povijesne cjeline". Dobio je stručno mišljenje kako je nužno vratiti predmetnu nekretninu u prvobitno stanje – vrt.

Na tu Kadijinu argumentaciju, uzvratili su tužitelji tvrdnjom da se u posjedu spremišta nalaze unatrag 60 godina te ih nitko nikada, a osobito ne Grad Zadar ili tko drugi, nije u tome smetao te da isključivo stanari zgrade imaju ključ lokota, a ne Grad Zadar ili tuženik ili bilo tko treći, iz čega je evidentno da spremište nije nikad bilo u funkciji susjedne zgrade niti u  posjedu Grada Zadra.

"Upis posjeda u posjedovnom listu nije odraz stvarnog faktičnog stanja, te je u posjedovnoj parnici isključivo odlučno u čijem faktičnom posjedu se predmetni objekt nalazi i to unatrag 30 dana od dana počinjenog smetanja, a to su nedvojbeno u konkretnom slučaju tužitelji", navode stanari, dok je Kadijina tvrtka u zakupnik dobila samo dio postojeće zgrade (dvije etaže) na susjednoj čestici, a natječaj nije obuhvaćao niti u jednom dijelu njihovo spremište. "Kada bi navodi tuženika bili točni tada bi i objekt koji je predmet ovog postupka također bio dio tog natječaja i tuženik bi u zakup dobio i navedenu konobu. Međutim, nedvojbeno je da tome nije tako, jer Grad Zadar nema nikakvu faktičnu ni stvarnu, a ni pravnu ovlast na konobi koja je posjed tužitelja, slijedom čega se Grad Zadar nije niti upuštao u takve nedopuštene radnje kojima bi natječajem u zakup davao nešto što nije njegovo vlasništvo".

Sporni radovi na Bedemima zadarskih pobuna

Zadarski.hr

Jasno je da tuženik nije dobio nikakav odgovor od Grada Zadra kada je sasvim jasno i evidentno da Grada Zadar nema nikakvu faktičnu vlast nad predmetnim objektom niti se u istom nalaze bilo kakve stvari u vlasništvu grada Zadra, navode stanari i dodaju da niti Grad Zadar posjeduje niti je posjedovao ključeve predmetne konobe. "Stoga pozivanje tuženika da je obavještavao Grad Zadar o uklanjanju predmetne konobe je potpuno irelevantno, dapače apsurdno, jer bi takvim načinom postupanja valjda svatko mogao obavijestiti Grad Zadar da će porušiti neku gradsku imovinu ili pak nešto izgraditi na istom pa ako se Grad Zadar na to ogluši, to bi valjda onda trebalo postati legalni čin".

U odnosu na priloženo "Mišljenje“ Konzervatorskog odjela od 24. svibnja 2021. stanari ističu da je isto potpuno irelevantno za pitanje prava na pružanje posjedovne zaštite u sudskom parničnom postupku. "Naime, ne samo da je irelevantno već je navedeno mišljenje netočno i protivno lako provjerljivim činjenicama, a evidentno je da je isto doneseno na paušalan način bez da se proveo temeljit postupak provjere relevantnih činjenica".

Sporno spremište evidentirano je na snimci izrađenoj temeljem snimanja iz zraka provedenog 1967. što drugim riječima znači da je građevina evidentirana prije 15. veljače 1968. te se, u skladu s izdanim uvjerenjem Državne geodetska uprava od 28. lipnja 2021., ima smatrati izgrađenim temeljem građevinske dozvole i za koji nije potrebna nikakva legalizacija, pišu stanari i potom poentiraju na adresu Igora Miletića, pročelnika zadarskih konzervatora.

"Pri tome je posebno zabrinjavajuće da Konzervatorski odjel donosi nekakva "stručna“ mišljenja na temelju paušalnih navoda, bez provjere i pribave potrebnih dokumenata. Navedeno samo pobuđuje sumnju u nedopuštene utjecaje tuženika na rad takvih institucija, a što posebno dolazi do izražaja kada se sagleda činjenica da je mišljenje doneseno istog dana kada je tuženik i započeo s rušenjem (24.05.2021.g.). Očito tuženik ima interne kanale prijenosa informacija o donesenim odlukama za koje smatra da mu daju temelj zacrtanim ciljevima. No, ponavlja se, nikakva mišljenja Konzervatorskih odjela nisu relevantna za pitanje smetanja posjeda i prava na sudsku zaštitu posjeda, a što je jedini predmet ove rasprave. U svakom slučaju nejasno je zbog čega u tom slučaju tuženik nije izvršio rušenje gradske garaže koja je naslonjena na predmetnu konobu, a koja je također pokrivena salonitnim pločama koje su čak štoviše puknute, za razliku od krova predmetne konobe koji je bio u cijelosti sačuvan do trenutka rušenja od strane tuženika".

Dok se ovaj spor pravomoćno ne riješi radovi na hotelu sigurno neće krenuti, što znači da bi Kadija, u kombinaciji s aktiviranom zadužnicom na 100 tisuća eura, vrlo lako mogao odustati od planiranog projekta...