Osvojile smo glavnu nagradu Emirata od 100 tisuća dolara u društvu Googlea i nobelovaca, jele smo kolače sa zlatom i osjećale se poput princeza!

Osnovna škola Vladimira Nazora u Škabrnji u konkurenciji 370 škola iz čitave Europe pobijedila je u svojoj kategoriji na međunarodnom natječaju kojega organizira Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata i dobila prestižnu nagradu Zayed Future Energy Prize 2018. u vrijednosti od 100 tisuća dolara. Ekipa škabrnjske škole pobijedila je u dalekom Abu Dhabiju sa svojim projektom Sretna škola plave ekonomije, a u finale su ušli s učenicima iz Njemačke i Bjelorusije. O najboljem projektu odlučio je ocjenjivački sud kojega je činio bivši predsjednik Islanda Olafur Grimsson, multimilijarder Richard Branson, bivši premijer Južne Koreje dr. Hang Seung-soo, bivši predsjednik Meksika Felipe Calderon Hinojosa… Nagradu je jubilarni deseti put dodjeljivala Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata u spomen na osnivača emirata Zayeda bin Sultana Al Nahyana, a u proglašenju najboljih sudjelovao je osobno i princ Sheikh Mohammed bin Zayed.

Prvi su put za natječaj u Emiratima u škabrnjskoj školi čuli od Mirka Krtalića koji je na nekadašnjim miniranim terenima pored Škabrnje posadio "dolinu maslina" sa 7.000 stabala. Dragocjenu pomoć pružila im je Ina Matijević iz Eko Etno projekta i članica ZERI fondacije Mi. Počeli su s izradom projekta koji se zasnivao na osiguravanje energije kroz postavljanju solarnih panela, ali koji je povezivao i učeničku zadrugu koja proizvodi vlastito maslinovo ulje za školsku kuhinju, te projekt sakupljanja i recikliranja otpada. Od travnja do srpnja prošle godine projekt je dovršen i napisan na engleskom jeziku, a puno je pitanja bilo i stručnih. U studenom je u Škabrnju stigla produkcijska kuća Saluki Media iz Dubaija koja je snimila promotivni video o projektu, a upravo će taj isti prilog biti prikazan na dodjeli nagrade u Abu Dhabiju.

Kad su pročitani kao pobjednice, koordinatorica projekta Ina Matijević, voditeljica i realizatorica projekta, ujedno i nastavnica matematike u školi Ivana Ražov i učenica Leonarda Škara koja je predstavila projekt, svoju školu, Škabrnju i Hrvatsku – nisu mogle vjerovati. Nakon što su im u svečanoj dvorani počeli svi čestitati, shvatile su da su napravile nešto uistinu vrijedno i svjetski priznato. Našle su se u društvu pobjednika u ostalim kategorijama poput tvrtke Google i nobelovca Shujia Nakamure, izumitelja LED svjetla. A cijela ta avantura počela je smjelom odlukom da njih tri krenu na put, u daleki Abu Dhabi.

- Kad se samo sjetim da sam imala strah od aviona pri polasku... Do zadnjeg trenutka sam mislila da neću ići. Bile smo međutim odlična ekipa, a Leonarda je zasluženo išla u Emirate jer je odlična učenica i odlično je predstavila projekt i svoju školu i to na engleskom jeziku – kaže nastavnica Ivana Ražov.

- Sve mi je to bilo iznenadno, kad mi je sestra rekla da me zove profesorica rekla sam "ma daj, ne zafrkavaj". Bilo je euforično, nisam mogla vjerovati. A onda sam se pribrala, prisjetila sam se jedne mamine prijateljice koja je bila u Dubaiu i sjetila sam se njenih priča tako da sam imala neku predodžbu o toj zemlji. Kod kuće sam učila prezentaciju i pripremala se, a ponijela sam i narodnju nošnju Škabrnje od susjede koja je bila u našem KUD-u u kojoj sam na kraju i primila nagradu. Prvi put sam letjela avionom, ali sve je bilo u redu – priča Leonarda.

Let avionom trajao je šest i pol sati, iz Zagreba preko Beograda pa do Abu Dhabija gdje ih je dočekala ugodna temperatura koja se sada u zimskom razdoblju kreće od 17 do 25 stupnjeva.

- Ljudi su bili jako ljubazni, pristupačni. Većina nas ima neke predrasude prema Muslimanima zbog svega ovoga što se događa po svijetu, ali to su zaista ljudi sa srcem. Nemam riječi o tome kako su nas ugostili i primili. Bili smo smješteni u Centro Capital Centre, u hotelu sa četiri zvjezdice koji bi kod nas imao vjerojatno deset zvjezdica. Sve u zlatu. Mi smo inače jedina škola koju je dočekala limuzina i to ne jedna nego dvije limuzine, na povratku također. Osjećale smo se kao princeze dok smo obilazili grad limuzinom starom svega dva mjeseca. U Abu Dhabiju smo bile ukupno osam dana, a vrijeme smo uglavnom provodile radno, na prezentacijama, panel raspravama, radionicama, intervjuima s novinarima. Proglašenje pobjednika je bilo prvi dan. Kad je na svečanosti voditeljica CNN-a pročitala da je Osnovna škola Vladimira Nazora iz Škabrnje osvojila prvu nagradu i kad je krenula snimka našeg projekta, smrznule smo se. Što sad? – pomislile smo. Nismo mogle vjerovati – priča Ivana Ražov.

Leonarda je primila plaketu sa zlatnim otiscima u narodnoj nošnji Škabrnje i zauzela svoje mjesto na pozornici, zajedno s dobitnicima iz drugih kategorija poput tvrtke Google, japanskog fizičara Nakamure koji je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, a u Abu Dhabiju dobio je nagradu za izum LED lampe. Ta je zajednička fotografija svih dobitnika, s Leonardom u narodnoj nošnji Škabrnje, obišla svijet, a voditeljica joj je na engleskom rekla „oh, pa ti si tako prekrasna“. Učenicima se obratio i sam princ koji im je rekao da mu je drago što su došli i čestitao im je na osvojenim nagradama. S mnogim su se dobitnicima, svjetskim facama na svom području, upoznale i družile. Svečana večera nakon proglašenja organizirana je u Louvre muzeju u Abu Dhabiu.

- Shuji Nakamura je izvanredan, s njim smo se sprijateljile. Točio nam je kavu, nudio nas kolačima. Paul Ginter, začetnik Plave ekonomije i jedan od članova uglednog žirija za dodjelu nagrade, vodio nas je na večeru u poznati veliki „kosi“ toranj u Abu Dhabiju. Upoznala sam se i s Adebolom Williamsom iz Nigerije koji je bio Obamin savjetnik. Upoznala sam i Gayatri Raghwa, predsjednicu žirija za koju ja uopće nisam znala da predsjeda žirijem. Inače slovi kao vrlo stroga i svi je se pribojavaju, a ja sam se s njom upoznala spontano. Nisam uopće znala tko je, pričala sam joj o Hrvatskoj, o tome kako smo godinama u ratu živjeli bez struje i vode, pod uzbunama. Kasnije su mi rekli "pa ti si rasplakala predsjednicu žirija". Ganula ju je priča o Hrvatskoj i sprijateljile smo se, tražila je moj mail i ostale smo u kontaktu. Tek sam kasnije saznala da je ona predsjednica žirija – kaže Ivana Ražov.

Emirati koji doslovno "leže na nafti" inače troše jako puno resursa za održavanje života i civilizacije u pustinjskim uvjetima i vjerojatno je i to jedan od razloga što su utemeljili prestižnu nagradu za dostignuća u ekologiji i obnovljivim izvorima energije koja žele primjenjivati i u svojoj zemlji. Samo Na Abu Dhabi troše pet puta više električne nego čitava Hrvatska. Palme, autoputovi, zgrade, sve je osvijetljeno...

- Mi smo iz aviona mislile da su to piste. Shopping centri su organizirani kao mali gradovi, sa skijalištima, klizalištima, sve to usred pustinje. Klime rade non stop, pogotovo ljeti kad se temperature penju više od 50 stupnjeva Celzija. Moram reći da većina ljudi tamo do tada nije čula za Hrvatsku, a kamoli za Škabrnju. To nas je dosta iznenadilo. Nisu znali ni za Zadar tako da smo mi prezentirale i Hrvatsku i Zadar i Škabrnju. Jedino su oni koji su putovali za Europu čuli za Dubrovnik. Pokazivali smo im i ljepote Hrvatske i na kraju su htjeli i naučiti nešto od nas na hrvatskom jeziku i zainteresirali su se za našu zemlju. Zapravo, najveći dojam na sve njih ostavile smo jer nismo radile razliku između ljudi bez obzira jesu li vratar, konobar, dužnosnik... Jednako smo se ophodili prema svima i to se ljudima jako svidjelo. Ta prisnost, ljudskost i jednostavnost. To u svijetu otvara sva vrata – prenosi svoja iskustva Ivana.

- Učenici s raznih strana svijeta također su učili sa mnom hrvatski. Rekli su da je prilično težak za naučiti, ali im je bilo zanimljivo. Upoznala sam puno svojih vršnjaka iz raznih zemalja, Australije, Balija, Irske, Paragvaja, Kenije, Maroka, Indije... Ostali smo svi u kontaktu preko društvenih mreža. Vratila bih se opet rado u Abu Dhabi jer i neki prijatelji koje sam upoznala dolaze iduće godine. Bilo je zbilja predivno iskustvo. Najljepše mi je bilo to što sam se upoznala s puno različitih ljudi iz cijeloga svijeta, a najteži dio bila je prezentacija, mada i to na kraju nije bilo toliko teško – ističe Leonarda.

- Naši domaćini nisu mogli vjerovati da imamo toliko prirodnih bogatstava, a oni se trude za svako stablo da ga uzgoje. Tamo je sve lijepo za vidjeti, ali sve je to moralo biti umjetno napravljeno. Jako puno vode troše na zalijevanje palmi, prirodnog cvijeća. Bogati jesu i to se vidi, ali je prisutan rad, red i disciplina na svakom koraku. Mnoge smo vlastite predrasude tamo razbili. Ne nose se tamo tradicionalne halje na svakom koraku kao što se ovdje govori. Kažu, ne smiješ se držati za ruke, ne smiješ ovo, ono... Nije istina. Kod njih se može čak piti i alkohol, ali u određenim kafićima. Pušenje je dozvoljeno na mjestima koja su određena za to, a opet ima stvari koje su vrlo disciplinirane. Ne smiju se, primjerice slikati zgrade vlade. Jedan profesor iz Kenije završio je u zatvoru jer je njegov student slučajno slikao iransku ambasadu i odmah su ga zatvorili. Rekao mi je "toliko ljubaznosti nisam u životu doživio, a na ljepšem krevetu nisam u životu spavao kao u njihovom zatvoru. I još sam dobio pečeno pile za ručak". Skoro nije htio na kraju izići iz zatvora jer mu je bilo bolje nego u hotelu. Naravno, nesporazum sa fotografijom brzo je riješen. Uostalom nije teško pogriješiti u procjeni jer su sve zgrade osvijetljene, baš kao i ulice, čak i one udaljenije. Policije inače nema po ulici, ali se vrlo brzo pojave ako se nešto dogodi jer se sve pažljivo nadzire. Ja sam na jednoj večeri izgubila mobitel i njihovo osiguranje vrlo brzo ga je pronašlo i vratili su mi ga. Iznenadilo me i da oni jako žene cijene. Mi svi doma mislimo kako su njihove žene podcijenjene zato što su zamotane u te tradicionalne haljine. Međutim oni svoje žene drže kao kap vode na dlanu. Ne smije se na ženu povikati na ulici, gurnuti je ili krivo pogledati, odmah policija dolazi. Imaju prednost u trgovinama, žene su im glavne. Što se tiče hrane, bila je indijska ili njihova. Dosta začinjeno i ljuto, nije nam se toliko svidjela, ali bilo je lijepo probati nešto novo. Kava im je naravno super. I čokolada – priča Ivana Ražov.

- I kolačići sa zlatnim pokrovom na vrhu. Doslovno smo u Emiratima jele zlato – dodaje Leonarda.

Kad su se vratile nazad kući sa osvojenim priznanjem, glavne tv kuće i lokalni mediji objavile su vijest o nevjerojatnom uspjehu. Državne institucije, začudo, nisu reagirale.

- Jedino nam je iz Sveučilišta u Zadru rektorica Dijana Vican poslala čestitku, te iz Zadarske županije. Dogovoreno je da za Sveučilište u Zadru napravimo i znanstveni rad o nagrađenom projektu. Malo nas je zabolilo što nam recimo ministrica znanosti, obrazovanja i sporta Blaženka Divjak nije čestitala na priznanju kojim smo promovirale i Hrvatsku, a koje se u arapskom svijetu smatra skoro ravnim nobelovoj nagradi. Ministrica je čestitala rukometašima, ali mi im iz Škabrnje valjda nismo toliko zanimljivi. Prošlo je već više od 10 dana da smo stigli, mi se još nadamo. U nadi je spas. Prije su u Australiji čuli da smo osvojili nagradu nego u Hrvatskoj. Tamo je ta nagrada jako popraćena, za razliku od nas. Uostalom kad dobiješ 100 tisuća dolara bespovratnih sredstva koje možeš iskorititi za obnovu škole, to nešto vrijedi. Trebalo je i hrabrosti otići tamo i promovirati projekt, raditi na njemu mjesecima. Bio je to jedan veliki izazov i drago nam je da smo uspjeli – kaže Ražov.

- Samo sjediti i čekati kad će novac pasti s neba, od toga nema ništa. Rekli smo, idemo nešto pokušati napraviti pa ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti. Vrlo je važno na koji će se način projekt sad implementirati u školi jer mi smo osvojili nagradu, ali novac nismo ponijeli sa sobom. On će biti isplaćen tek kroz implementaciju projekta, što znači da sad puno ovisi o tome hoće li se na taj iznos zaračunavati PDV, hoće li biti nekih zastoja. Pojedini dobitnici još nisu iskoristili nagradu jer je zapelo s birokracijom u njihovim zemljama. Ja se nadam da ćemo ga mi realizirati – ističe ravnatelj Osnovne škole Vladimira Nazora u Škabrnji Marin Pavičić.

- Ono najvažnije što smo donijele iz Emirata je iskustvo s ljudima, saznanje da nisu bitne ni nacionalnosti ni vjera ni iz kojeg kontinenta dolazite, već jednostavno da smo svi ljudi i da se svi zalažemo za jedno, da želimo dobrobit svima. Mislili smo da će biti krivo Bjelorusiji i Njemačkoj što smo ih pobijedili, ali ti ljudi su toliko bili srdačni i od srca nam čestitali. Na kraju kad su vidjeli naš projekt rekli su iskreno da im je draže da smo mi pobijedili nego oni – zaključuje Ivana Ražov.

U Škabrnji, koja se uvijek u javnosti vezuje uz obljetnicu stradavanja mještana u pokolju jugovojske u Domovinskom ratu, najveći je natalitetni prirast u čitavoj Hrvatskoj. Škabrnja ima i najveću stopu povratka stanovništva od svih stradalih mjesta. Škola u Škabrnji ima 209 učenika, ali se od povratka u Škabrnju i osnovne sanacije škole izgrađene još 1974. godine, ona do sada zapravo nikad nije obnovila. Vjetar otvara prozore kroz koje curi voda, fasada otpada, sanitarni čvorovi su dotrajali, tople vode nema, pločice i parketi su već stari. Malo se i nimalo ulagalo u školu koja još uvijek ima azbestni krov, a upravo je škola na neki način nositelj poslijeratnog škabrnjskog optimizma i povratka. Baš tamo, u škabrnjskoj školi, zločinci su 1991. godine napisali na zidu zlokobnu poruku: “Dobro došli u mrtvo selo”. I zbog toga je nagrada dobivena u dalekom svijetu tako važna za Škabrnju, jer pokazuje novi putokaz kojim valja krenuti nakon svega crnog što se u tom malom ravnokotarskom mjestu u zaleđu Zadra događalo.

- Prije nekoliko dana aplicirali smo na EU fond za dodjelu sredstava za energetsku obnovu fasade, stolarije, krova, led rasvjete, termostatskih ventila, obnova dvorane, svlačionica, elektro i voovodne mreže. Ako se uz to implementiraju i solarni paneli koje smo planirali nabaviti iz dobivene nagrade, bila bi to prva energetska pasivna škola u Hrvatskoj. Novac od nagrade uložili bi u kupnju električnog dostavnog vozila za školsku kuhinju, nabavu 40 solarnih panela, ruksaka sa solarnim ćelijama i konekcijom za punjenje mobitela za učenike koje bi kroz učeničku zadrugu potaknuli na razvoj poduzetništva – objašnjava ravnatelj Pavičić.

Projekt energetske obnove škole je težak 3,2 milijuna kuna, a uz 100 tisuća dolara, županija je obavezna napraviti i projektnu dokumentaciju za postavljanje paneka, što bi ukupno doseglo 4 milijuna kuna investicija u školu ako se sve realizira što je zamišljeno. Energetska učinkovitost bila bi tolika da bi škola struju proizvodila, osobito u tri ljetna mjeseca, i vraćala u elektrosustav te na taj način čak i zarađivala sredstva za nabavku opreme i druge namjene – razmišlja ravnatelj Marin Pavičić koji je tu dužnost preuzeo tek prije godinu i pol. Prodrmao je stvari u školi i pokrenuo je naprijed. Iskreno se nadajući kako će uskoro biti ravnatelj prve energetski pasivne škole u Hrvatskoj.

A onda će se tek Škabrnja imati čime pohvaliti u Abu Dhabiju.