‘Ove godine nam je plima već treći puta plavila Poluotok i rivu sve tamo do Bedema, more je izlazilo iz kanalizacije i ulazilo u podrume kuća‘

"Draga moja, ove godine nam je plima već treći puta plavila Poluotok i rivu sve tamo do Bedema, more je izlazilo iz kanalizacije i ulazilo u podrume kuća. Glavna riva sada je postao Muraj, Pozdrav Suncu ostao je kao atrakcija za ronioce-rekreativce, isto kao i stari rimski Forum i potopljeni dijelovi Nina. Stari Sveti Donat sada nalikuje na neki otok-svjetionik, a morske orgulje odavno su utihnule jer ih je potopilo. Pokušaj zaštite poluotoka dizanjem brane nije uspio, troškovi izgradnje su stalno rasli, a potrebe za sanacijom šteta nakon sve češćih vremenskih katastrofa iscrpljivale su proračun pa se od brane odustalo, nije bilo novaca za sve to. Da smo barem ranije počeli, možda bi uspjeli dovršiti je." 

Ilustracija

Luka Gerlanc/Cropix

Ako se pitate što je sad ovo, odmah recimo to je dio priče iz budućnosti, iz Zadra 2030. godine. Valja se nadati kako se neće ostvariti, ali s obzirom na klimatsku krizu takav scenarij ne može se ni odbaciti. Ova priča jedna je od osam vinjeta, odnosno priča o mogućoj budućnosti i životu u četiri grada - Zadru, Slavonskom Brodu, Puli i Zagrebu koje su objavljene u publikaciji "Priče iz budućnosti četiri grada 2030.", koja je dio projekta METAR do bolje klime. Nositelj projekta je Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), a partneri Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Grad Zagreb, Udruga za promicanje ekološke proizvodnje hrane, zaštite okoliša i održivog razvoja "Eko-Zadar", Brodsko ekološko društvo-BED, Terra Hub, Udruga Zelena Istra, Forum za slobodu odgoja, Institut za političku ekologiju i Zelena akcija. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, te Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. 

- Vinjete smo koristili u dijelu istraživanja i radu s fokus grupama, a svaki grad ima dvije priče kao zamišljene moguće budućnosti – lošu i onu manje lošu. Kad razgovaramo o klimatskoj krizi, u javnom prostoru često prevladavaju podaci, stručni ili tehnički pojmovi iz znanstvenih istraživanja i izvješća koja je teško u potpunosti razumjeti, probaviti i povezati s našim svakodnevnim životom. Većina ljudi zbunjeno ili rezignirano zaključe da je to za njih prevelik zalogaj, da oni tu ne mogu ništa, slegnu ramenima i nastave po starom. Baš to je razlog da smo u našim razgovorima s fokus grupama u sklopu istraživačkih aktivnosti projekta METAR odlučili koristiti slike i priče iz budućnosti koje svi razumijemo – kazala nam je Sandra Vlašić (Terra Hub), suradnica na projektu i urednica ove publikacije.

Luka Gerlanc/Cropix

Sandra Vlašić napominje da su sve vinjete fikcija, no bazirane su na znanstvenoj literaturi, scenarijima i predviđanjima znanstvenika međunarodnog UN-ovog panela za klimatske promjene IPCC. U izvješću UN-ova panela za klimu objavljenom 9. kolovoza 2021. koristi se pet mogućih scenarija globalnog zagrijavanja:

Scenarij 1 – Najoptimističniji: 1,5C do 2050. godine

Scenarij 2 – Sljedeći najbolji: 1,8C do 2100.

Scenarij 3 – Srednji: 2,7C do 2100.

Scenarij 4 – Opasan: 3,6C do 2100.

Scenarij 5 – Izbjeći pod svaku cijenu: 4,4C do 2100.

Scenariji su, kako je istaknuto u predgovoru publikacije, rezultat složenih izračuna koji ovise o tome koliko brzo ljudi smanjuju i suzbijaju emisije stakleničkih plinova. U izvješću se ne može reći koji je scenarij najizgledniji jer o tome odlučuju mnogi čimbenici, uključujući vladine politike. No scenariji pokazuju kako će naši današnji izbori utjecati na budućnost.

U svakom scenariju, kako je navedeno, zagrijavanje će se nastaviti još najmanje nekoliko desetljeća. No, koliko će se brzo podići razina mora i koliko bi vrijeme i ekstremi mogli postati opasni, još uvijek ovisi o tome kojim će putem i koliko odlučno svijet krenuti. Trenutno smo, istaknuto je, na najvišim razinama koncentracije ugljika u atmosferi u odnosu na predindustrijsko razdoblje i u stalno rastućem trendu emisija ugljika koje nas vode prema 3-4 C stupnja toplijem svijetu do kraja ovog stoljeća, dakle prema scenarijima koje svakako moramo izbjeći.

Luka Gerlanc/Cropix

- Naše vinjete su samo jedna moguća vizija budućnosti, a na vama je da zamislite svoju viziju grada u kakvom želite da žive vaša djeca te da svojim akcijama danas izravno utječete na budućnost, jer ona se ne događa sama, stvaramo je svi mi zajedno – zaključuje Sandra Vlašić prenoseći glavnu poruku autora publikacije i suradnika na projektu METAR do bolje klime.

A dok zamišljate viziju svog grada, evo još nekoliko izvoda iz priča iz budućnosti četiri grada koje potiču na razmišljanje i djelovanje.

Rekordno toplo ljeto

…Kada bi se more povuklo nakon plimnog vala sve bi ostalo puno plastike koja se godinama valjala po dnu, izlizane boce i kante iz prošlosti, stare cipele, mreže, puknute kašete što su ih davno odbacili ribari s koča koje već dugo samo stoje na vezu jer nemaju pošto ići na more. More se zagrijalo dva-tri stupnja, kako gdje. Zakiselilo se, riba se povlači u dublje vode i dalje, mnogo dalje od obale, puno je teže doći do nje. Neke ribe više niti nema, a neke su upola manje nego su bile prije. Ribarski zanat prestao je postojati… (Zadar 2030.)

Ovo nije priča iz davnine

Sjedim na djedovoj splavi u Splavarskoj ulici i čekam te neke znanstvenike iz Zagreba što su se najavili na razgovor, rade neko istraživanje o životu ljudi u Brodu. Baš su odabrali vrijeme kada će doći, u ovu vrućinu! Gledam u rijeku, i preko, na drugu obalu. Sve je žuto, suho, sprženo, kao svijet od slame. Priličan kontrast od onog zimus, kada je sve bilo pod vodom. Svake druge godine imamo veliku poplavu, zato sam ostao živjeti na splavi. Nemam snage više stalno spašavati stvari, popravljati štetu od vlage i udisati plijesan. A nemam niti za plaćanje osiguranja, čak i da imam, ljudi se žale da isplate jako kasne jer se prečesto događaju te velike nepogode koje uzrokuju štete na osiguranoj imovini. Nije niti čudo da su neke osiguravajuće kuće bankrotirale. Bolje mi je na splavi, podsjeća me na djeda.... (Slavonski Brod 2030.)

Luka Gerlanc/Cropix

Vreli Zagreb grad

….Često razmišljam o snijegu i bijelim zimama i tako se mislima pokušavam rashladiti. I ovo ljeto je pakleno, posebno u gradu, neizdrživo je. Isijava goli beton, isijavaju automobili na parkiralištima, staklene fasade i umjetne podloge u parkovima za djecu. Vrućine su krenule oko Uskrsa, temperature su skočile odmah na 30 i više stupnjeva, nikada tako rano nisam morala preseliti u kuću kod kćeri u kojoj je puno ugodnije. U mom stanu i uz klimatizaciju je jako toplo, posebno noću, a ta klima troši toliko struje, ja si to ne mogu priuštiti. Ne znam zašto su kod nas i dalje gradili sve te zgrade i naselja gutače struje od betona, stakla i čelika, a već se znalo da nas čeka ovaj pakao? Oko zgrada su samo parkirališta, isijavaju i automobili i asfalt, a u malom parkiću s onom umjetnom gumenom podlogom za djecu nikad nema nikoga jer je prevruće. Nije mi jasno, da su na zgradama barem napravili zelene fasade ili terase s vrtovima? Dok su drugi sadili drveće po gradovima, mi smo sadili nebodere, asfalt, parkirališta i shopping-centre i sjekli stabla jer "smetaju"... (Zagreb 2030.)

Razgovori s Tonkom

Marija: Bepo mislim da je vrijeme da razgovaramo s Tonkom o "pčelama i pticama".

- Bepo i Marija: Draga Tonka pčele i ptice su bila prekrasna mala stvorenja koja su letjela. Pčele su oprašivale biljke i u Puli je bilo puno prekrasnog zelenila, drveća i cvijeća.

- Tonka: Zelenilo u gradu? Ptice? Pčele? Ah, zvuči tako egzotično – reče Tonka i vrati masku za kisik na lice. Ima terapiju tri puta dnevno....

...Pula je bila tako dobar grad za život, ugodne mediteranske klime, s mnogo zelenila i prekrasnom starom jezgrom punom ostataka iz doba starog Rima. Nije bilo kao što je ovo, još jedno neizdrživo pakleno ljeto. Vrućina je počela već u svibnju, temperature su brzo prešle 30 stupnjeva i više pa nas ne puštaju sve tamo do kasne jeseni. Samo se nižu toplinski valovi jedan na drugi... (Pula 2030.)