StoryEditorOCM
4 kantunaNAKON PADA DJEČAKA (12) TREBA LI ČEKATI TRAGEDIJU?

Ograničiti penjanje, ali skakaonicu ne treba rušiti! Je li gradska tvrtka "Zadarski sport" zapravo odgovorna za nesreću?

Piše M. Kalajžić; I. Nevešćanin
31. srpnja 2018. - 11:35
arno_longin1-100710

Sigurno je puno sreće u nesreći bilo nakon što je 12-godišnji dječak prošloga tjedna pao sa desetmetarske skakaonice na betonski plato sedam metara niže i ostao živ. Hitno je prevezen u obližnju zadarsku bolnicu gdje su mu utvrđene teške tjelesne ozljede, ali nije bio životno ugrožen što je pravo čudo s obzirom na tragediju koja se mogla dogoditi.

Dječak se, prema onome što se moglo doznati, na skakaonicu popeo bez nadzora roditelja, poput mnogih kupača koji skaču unatoč istaknutom upozorenju da je neovlaštenim osobama njena upotreba zabranjena. Te se zabrane nitko ne pridržava i na skakaonicu se penje kome god to padne napamet – i iskusni skakači i oni nešto manje spretni, pa čak i djeca koja uglavnom skaču s "trice" ili eventualno "petice". Samo oni najhrabriji penju se na "desetku" – desetmetarsku skakaonicu i to uskim skalama od inoksa koje nemaju zaštitnu ogradu i čije su prečke prilično skliske nakon dodira sa stopalima mokrim od mora.

Upravo se, tvrde očevici, na skliskim skalama 12-godišnji dječak i poskliznuo nakon uspona i to pri samom vrhu. Izgubio je ravnotežu i propao u dubinu. Zaustavio se tek na "trici" što znači da je padao sedam metara te pri tom udario u betonsku podlogu. Kakva je to strava bila za njega, ali i za sve koji su taj užasan prizor vidjeli može se samo pretpostaviti, međutim to nije niti prvi, a bojimo se niti zadnji pad na 60 godina staroj skakaonici. Treba li čekati da se tragedija zbilja dogodi ili treba nešto poduzeti da se sigurnost kupača, a prije svega djece, podigne na višu razinu?

- Već dugo vremena upozoravam da se na skakaonici trebaju uvesti mjere sigurnosti, ali ništa od toga. Pravo je čudo da sličnih incidenata nema više i to s puno težim posljedicama – mišljenja je Arno Longin, zadarska legenda skokova u vodu i trener u klubu skakača u vodu Arno, koji već 50 godina koristi skakaonicu na bazenu Kolovare.

Dok su on i drugi skakački klubovi vježbali na bazenu pristup skakaonici je bio ograničen i kontroliran, no zadnjih pet-šest godina, nakon što su skakači svoje treninge preselili u zatvoreni bazen na Višnjiku, kontrole nema, kaže Longin.

- Pristup skakaonici treba biti zatvoren i valjalo bi angažirati čovjeka koji će kontrolirati tu situaciju. Na bazenu postoji spasilačka služba, ali oni se time ne bave. Možda bi trebali pa bi ovakvi incidenti bili rjeđi. Istina, u mojih 50 godina vježbanja na skakaonici ne sjećam se puno nesreća, ovo je možda druga u kojoj je netko pao na beton. Ali zato preko ljeta imate najmanje desetak slučajeva kada netko skoči s petice ili desetke i "ubije se", što bi mi rekli, pa ima neugodne posljedice – govori Longin i predlaže da djecu do 10 godina starosti ne bi trebalo puštati na skakaonicu bez pratnje roditelja, a pogotovo ne da skaču s desetke.

- Desetka je vrlo opasna i za stariju dob. Ako krivo skočite s petice manji je problem nego kada vam se to dogodi sa desetke. Tu vas pogreške mogu skupo stajati. Ja treniram djecu i mlađu od 10 godina, ali svi su oni prošli trening i znaju kako treba skočiti u more, kako pripremiti tijelo i kako se ponašati u zraku. No drugi to neznaju i može im se svašta dogoditi – dodaje Longin i naglašava kritična mjesta skakaonice na Kolovarama.

- Uspon na skakaonicu je jako strm. Postojeće stepenice su izrađene od poliranog čelika koji je jako sklizak kad je mokar, a djeca po cijeli dan skaču i stepenice su uvijek skliske. Drugo, na platformama s kojih se skače, poglavito s desetke, ima malo mjesta, a tamo se zna skupiti i desetak skakača. Dođu, neodlučni, gledaju druge kako skaču dok oni prikupljaju hrabrost. Ograda postoji, ali je rijetka i trebala bi u tom smislu biti sigurnija. Jednako bi tako trebalo osigurati i stepenice, kao primjerice kod vatrogasnih stepenica, da postoji neki obruč koji će vas štititi s leđa, tako da i ako se netko poklizne s gazišta stepenice ne može pasti. No najvažnije je ograničiti pristup skakaonici. Tako ćete u startu spriječiti brojne moguće incidente i neželjene situacije – govori Longin.

- Nisam za nikakva rušenja skakaonice jer ona je u memoriji grada i na njoj su generacije odrastale, ali mjere sigurnosti trebaju postojati, a o tome na žalost nitko ne vodi brigu. Govore kako je zbog utjecaja soli i mora teško pronaći drugi materijal za stepenice, ali danas na tržištu postoji bezbroj materijala otpornih na utjecaj mora. Ako, uostalom, želite riješiti problem naći ćete i rješenje. Skakaonica se koristi dva-tri mjeseca u godini i sve te mjere sigurnosti ne bi trebao biti problem provoditi. Kad se ovako nešto dogodi, onda se svi sjete što nije dobro. Bolje spriječiti, nego liječiti – poručuje Arno Longin.

Jedan od građana koji često dolazi na kupalište Kolovare je i zadarski gradonačelnik Branko Dukić koji se sigurno i sam uvjerio na koji način kupači koriste skakonicu. Evo što gradonačelnik misli o tome:

- Svjesni smo da ovaj model upravljanja skakaonicom, odnosno njeno slobodno korištenje nije dobro, što se i pokazalo u slučaju koji navodite. Mišljenja smo da treba podići sigurnost korištenja, dijelom i kroz uređenje same skakaonice. Kako skakaonicom i bazenom upravlja Javna ustanova za upravljanje sportskim objektima Zadarski sport, naše sugestije ćemo prenijeti njima, uz inzistiranje da se skakaonica uredi na način da omogućuje veći nadzor i sigurnost skakača. Osobno, nisam za zatvaranje skakaonice već za nalaženje drugog modela korištenja koji bi bio sigurniji – kazao je gradonačelnik Branko Dukić.

Ravnatelju javne ustanove za upravljanje sportskim objektima "Zadarski sport" Jurici Dilberu poslali smo također pitanja vezana za skakaonicu kojim ta ustanova upravlja, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore.
 

Skokovi na vlastitu odgovornost
Tamo lijepo piše da je zabranjeno korištenje skakonice, odnosno da se koristi na vlastitu odgovornost. Dakle izvolite paziti i čuvati svoju djecu, zašto bi puštali dijete da se penje gore? Znam, roditelji će reći "teško je zadržati djecu da se ne penju", slažem se, ali koje je onda riješenje? Tamo desetljećima nikad nije bilo dozvoljeno skakanje, čak se i stepenice micalo kako se ne bi moglo penjati na skakaonicu. I znate što se onda događalo? Dovlačile bi se neke improvizirane stepenice, pa se opet penjalo preko mostića. Dođe vam na isto. Ako zatvorite i zabranite oni se i dalje penju. Čak je još veća mogućnost pada. Na kraju bude sigurnije pustiti penjanje, nego zabranjivati – kazao nam je jedan od trenera skokova u vodu.

 

Gradska tvrtka Zadar sport treba regulirati korištenje skakaonice
Mi našu djecu naučimo što se smije, što ne smije raditi, kako skakati. Za vrijeme našega treninga zabranimo penjanje ostalima na skakaonicu, a u ljetnoj školi obično se koristi samo mostić, trica i eventualno petica, dok se na desetku uopće ne ide. Onaj tko zna koristiti skakaonicu, za njega je sigurna. E sad, u slobodno vrijeme tamo dolaze i domaći i stranci, bacaju se u more, što sad reći na to? Kako zabraniti? Jedan od deset onih koji skoče to će napraviti loše, pa će zaraditi modricu ili crvenilo kad pljesne o površinu, ostalih devet neće imati posljedica. Loš skok ravan je udarcu kakve dobre "žlepe", ali najgore je da se ne skoči nekome na glavu ili da se ne padne sa stepenica. Ovo nije prvi pad, u prosjeku svako deset godina se dogodi po jedan. Postoji tvrtka Zadarski sport u čijoj se nadležnosti nalazi skakaonica, a na samom bazenu Kolovare postoji i čuvarska služba. Oni bi trebali odlučiti na koji način regulirati korištenje skakaonice kako bi se spriječili takvi padovi. To vam je kao da netko dođe na nogometni teren i zapne od busen trave pa završi u bolnicu te se zbog toga zatvori nogometno igralište. Skakonica služi za treninge skakača. I tu bi priča trebala završiti – kažu nam treneri.

 

Zašto je dijete palo
Prema onome što se zna u javnosti, dijete se popelo do zadnje stepenice i dalje se nije moglo uhvatiti pri izlasku na desetmetarsku platformu, pa da je kliznulo. Rukohvat sa strane je klizav i djeca se u penjanju drže za gazište. Kad dođu do zadnje stepenice, gore postoji s unutarnje strane rukohvat koji je prije dvije godine postavljen baš zbog ključnog trenutka izlaska na platformu. Ali netko ne zna to koristiti, a zna biti i utrkivanja po stepenicama, pa se nesretni slučaj može lako dogoditi...

 

Prije su bile željezne stepenice
Prije su bile željezne stepenice s drvenim gazištem koje nisu bile toliko skliske kao ove od inoksa, ali bi svake godine ruzinale, pa bi se netko razrezao na hrđu i eto opet problema, kažu nam stalni kupači. Većina se slaže kako bi skakaonicu na kojoj su stasala neka od najvećih zadarskih imena u svijetu skokova u vodu ipak bilo šteta rušiti.
14. studeni 2024 09:14