Osam nezadovoljnih vozača sanitetskog prijevoza i jedan medicinski tehničar dobili presudu protiv Doma zdravlja Zadarske županije. Evo što su tražili..

Osam nezadovoljnih vozača sanitetskog prijevoza i jedan medicinski tehničar dobili su presudu protiv Doma zdravlja Zadarske županije kojeg su tužili smatrajući da su zakinuti zbog neisplaćenih dnevnica tijekom četiri godine.

Iako im je Dom zdravlja to osporio navodeći kako nisu upućivani na službena putovanja, već su kao zaposlenici u javnozdravstvenoj djelatnosti sanitetskog prijevoza obavljali redovite radne zadaće, sudac Općinskog suda u Zadru Ivica Marinović to nije uvažio. Naložio je Domu zdravlja da im isplati dnevnice s kamatama za 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu u ukupnom iznosu od 13.781, 293 eura.

Kao istinit0 i vjerodostojno sud je u cijelosti prihvatio svjedočenje dugogodišnjeg sindikalnog povjerenika Doma zdravlja Zadarske županije Ivana Gašpara. On je na sudu naveo kako je sindikalni povjerenik otprilike 19 godina, te da mu je poznata situacija s obzirom da su zajedno radili, svi su ispunjavali naloge za službeno putovanje, koje su prije odlaska ujutro ovjeravali kod glavne sestre.

- Na kraju smjene svi smo ispunjavali nalog uz kilometražu koja je prijeđena uz navod da li je put prošao u redu, vremenski period u kojem se takav nalog ispunjavao, te ime pacijenta ili više njih koji bi morali biti prevezeni i slično. Nalog za sanitetski prijevoz osigurane osobe nije nalog koji bi oni potpisivali, nego je to nalog koji treba imati pacijent kod sebe prilikom stavljanja u vozilo, dok bi oni popunjavali drugi nalog za službeno putovanje - rekao je na sudu koji je utvrdio kako dnevnica spada u ostala materijalna prava radnika kao naknada za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje.

- To pravo, po ocjeni suda, ne isključuje pravo radnika na plaću za prekovremeni rad koje je pak utvrđeno ZR, i obrnuto. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da među strankama nije sporno da utužene dnevnice tužiteljima nisu plaćene, već tuženik osporava da bi se radilo o službenim putovanjima, a koji prigovor sud smatra neosnovanim, te su službena putovanja na koja su upućeni tužitelji i duljina trajanja istih utvrđena izvedenim vještačenjem, a na temelju isprava koje je dostavio sam tuženik, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu dnevnica prihvatiti u cijelosti – navodi u obrazloženju sudac Marinović.

U obrazloženju se navodi kako je prema odredbi čl. 77. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano kako je radniku koji je upućen na službeno putovanje u zemlji pripada puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje. Visina dnevnice određuje se na način kako je to utvrđeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za javne službenike i namještenike.

Odredbom čl. 64. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Dodatka tom ugovoru propisano je da kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji, pripada mu puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske. Dnevnica iznosi 170 kuna po danu. Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od osam sati, a manje od 12 sati. Ako zaposlenik ima plaćen smještaj, tj. spavanje i prehranu, pripada mu 30 posto od dnevnice.