Odlazak inovatora koji je na Sveučilištu u Zadru osmislio robota-kirurga Rokija, mnoge od njegovih ideja tek čekaju svoje vrijeme

U Splitu je u ponedjeljak iznenada preminuo mr. sc. Petar Čovo, nekadašnji predavač na Sveučilištu u Zadru, zamjenik predsjednika Udruge inovatora Hrvatske.

Bio je jedan od rijetkih Hrvata koji je ponio titulu Viteza inovatorstva dodijeljenu u Bruxellesu, dugogodišnji član i nekada dopredsjednik splitskog Društva inovatora Diatus, član više ocjenjivačkih sudova izložba inovacija u Hrvatskoj te dobitnik brojnih domaćih nagrada i priznanja za razvoj inovacija i inovatorstva među kojima i odličja Reda Danice s likom Nikole Tesle.

"Nešto predlažete, radite, svi vam u tom trenutku kažu "od toga nema ništa", da bi se poslije pokazalo da je baš to što ste predlagali nešto bez čega danas ne možete ni živjeti. Titula viteza znači da možete reći kako ste priznati u međunarodnim krugovima, ali daljnji vam je put isti: radite i trudite se, što više radite, sve je više i onih koji vas ne razumiju" – istaknuo je mr. Čovo u jednom od brojnih razgovora u Slobodnoj Dalmaciji, u kojoj je rado istupao na temu inovatorstva pri čemu bi uvijek nesebično isticao i "gurao" naprijed mlađe kolege-inovatore, te im tako pokušavao otvoriti put u društvu koje i nije imalo pretjerano sluha za napredne i smione ideje.

A takvih je, kad je riječ o profesori Čovi, bilo zbilja puno: od robota kirurga nazvanog Roki koji - niti nakon što je Čovo nagrađen Zlatnom kunom za tu inovaciju, pa i cijelim nizom međunarodnih priznanja - nije proradio, pa do projekta Agro Arca, Međunarodnog sajma inovacija u poljoprivredi, prehrambenoj industriji i poljoprivrednoj mehanizaciji čiji je Čovo bio idejni začetnik.

"Moje viđenje je da je jedan od izlaza iz krize velika poljoprivredna proizvodnja za svoje potrebe, u znanstvenim i gospodarskim okvirima, također s inovativnim rješenjima u poljoprivredi" – rekao je mr. Čovo o tom projektu.

U svijet inovatorstva došao je iz "realnog sektora". Više od tri desetljeća radio je u gospodarstvu i poduzetništvu (od "Jugovinila" do "Adriachema"), a nekoliko godina bio je i predavač-trener poduzetništva kao vanjski suradnik Pomorskog fakulteta u Splitu, vanjski suradnik na Visokoj školi za turistički menadžment u Šibeniku, te profesor na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru. Do iznenadne smrti radio je kao viši predavač na Sveučilišnom odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu.

Uvijek je isticao kako Hrvatska ima puno mladih inovatora koji rade u tišini, "u nekom svom svijetu jer oni zapravo i jesu u nekom svom svijetu". I Čovo je bio kao inovator pripadnik tog "svog svijeta", a možda još i više nego inovator, bio je sanjar koji je uvijek sanjao vrijeme kada će ljudsko znanje, ideje i marljivost predvoditi društvo za sveopću korist.

"Hrvatski su inovatori ljudi ispred vremena, ali im se okolina često podsmjehuje i onda to jednostavno morate istrpjeti. Čitav zapadni svijet raste na inovatorstvu, razlika između nas i Europe u inovatorstvu također je velika. To je drugačija filozofija življenja. Kad vidite s koliko entuzijazma dolaze na izložbe i što nude, kako rade, to je nešto sasvim drugo nego kod nas..." - kazao je svojevremeno, ali ipak nikad nije gubio volju i nadu da i dalje ulaže svoj trud u inovacije i napredak vjerujući da Hrvatska može postati zemlja dobrih ideja.

Razgovori s njim nedostajat će, kao i njegova energija da promovira i potakne mlade na iskorak u oživotvorenju vlastitih ideja. Svijet hrvatskog inovatorstva, to je sigurno, više neće biti isti bez profesora Petra Čove. Za mnoge od njegovih ideja, vrijeme tek dolazi.