Interkontinentalni "jet leg" bio je koban za državljanku Ekvadora 50-godišnju Rosario R. koja se u Hrvatsku uputila iz dalekog Guayaquila. Omamljena poznatom "bolesti putovanja" zaspala je u blizini svjetski poznatih zadarskih Morskih orgulja, no kada se probudila – imala je što vidjeti! Njezinih stvari više nije bilo, shvatila je da se usred njoj potpuno nepoznatog grada najednom našla bez novaca, dokumenata i znanja stranih jezika.
Pokušavala je pronaći pomoć, no bilo je već kasno, pa je, na svoj užas, noć morala provesti u parku na zadarskom Poluotoku. Nažalost ne samo jednu, već deset noći, a jedanaestog dana pronašao je kako luta po gradu dobronamjerni Zadranin 39-godišnji Borut Gatara. Sve se to, kaže, zbivalo od 13. kolovoza, kada je Rosaria stigla u Zadar, do 24. kolovoza.
- Zapravo je moja supruga prva primjetila kako žena bespomoćno i to čak nekoliko dana lunja uokolo crkve Sv. Krševana. Osjetila je da je u nekakvom problemu pa joj je prišla. Igrom slučaja u blizini je bio španjolski turistički vodič pa ga je pozvala da joj pomogne u prijevodu. Žena joj je odmah rekla da je opljačkana, da je ostala bez novaca i dokumanata, te da ne zna što da radi ispričao nam je Gatara koji je izgubljenoj ženi iz Guayaquila odmah osigurao smještaj i hranu - o svom trošku.
Uz pomoć društvenih mreža i prijatelja Ferde Milina prvo joj je pronašao apartman, a kako za to vrijeme ne bi bila gladna, izgubljenoj ženi osigurao je i hranu, te joj dao džeparac.
- Kada su takve stvari u pitanju jedino što želim je pomoći čovjeku u nevolji. O drugim stvarima ne mislim. Žena je bila u velikom problemu i tu se ne može ništa drugu osim pomoći koliko možeš. Odmah sam oglasio "post" na Facebooku. Naveo sam da je žena opljačkana u Zadru i da hitno treba smještaj. Odmah mi se, i to čak, iz Španjolske javio prijatelj, Zadranin, Ferdo Milin koji me uputio na slobodan apartman. Prijateljima, vlasnicima konoba sam rekao da će kod njih jesti žena koju pošaljem i da ću im ja osobno podmiriti sve troškove. Ona je cijelo vrijeme plakala, nije mogla vjerovati da joj se to događa i da se njezina bezizlazna situacija počela rješavati - ispričao je velikodušni Zadranin, koji je ženi uz apartman i hranu na Poluotoku angažirao i prevoditeljicu, sudskog tumača za španjolski jezik koja joj je i tijekom ponedjeljka pomagala u rješavanju izgubljenih dokumenata.
- Žena se našla se u vrlo teškoj situaciji. Bila je doslovno razoružana. Dovoljno je samo reći da ekvadorski konzulat ne postoji u Hrvatskoj, već samo u Mađarskoj gdje ona ne može ići zbog schengena. Za to joj je potrebna viza, a ne može je dobiti jer nema uz sebe nikakve dokumente. Novac joj obitelj pak nije mogla poslati jer preko Western Uniona traže osobni broj, a ona nema nikakav papir kako bi podigla novac. S druge strane žena nije baš ni informatički snalažljiva. Nije čak ni znala što je to sudski tumač koji joj je trebao da joj prevede dokumente koje je potom morala skenirati i poslati mailom u konzulat. Možda za nekog drugog to ne bi bio problem, no žena u ovoj situaciji nije imala mail. Sve je to trebalo organizirati. A i meni je za to trebalo masu vremena i truda - ispričala nam je prevoditeljica navodeći kako je, koliko je uspjela doznati, žena prije odlaska u Ekvadoru uplatila dvotjedno putovanje u Crnoj Gori i Hrvatskoj.
- Mislim da ćemo sve uspjeti riješiti za koji dan. Trebalo nam je duže vremena jer je bio nastao nesporazum u policiji. Žena je mislila da će oni poslati papire u konzulat, a oni su shvatili da ih je ona razumjela da to treba učiniti sama. Sada smo sve to riješili i čekamo da joj dođu privremeni dokumenti s kojima će moći otputovati kući. Igrom slučaja žena je danas pronašla prijateljicu iz istog grada u Ekvadoru koja godinama živi u Zadru i danas su se njih dvije sastale što je bilo pravo iznenađenje - ispričala nam je Zadranka koja je htjela ostati anonimna. I ona kao i Borut Gatara sugeriraju kako bi u Zadru trebalo postojati jedinstvno mjesto za rješavanje ovakvih problema.
- Sistem nekakve prve pomoći bi se mogao organizirati, recimo, u Turističkom informativnom centru (TIC) koji je otvoren ove godine i u koji je uloženo masu novaca. Zar ne bi bilo logično da tano postoji osoba koja bi mogla ljude u ovakvim situacijama uputiti tamo gdje treba i pomoći im - pitaju se Zadrani koji su ovaj put sami iz nevolje spasili 50-godišnjakinju iz Guayaquila koja je odbila razgovarati za novine.
Iz zadarske policije su nam rekli da na ime Rosario R., državljanke Ekvadora, nemaju nikakve prijave za krađu, iako nam je Gatara pročitao policijsku bilješku Prve postaje ispisanu za nestanak osobnih dokumenata pod neutvrđenim okolnostima.
- Željeli smo da nam srce bude na mjestu. Vidjeli smo čovjeka u problemu i jednostavno smo morali pomoći, pojasnili su tada taksisti, njih 45, koliko ih se ujedinilo kako bi pomogli Britancu Leonu Mitchellu da umjesto na Zračnoj luci zadnje dana ljetovanja provede u hostelu, nahranjen i s novcem.