Zbog grubog zanemarivanja dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja troje maloljetne djece, koja su na koncu smještena u udomiteljsku obitelj, razvedeni roditelji s područja Ličko–senjske županije kažnjeni su uvjetnim zatvorskim kaznama.
Za tri kaznena djela u stjecaju protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, prvooptuženom ocu (47) dosuđena je jedinstvena kazna od godine dana zatvora s rokom kušnje od tri godine, kao i majci (46) koja je počinila ista kaznena djela. Otac inače ima jedanaestoro djece, a majka osmero. Osuđeni su zbog zanemarivanja djece iz zajedničkog braka.
Optužnicom su se teretili da su ta djela počinili od 21. rujna 2018. do 16. srpnja 2019. kao roditelji dječaka od 11 godina i djevojčica od osam i šest godina, iako su bili svjesni da su po stručnim osobama nadležnog Centra za socijalnu skrb već upozoreni na propuste u odgoju, te im je određena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi.
Majka se kao drugopoptužena teretila da je primjenjivala neodgovarajuće odgojne postupke i neprimjereno se odnosila prema djeci, zbog čega je sin dolazio u fizičke sukobe s drugom djecom u školi i fizički kažnjavao mlađe sestre. Propustila je poduzeti mjere radi zadovoljavanja potrebe djece za higijenom prostora u kojem borave, djecu ostavljala u stanu tijekom noćnih sati bez nadzora odrasle osobe. Otac je pak optužen da je zauzeo pasivan stav u odnosu na djecu i stvaranje odnosa s njima, pri čemu ih nije zaštitio od neprimjerenog utjecaja i odnosa drugih odraslih osoba iz njihove sredine, te je tijekom lipnja 2019. s njima prekinuo kontakt.
Zbog takvog postupanja djeca su izdvojena i smještena u udomiteljsku obitelj,
Otac je posvjedočio kako se djelomično smatra krivim navodeći kako bi djecu, za vrijeme posjeta pitao kako im je s majkom, na što bi mu oni rekli da je sve u redu. Od drugih osoba je čuo da to baš i nije tako, pa nije znao kome bi vjerovao, a sam nije imao neposrednih saznanja o tome što se zaista događalo. Ono što je vidio je da su djeca bila puna ušiju, što je prijavio, te je poručio majci da ne dolaze dok se ne riješe ušiju. Majka mu je na to poručila neka te uši stavi u kovertu i neka ih njoj - pošalje. Navela je kako se ne smatra krivom za optužbe koje joj se stavljaju na teret.
U postupku je utvrđeno kako je otac odgovornost pokušavao otkloniti činjenicom da on s djecom nije živio, a da je o stanju u kojem se djeca nalaze dobivao proturječne informacije koje su mu davala sama djeca, odnosno njegovi poznanici, a čiju istinitost sam nije mogao provjeriti. Majka je pak svoju odgovornost pokušala otkloniti nedovoljnom pomoći nadležnih institucija, prije svega Hitne pomoći i Centra za socijalnu skrb. Iako nije utvrđeno da bi djecu potpuno zanemarila, jer djeca nisu bila ostavljena bez hrane, niti zapuštena u smislu održavanja osobne higijene, njezin osobni i društveni život bili su ispred njihovih potreba i problema.
Sud je cijenio da će se utvrđivanjem, svakom od dvoje suoptuženika, kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, za svako od tri počinjena kaznena djela, te potom izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine svakome od suoptuženika, ostvariti ciljevi specijalne prevencije, utjecajem da shvate društvenu neprihvatljivost svog ponašanja i više ne počine novo kazneno djelo, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana.