Đenan jedva čeka krenuti u školu. Ima dugu crnu kosu, predivne velike oči i malo je sramežljiva jer slabo govori hrvatski. Ali već sada je odlučna da će, jednom kad odraste, biti doktorica.
U zadnje dvije godine, otkako je s ocem, majkom i mlađom braćom otišla iz rodne Sirije, njezino su djetinjstvo bili izbjeglički kampovi po Turskoj, improvizirane škole, prekinuta prijateljstva i onaj osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti koji dijete možda ne zna dobro opisati, ali joj se ne sviđa kada ga vidi na licima svojih roditelja.
Otkako su stigli u Zadar, ima tome tjedan dana, tog je osjećaja sve manje. U jednom, njima potpuno nepoznatom gradu, u potpuno nepoznatoj zemlji i kulturi, upravo započinju svoj novi život. Ovoga puta to neće biti život na određeno vrijeme, proputovanje do neke nove izbjegličke adrese. Za sedam obitelji iz Sirije prošlog je četvrtka Zadar postao novi dom, a Hrvatska stalna adresa. Ovdje će se zaposliti, odgajati djecu i, vjeruju, postati punopravni članovi ovog društva kojeg su sami izabrali za život.
I to zahvaljujući zadarskom poduzetniku Mladenu Ninčeviću i njegovoj supruzi Sarah koji su sedam bračnih parova i njihovih 26-ero djece iz Sirije primili i udomili kao da su im najbliža rodbina i najbolji prijatelji. Doveli su ih iz Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini, gdje su stigli iz Turske, pružili su im smještaj u svom novom hostelu od četiri zvijezdice i pobrinuli se da im sada, u ovoj najosjetljivijoj fazi prilagodbe na sve novo što ih okružuje, ama baš ništa ne nedostaje. A najviše pažnje i ljubaznosti, pa im je uz Mladena i Sarah, na raspolaganju cijelo njihovo osoblje. Plan je da im se pronađe posao kako bi se sami mogli brinuti o svojim obiteljima, a nakon toga i dugotrajniji smještaj čije će financiranje prvih dvije godine, dok ne stanu na svoje noge, pomagati hrvatska država.
Više pročitajte u sutrašnjem izdanju Slobodne Dalmacije