StoryEditorOCM
4 kantuna21. OŽUJKA

Ovo je priča o malom Ivi. Odličan je učenik 4. razreda škole na Ploči i žestoki navijač Hajduka. U četvrtak obilježavamo njegov dan

Piše Ivica Nevešćanin
20. ožujka 2024. - 20:29

Ivo je odličan učenik četvrtog razreda osnovne škole i žestoki je navijač Hajduka. Nekidan je s mamom i tatom bio na Poljudu i od tada se ne odvaja od crveno-modrog šala ”majstora s mora”.

- Ma izgubili smo od Lokomotive – kaže mrzovoljno.

A Livaja, penal? 

- Nije mi se javio... – zafrkava nas.  

Vršnjaci iz razreda obožavaju Ivu. S njima je već četiri godine, od prvoga razreda. To što je 11-godišnji Ivo Mardešić dijete s Downovim sindromom za njih ne predstavlja nikakav problem.

- Ivo je super. Nigdje ne idemo bez njega. Bili u školi ili na igralištu. Svi ga volimo – dobacuje nam jedan u prolazu.

image

Majka Ana Zore i Ivo Mardesic
 

Zvonko Pavic/Cropix

Mali Ivo je pozitivan primjer obrazovne inkluzije, djeteta s posebnim potrebama koje je od prvog razreda uključeno u redovni nastavni program zadarskih osnovnih škola. Ivo pohađa područnu školu na predjelu Ploča, a matična mu je Osnovna škola Kruna Krstića u zadarskim Arbanasima. U razredu je s još osmero vršnjaka, dvije djevojčice i šest dječaka, s kojima se odlično slaže. 

- U nastavi mu pomaže osobna asistentica, i to svi normalno prihvaćaju. Ako je ona slučajno odsutna ili bolesna, Ivo bez problema sve sam odradi – govori nam Ivina mama, Ana Zore.

Godina u kojoj je Ivo rođen bila je posebna za Zadar. Te 2013. u razmaku od samo nekoliko mjeseci rodilo se čak trinaestero djece s Downovim sindromom. Nikada do danas tako nešto nije zabilježeno. 

- Na početku vas ljudi isprepadaju pričama i svojim stavom oko takve djece. Ali, vjerujte mi, ništa nije onako kako drugi misle. Kad sam na društvenim stranicama Suzane Periše, predsjednice Udruge za Down sindrom Zadarske županije, vidjela sliku njezinog sina kako s školskom torbom sam ide u školu, rekla sam sebi i suprugu da je sve moguće. I nisam odustala. Ja za sebe mislim da sam borac, a ako sam ja borac, onda je moj Ivo ratnik – sa smiješkom priča Ivina mama.

image

Ivo na Poljudu kao žestoki navijač Hajduka

Privatni Album/Slobodna Dalmacija

I uistinu je tako. Ivo je po horoskopu lav, pravi predvodnik i zaštitnik. Osvajač srca. Gdje god se pojavi širi mir i ljubav. Imali su, kaže nam njegova mama, posvađane susjede, ali od kad se on osovio na noge i došao među njih, zavladali su mir i veselje. Svojom neposrednošću i toplinom Ivo naprosto sve razoružava. Padaju ljudski oklopi i društvene maske, a na površinu izvire govor srca. Iskrenost, ljubav i zarazni optimizam.

- Jedna od ključni stvari bila je odluka da Ivu što prije uključimo u program rane intervencije u zadarskom Caritasu. Uključili smo ga već s devet mjeseci i redovito je dolazio do pete godine. Tamo smo kao roditelji dobili veliku pomoć, puno toga smo naučili, a Ivo je prošao proces funkcionalnog učenja koje se zasniva na oponašanju razvoja urednog djeteta. Na program smo išli jednom tjednom, a s Ivom su radili logoped i rehabilitator.

Paralelno s usvajanjem tehnika funkcionalnog učenja Ivo je dva puta tjedno odlazio na radionice Udruge Down gdje je savladao uparivanje slika i riječi. Treba biti ustrajan i strpljiv jer djeca kao Ivo vizualno jako brzo uče. Ti su procesi ključni za razvijanje vještina kod djece, a pritom sudjeluju u interakciji sa stručnim osobama i svojim vršnjacima – govori nam Ivina mama.

image

U društvo s vršnjacima iz razreda

Privatni Album/Slobodna Dalmacija

Ivo je brzo napredovao. Vizualno prepoznavanje je razvio savršeno, ali i verbalno, tako da je bez problema prošao testiranje kod upisa u prvi razred. U pripremama za školu savladao je i NUMICON, didaktičko pomagalo razvijeno na Oxfordu namijenjeno za djecu urednog razvoja za lakše shvaćanje apstraktnih pojmova, kao što je primjerice količina.

Ipak, kad je došlo vrijeme za upis u prvi razred, počeli su se problemi. Ali ne kod Ive, nego u obrazovnom sustavu.

- Mi živimo u Diklu, ali nam zbog specifične organizacije nastave i malog broja učenika uvjeti u školi u našoj blizini nisu odgovarali. Htjeli smo da Ivo ide u redovnu školu u kojoj se učitelji mogu posvetiti individualnom radu s učenicima, ali i da imaju razumijevanje za djecu kao što je Ivo koji ima asistenta u nastavi. Školi u kojoj se određeni predmeti, poput matematike ili hrvatskog jezika, rade po prilagođenom programu, sa smanjenim sadržajem i brojem nastavnih jedinica. Ali znate kako to već ide, u zakonima i u teoriji sve je savršeno posloženo, no praksa dosta ”šteka” – napominje Ivina mama.

Ne bez razloga, jer komunikacija između roditelja, osobnog asistenta i učitelja je izuzetno važna u obrazovnom procesu za djecu s prilagođenim programom. Od desetak osnovnih škola u Zadru samo ih nekoliko uključuje djecu poput Ive u redovne nastavne programe. U njima se takva praksa uhodala, navikli su se i učenici, nastavnici i roditelji, ali broj za djecu po prilagodbi je ograničen. Ivini su roditelji tako nakon dugotrajne potrage došli do Osnovne škole Kruno Krstić u Arbanasima, točnije, područne škole na predjelu Ploča. 

image

Osobna asistentica Marija Čakarun i Ivo Mardešić

Zvonko Pavic/Cropix

- Ivo je veseo, otvoren, topao, dobrog ponašanja i odličnih ocjena. Dijete s kojim uživam raditi – kaže nam Marija Čakarun, Ivina osobna asistentica zadnje dvije godine.

- Ivo uvijek ide naprijed, kao pravi lav – uključuje se mama Ana. - Netko vas od početka prihvati, nekome za to treba vremena, a netko vas nikad ne prihvati. Tako je to u životu, u bilo čemu. Ivo je očito naslijedio moje tvrdoglave dalmatinske gene. Nismo nikada htjeli odustat, za nas je svaka nova prepreka bila izazov koji smo s guštom zajedno savladavali. Na kraju smo i mi i oni koji su nas prihvatili obogatili svoje živote. Postali su zreliji, kao ljudi otvoreniji, a mi smo u tom procesu shvatili koliki su Ivini kapaciteti – priča nam Ivina mama, svjesna da nijednom roditelju na početku školovanja djeteta nije lako, a s Ivom je to uvijek posebno iskustvo.

- Kao što sam i rekla, sustav je zamišljen idealno ali u praksi je daleko od toga. Ne zato što netko ima nešto protiv, već zbog niza objektivnih okolnosti. Evo samo nekih. Primjerice, Ivo će na ljeto završiti četvrti razred, a škola sve do ove godine nije imala logopeda. Ne zato što ih ne želi imati nego zato što ih na tržištu nema. Drugo, iz istog razloga nema stalnog psihologa već psihologa na zamjeni. Škola također nema rehabilitatora... - nabraja mama.

Baš zbog nedostatka školskog logopeda Ivo svakog tjedna odlazi kod privatnog logopeda. Napredak je ogroman, toliki da je počeo pohađati školu engleskog jezika Helen Doron.

image

Kako izgleda nastava

Privatni Album/Slobodna Dalmacija

- Jezici mu stvarno odlično idu. Nedavno smo bili u Londonu, on je tamo tako dobro komunicirao kao da mu je engleski materinski jezik. Po očevim korijenima je iz Komiže, a njihovo dijalekt, ako  niste s otoka, malo tko može razumjeti, a govoriti gotovo nitko. Ivo je i jezik i razumijevanje savladao toliko dobro da nas starije ispravlja kad nešto na lokalnom dijalektu pokušamo reći – smije se Ivina mama.

Ivo nam pozira pred praznim golom na školskom igralištu. S jedne i druge strane oko njega na crtu se poredala njegova ekipa iz razreda. Zagrlili su ga oko vrata i ne puštaju ga...

- Kad vide da se taj dan umorio, ako mu je nastava bila teška, prijatelji iz razreda mu uzmu torbu i pomognu mu je nositi. Nevjerojatna su ta djeca, koliko god su oni promijenili Ivu, toliko je i on utjecao na njih. Taj proces je obostran i taj proces je za sve pozitivan – kaže Ivina mama na kraju. 

- Vjerujete mi, da imam još šestero djece, ne bih toliko ljubavi dobila. 

image

Majka Ana Zore i Ivo Mardešić

Zvonko Pavic/Cropix

GDJE UPISATI PETI RAZRED?

Ivo će na ljeto završiti četvrti razred no upis u peti neće biti jednostavan. Naime, područna škola na Ploči ima tri asistenta u nastavi, ali matična škola nema posebno odjeljenje u kojem bi mogao nastaviti školovanje. Samo četiri škole u Zadru imaju posebna odjeljenja za djelomičnu integraciju u redoviti sustav od petog do osmog razreda, a mjesta u njima u ovom trenutku nema.

- Grad Zadar je jako otvoren za ovaj problem, ali ima puno djece s posebnim potrebama, a nema mjesta za sve. Osim toga, ne žele sve škole imati takva odjeljenja, iz raznoraznih razloga. Djecu kao što je Ivo najčešće se gura u OŠ Voštarnica, specijaliziranu za djecu s posebnim potrebama. Nemam ništa protiv OŠ Voštarnica, ali mislim da bi to bila regresija u odnosu na sve ovo što je Ivo dosad postigao. Tamo su djeca s većim oštećenjima, a Ivo, kao i svako Down dijete, bolje napreduje s boljima, a s lošijima nazaduje. Osim toga, školovanje iza zatvorenih vrata mi se ne sviđa – kaže Ivina mama.

Posebna školska odjeljenja imaju rehabilitatora i asistente za nastavu, ali opet nedovoljan broj da bi više škola imalo svoja posebna odjeljenja gdje bi djeca kao Ivo u interakciji s urednom djecom pohađao nastavu po posebnom programu.

- Čekamo mjesto u jednoj osnovnoj školi iz koje bi trebao izaći jedan osmaš. Ako se mjesto ne otvori, krenut ćemo u privatnu školu. Meni je važno da Ivo nastavi svoju edukaciju, ali i da se neće emocionalno poljuljati. I da jednog dana, koliko je god moguće, bude samostalna osoba, čak i u sferi rada. U ovoj fazi svako narušavanje njegovog stanja nije dobro. Usponi i padovi su prisutni svaki dana, svi ih žele staviti u neke kalupe, a oni nisu takva djeca – ističe Ana Zore.

image
Zvonko Pavic/Cropix

ZASTARJELI PREDŠKOLSKI TESTOVI

Jedna od problem s kojima su se Ivini roditelji susreli prilikom upisa u osnovnu školu bila su i zastarjela testiranja koja nisu prilagođena za djecu s Down sindromom. Takvi ih testovi automatski svrstavaju u kategoriju djece s mentalnim oštećenjem, što je isto kao da se u utrkama na stotinu metara jednako vrednuju rezultati trkača s jednom i dvije noge.

- Ne daje im se šansa da budu među svojim vršnjacima. Utjecaj okoline za djecu s Downom je od velikog značaja. U interakciji s njima, na nastavi, kroz igru, razvijaju svoje socijalne i motoričke vještine, socijaliziraju se, uče komunikaciji, emocionalno se povezuju... Sve to utječe na proces odgoja kod svakog djeteta i zato je važno rano prihvaćanje djece s posebnim potrebama u vršnjačkom okruženju uredne djece. Takva i procesi drugu djecu čine tolerantnijom i obzirnijom, zapravo im jačaju kapacitete za razumijevanje različitosti. To je put inkluzije, što je važna socijalna vještina za cijeli život - poručuje Ivina majka.

image

Navijačka majica i bicikla

Privatni Album/Slobodna Dalmacija

21. OŽUJKA – SVJETSKI DAN OSOBA S DOWNOVIM SINDROMOM

Svjetski dan osoba s Downovim sindromom obilježava se svake godine 21. ožujka, počevši od 2007. godine. Datum 21. ožujka odabran je kako bi se označila jedinstvenost utrostručenja 21. kromosoma koji uzrokuje Downov sindrom.

Downov sindrom genetski je poremećaj koji je uzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška, a nastaje u trenutku začeća. Uzrok Downova sindroma otkrio je 1959. godine genetičar Jerome Lejeune kada je na 21. paru kromosoma otkrio još jedan kromosom viška – umjesto 2 tu su se nalazila 3 kromosoma, a u cijeloj stanici umjesto 46, ukupno 47 kromosoma. 

Downov sindrom kao naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika potječe od engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je još 1866. godine prvi opisao sindrom kod osoba s određenim stupnjem poremećaja u razvoju (mentalni hendikep). Svjetski dan osoba s Down sindromom prvi puta obilježen je u Singapuru 2006. godine.

Prosječno se jedno od 650 novorođene djece rađa s Downovim sindromom. Taj poremećaj sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj djeteta. Down sindrom smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja pri kojem postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma što uzrokuje različite probleme u psihofizičkom razvoju djeteta.

Obilježavanjem Svjetskog dana sindroma Down želi se upoznati i upozoriti na ovaj poremećaj te potaknuti na veće poštivanje prava ljudi s Downovim sindromom, potaknuti razumijevanje i nastojanje za poboljšanjem njihovog položaja u društvu. Odgovornost za to leži u nadležnim državnim institucijama, organizacijama civilnog društva i svima nama. Oni su topli, dobrodušni, vedri, veseli, komunikativni, mogu biti kreativni, kopiraju ponašanje svoje sredine. No, međutim čitav život potrebna im je njega i pomoć.

24. studeni 2024 22:55