Ovo je fascinantna priča o Armencu koji je od Biograda stvorio raj na Jadranu, o njegovom uspjehu, ljubavi i stradanju

Sjećate ga se?

- Kako ne! Ja bi bija kući, a on bi ujutro: “Susedu, bre! Što je? Gde su deca? Neka guraju burad na obalu!” Onda bi mi dica gurali bačve na rivu i za svaku bačvu bi nam dao po jedan dinar. A jedan dinar - osam kiflića! A to je bilo... unte, Bože!

A kad je to bilo?

- Prije osandeset i šest godin.

Božidar Lucin, barba Božo kako ga u Biogradu zovu, ušao je u devedeset i prvu. Na glavi još uvijek nosi “titovku” skrojenu od novinskog papira s golim starletama, a mozak mu radi kao švicarski sat. Cijeli svoj život, ovaj fetivi Biogradac, proveo je u rodnom gradu i priča o Vaganu Meliku Karaganjanu, tom ocu biogradskog turizma, kako su ga prozvali, za barba Božu je priča o susjedu iz Ulice Tina Ujevića, o čovjeku iz djetinjstva s kojim je on, ali i dobar dio Biograda...

Više pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.

Božidar Božo Lucin

Luka Gerlanc/Cropix