Odgovornost za smrt 12 vatrogasaca leži u sustavu – vatrogasnom i pravosudnom - koji je unatoč bezbrojnim propustima i ovaj put potpuno izbjegao bilo kakvu odgovornost!

Iako se činilo da će gašenje požara na Kornatu 30. kolovoza 2007. biti rutinska stvar za vatrogasce iz JVP Šibenik, njihov odlazak na požarište pretvorio se u nezapamćenu tragediju čije okolnosti do danas nisu posve rasvijetljene. Od trinaest vatrogasaca koji su toga dana helikopterom poslani da ugase požar jedini je preživio tada 23-godišnji Frane Lučić iz Tisnog na Murteru, a tužiteljstvo je za nesreću optužilo šibensko-kninskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu, kojem će se u petak, jedanaest godina nakon tragedije, izreći druga nepravomoćna presuda.

Kakvu će presudu Slavici donijeti sudac Boris Radman, kojem će ovo biti zadnji slučaj prije odlaska u odvjetnike, tek će se vidjeti, no zasad je izvjesno da bi ovaj bivši vatrogasni zapovjednik mogao biti ponovno oslobođen. Iako se tijekom novog suđenja doznalo za krive procjene, zakašnjele ili izostale reakcije u ustrojstvenom i zapovjednom lancu, ali i praznine u istražnom postupku neposredno nakon tragičnog događaja, ponovno se pokazalo da je zapravo optužnica postavljena na "klimavim nogama" i to u začetku: samim kaznenim djelom za koje se tereti Slavica.

U teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti navodi se, naime, da će se onaj tko požarom, poplavom, eksplozivom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. Slavica, naime, kako je utvrđeno tijekom suđenja, nikako nije mogao izazvati opasnost za vatrogasce iz dva ključna razloga.

Analize dvije skupine vještaka utvrdile su, naime, da su vatrogasci stradali od dotad nezabilježenog prirodnog fenomemena u Hrvatskoj, kojeg nikako ne može uzrokovati čovjek. Konkretna životna opasnost za njih nastupila je, ne dolaskom na otok, nego tek ulaskom u klanac u kojeg ih je odveo pokojni Dino Klarić koji je rukovodio akcijom gašenja požara na Kornatu. To što je vatrogasna kruška bila ostavljena na vrhu klanca, a ne na drugom mjestu, opet nije bila odluka Slavice već pilota helikoptera.

Je li Slavica Klariću kada ga je ovaj nazvao i rekao mu da "požar ide kao metak" možda trebao reći da se sklone na sigurno, ne podliježe njegovoj kaznenoj odgovornosti već samo rekonstruira njihove međusobne odnose koji, po svemu sudeći, nisu bili dovoljno prisni. Slavica je, naime, zahtijevao da se vatrogasci pokušaju sami snaći, a o njegovom "teškom" karakteru koji je po svemu sudeći u ovom slučaju bio i osnova za krivnju, svjedočio je i iskaz šibenskog vatrogasca koji je ispričao kako je Slavica u postrojbi vladao "željeznom šakom", te tražio rad, red i disciplinu, zbog čega je dolazilo do sukoba posebice među starijim vatrogascima.

Slavica je uz to optužen i da je na požarište poslao maloljetnike, civilnoga ročnika, vatrogasce koji nisu završili obuku helikopterskoga desantiranja, te da je kasnio s akcijom spašavanja unesrećenih.

Iako su neke njegove odluke možda bile i krive, Slavica ih je tog dana morao donositi kao zapovjednik JVP-a Šibenik, no, za njih u ovom postupku nije utvrđena kaznena odgovornost. Tijekom postupka se, naime, moglo čuti da za maloljetnike i civilnog ročnika zakonski odgovaraju njihovi DVD-ovi, a o tome kako su bili obučeni i koju su opremu nosili bio je odgovoran zapovjednik smjene.

Jednako tako je bilo i sa preusmjeravanjem kanadera s jednog požarišta na drugo, što je možda bila njegova kriva procjena, ali ona opet ne podliježe kaznenoj odgovornosti.

Još je jedna od stavki optužnice da je Slavica tajio informacije o nesreći, pala u vodu kada se iz preslušanih razgovora utvrdilo da je u vrijeme nesreće 19 puta razgovarao s glavnim vatrogasnim zapovjednikom za priobalje Tomislavom Vukom i drugim čovjekom u zapovjednom lancu.

Time je na vidjelo, naime, izašla činjenica da je vojska znala za mrtve vatrogasce još u 16.30 sati, pa i prije toga, iako je Slavica optužen da nakon saznanja o tragediji nije nazvao "112", te da je Vuki lažno prikazao stanje pri čemu je zatražio da se na Kornat uputi helikopter za izviđanje, ali ne i spašavanje. No, u pisanoj zapovjedi predočenoj na sudu stoji da se sa na Kornat hitno uputi helikopter za spašavanje vatrogasaca, a ne za izvlačenje kako je uneseno u operativni dnevnik.

Slavica je, naime, nakon nesreće uz kanader i helikopter, tražio i drugi helikopter koji, nažalost, na otok nikada nije došao. "Gdje je bio taj helikopter treba pitati Vuku", rekao je na sudu odvjetnik Čedo Prodanović, koji je utvrdio i jednu frapantnu činjenicu: da bi sve drugačije završilo da Vuko, kako je rekao, nije bio "tako smotan".

Slavica također nije mogao biti odgovoran ni za to što je te sezone u cijeloj Hrvatskoj bio na raspolaganju samo jedan kanader, kao ni za zaključnu konstataciju vještaka da do tragedije na Kornatu ne bi niti došlo da je požar u njegovom začetku ugasilo vatrogasno dežurstvo koje su po zakonu bile dužne osigurati jedinice lokalne samouprave, a kojeg na Kornatu nije bilo.

Ako u petak Slavica ipak bude osuđen, to sigurno neće značiti i da je kriv za smrt vatrogasaca. Odgovornost za to ipak duboko leži u sustavu – vatrogasnom i pravosudnom - koji je unatoč bezbrojnim propustima i ovaj put, nakon 11 godina od tragedije, potpuno izbjegao bilo kakvu odgovornost.