Brojni su mediji ovih dana izvijestili o inicijativi stanovnika zadarskog zaleđa da se Karinsko more proglasi najmanjim morem na svijetu koje je upisano u svjetske karte, i da takvo uđe u Guinnessovu knjigu rekorda, donosi Faktograf.hr
Ta su nastojanja došla i do Reutersa koji piše kako se mještani nadaju kako će im ta titula donijeti više turizma i više zaštite okoliša – koliko god to kontradiktorno zvučalo.
Navedeno područje uistinu jest specifično te dobrim djelom spada u područje ekološke mreže Natura 2000. Riječ je o zatvorenim eko sustavima; Novigradsko i Karinsko more čine srednji dio estuarija Zrmanje koji je tjesnacem povezan s Velebitskim kanalom. Temperatura i salinitet ovog područja pod značajnim su utjecajem dotoka Zrmanje; ona ima najveći utjecaj na kemijske, fizikalne i biološke karakteristike tih malih mora.
Međutim, riječ je i o području kojem prijete brojne ugroze, i na koje će u budućnosti drastično utjecati klimatske promjene, planirane industrijske djelatnosti te apartmanizacija koja buja unatoč tome što nijedno naselje na obali nema adekvatno riješeno pitanje odvodnje otpadnih voda.
Izravno ili neizravno otpuštanje otpadnih voda u more
Područje ovih mora podijeljeno je na više jedinica lokalne samouprave – Grad Benkovac, Grad Obrovac, Općina Novigrad-Pridraga, Općina Posedarje i Općina Jasenice.
Odvodnja u naseljima koja spadaju pod navedene jedinice lokalne samouprave uglavnom je riješena tako da se prikupljene otpadne vode ispuštaju izravno ili preko jednostavnih taložnica u more.
U mjestima bez ikakvog sustava odvodnje, odvodnja otpadnih voda uglavnom je riješena sabirnim i septičkim jamama. Te su jame ili propusne pa se njihov sadržaj cijedi izravno u krško podzemlje čime ga ugrožava, ili se njihov sadržaj povremeno ispumpava i nekontrolirano prazni u tlo ili more.
Pred nama su godine čekanja na kanalizaciju, ali ne i na nove apartmane
Zadarski župan Božidar Longin unazad četiri godine najavio je kako se kreće u projekt aglomeracije Karinskog i Novigradskog mora, Podvelebitskog kanala i zapadnog dijela zadarskog zaleđa.
Međutim, unatoč tome što je izrada Studije izvedivosti počela 2019. godine, početak realizacije tog projekta nije ni na vidiku.
Kako nam odgovaraju iz Zadarske županije, protekle godine je izrađena radna verzija Studije izvedivosti koja obuhvaća više rješenja te je odabrano ono najoptimalnije. Konačna verzija Studije izvedivosti je u srpnju ove godine dostavljena projektnom timu u kojem su predstavnici Hrvatskih voda, Zadarske županije te Vodovoda Zadar i Vodovoda i odvodnje Benkovac. Navedeni je tim predložio Hrvatskim vodama da Studiju izvedivosti dostave na pregled i mišljenje konzultantima.
Jednom kad ona bude konačno gotova, proći će godine dok sva naselja na obali Karinskog i Novigradskog mora ne dobiju kanalizacijske sustave. Naime, tek tada će se krenuti i sastavljanje projektne dokumentacije za prijavu projekta za sufinanciranje iz europskih fondova, što će pak biti na tvrtkama koje su isporučitelji vodnih usluga.
U međuvremenu, ide se u smjeru sve veće betonizacije i apartmanizacije navedenog područja, što dokazuju i izmjene Prostornog plana Zadarske županije koje su usvojene prošle godine. Unatoč tome što naselje Karin Donji, koje spada pod Grad Benkovac, nema riješeno pitanje kanalizacije, izmjenom prostornog plana je prošireno područje za turističke namjene te je povećan broj planiranih smještajnih turističkih kapaciteta.
Drugim riječima, dok aglomeracija jednog dana ne bude gotova, ovo područje će se nastaviti zagađivati fekalijama i nepročišćenim otpadnim vodama.
Posljedice zagađenja fekalijama
O zaštiti Karinskog i Novigradskog mora popričali smo s Taidom Garibović, biologinjom koja se bavi ekologijom krajobraza i zaštitom prirode, dobro upoznatom sa specifičnostima ovog kraja. Zanimalo nas je na koji način pretjerana izgradnja bez riješenog sustava kanalizacije može utjecati na ova zatvorena mora.
Garibović navodi kako s povećanom urbanizacijom problem otpadnih voda postaje sve veći.
“Dolazi do obogaćivanja mora hranjivim tvarima što može dovesti do cvjetanja mora, a nakon toga i do smanjenja kisika u moru, uslijed biološkog propadanja i razgradnje tvari. Još jedan problem je što organska tvar pada na morsko dno i zatrpava morske cvjetnice koje su poznate kao pluća mora”, kaže Garibović.
Klimatske promjene
Karinsko i Novigradsko more već sada pokazuju znakovite promjene što primjećuju mještani priobalnih naselja. Dio njih se može direktno povezati s klimatskim promjenama.
O tome smo na Klimatskom portalu pisali u travnju ove godine kada smo primijetili da je izostanak bure utjecao na to da su ova mora zamućenija, izgleda koji više nalikuje na jezera. Biologinja nam objašnjava kako su zatvoreni i mali morski ekosustavi definitivno više osjetljiviji na promjenu klime, nego oni otvoreni.
“Kako u zimskim mjesecima dolazi više vode iz Zrmanje, često zna doći i veća količina mulja. Uz blage zime i nedostatak vjetrova, takva voda stagnira i primjećuje se zamućenost. Vjetrovi pomažu u ‘čišćenju’ i izmjenama površinske i dubinske vode, tako da iz dubine stižu hranjive tvari na površinu, a površinska voda s druge strane obogaćuje pridnene dijelove kisikom. Ovo zamućenje može djelovati pogubno za neselektivne ‘filter feedere’ kao što su školjkaši čije se škrge mogu začepiti zbog većih količina finijih čestica pijeska i mulja”, kaže Garibović.
Uočava da sveprisutne klimatske promjene nisu zaobišle Novigradsko more, a očekuje se da će takvih utjecaja biti sve više.
“Veće količine srdele goleme (Sardinella aurita) bile su primijećene u Novigradskom moru, što je najvjerojatnije povezano s promjenama temperature. S druge strane, porast temperature u površinskim slojevima smanjuje topljivost plinova, što će rezultirati s nižom koncentracijom kisika u tim dijelovima. Smanjenje oborina, a samim time i manji dotok slatke vode utjecat će na promjene saliniteta, što će uz porast temperature imati efekt na organizme koji su navikli na bočatije uvjete života, ponajprije školjkaše u plićim dijelovima”, kaže nam.
Upitali smo Garibović koje sve ugroze, osim problema otpadnih voda i urbanizacije, dodatno prijete ovom području.
“Nasipavanje i betonizacija obale, neodržive poljoprivredne prakse koje uključuju obogaćivanje mora s dušikom fosforom te unos pesticida, kao i dalje nesanirani bazeni starog pogona glinice u Obrovcu, zbog kojega su mazut i lužina uslijed velikih kiša dospijevali u Novigradsko more”, nabraja ona.
“Ono što nam sustavno fali na ovom području je komunikacija, komunikacija, komunikacija. I naravno, edukacija i informiranje svih dionika prostora o vrijednostima i osjetljivosti ekosustava Novigradskog i Karinskog mora”, zaključuje Garibović.
Nepostojanje plana upravljanja
Potencijalne ugroze ovog područja jasno je detektirao i Plan upravljanja za područje Karinsko i Novigradsko more i Kanjon Zrmanje čiji je nacrt izrađen 2017. godine. Nositelj izrade plana bila je Javna ustanova Natura Jadera koja upravlja područjima ekološke mreže u Zadarskoj županiji, a sam projekt financiran je europskim sredstvima, kao i sredstvima Ureda za udruge RH.
Plan detektira potencijalne ugroze koje treba uzimati u obzir pri planiranju daljnjeg razvoja ovog kraja.
Međutim, on nikada nije usvojen pa je tako ostao mrtvo slovo na papiru. Razlog tome, kako su nam rekli iz te javne ustanove, jest taj što je plan izrađen godinu dana prije nego što su 2018. godine dovršene i usvojene Smjernice za planiranje upravljanja zaštićenim područjem ekološke mreže.
“Obzirom da taj plan u potpunosti ne prati navedene Smjernice, a i njegovo donošenje nije bilo obavezno, odlučeno je da ga nećemo usvojiti kako se ne bi obvezali na veliki broj aktivnosti koje ne bismo mogli u potpunosti kvalitetno izvršiti”, odgovoreno nam je iz JU Natura Jadera.
Svaka općina vuče na svoju stranu
Upravo je izrada navedenog plana okupila različite dionike oko pitanja zaštite tog područja, što je rijetkost za ovaj kraj.
Ivan Matić (MOST), gradski vijećnik iz Obrovca, godinama kroz Eko udrugu Zrmanja upozorava na ekološke devastacije u ovom kraju. Zadnjih dana često u javnosti govori o planu obrovačkih vlasti da na ovom području otvori cementaru.
Smatra kako dio problema leži u činjenici da načelnici i gradonačelnici tog područja nisu u stanju sjesti za jedan stol i razgovarati o stvarima koje se odnose na dobrobit cijelog područja.
“Svaka općina na svom teritoriju radi što hoće. Potreban je jedan holistički pristup i zajedničko planiranje, dok se ovdje svi ponašaju kao lokalni šerifi koje ne zanima što će reći netko tko vodi susjednu općinu ili grad. Na primjer, kada smo krenuli pričati o planovima Grada Obrovca za cementaru, ispalo je da u susjednim općinama uopće ništa o tome ne znaju, iako bi, po svemu sudeći, stotine kamiona iz te cementare trebali prolaziti upravo kroz naselja drugih općina. Novigradsko i Karinsko more će se preizgraditi, što će na kraju uništiti mora dok jednog dana ne dođe do te aglomeracije. Lokalna politika je, zapravo, najveći problem”, kaže Matić.
Matić upozorava i na druge probleme ovoga područja.
“Divljih deponija ima i previše jer se komunalne službe u Obrovcu time uopće time ne bave. Nesanirani mazut iz bivše tvornice koji se izlijeva u Zrmanju, pa tako i u Novigradsko more, također je problem, iako se nova izlijevanja nisu događala od poplave prošle godine. To ostavlja nadu u mogućnost da ga je sama poplava do kraja isprala, i da se to više neće događati. Osim cementare, tu su još i planovi za izgradnju novih hidroelektrana na Zrmanji”, kaže nam.
Ignoriranje građana i loša komunikacija
I Matić ističe lošu komunikaciju gradskih i općinskih vlasti s građanima kao jedan od problema koji se odnosi na ovo područje. Pokazuje to i primjer građanske inicijative za održivi razvoj Karinskog mora i priobalja “ORKA” koja se oformila tijekom protekle godine. Inicijativa ujedinjuje stanovnike naselja Donji Karin, Gornji Karin, Kruševo i Pridraga. Okupljeni mještani inzistiraju na prioritetnoj izgradnji kanalizacije na području cijelog Karinskog mora, ali i stavljanju moratorija na izgradnju novih objekata i turističke infrastrukture dok se kanalizacija ne riješi.
Neki od problema koje ističu jest nepostojanje krajobraznog projekta ovog područja te činjenica da je broj objekata u karinskom bazenu narastao za oko 40 posto u posljednjih 20 godina, bez da je taj razvoj pratila komunalna infrastruktura.
“Odumiranje i nestanak morske flore i faune drastično smanjuje filtraciju, pročišćavanje mora i preradu otpadnih voda tako da bi naglasak na minimalnom zagađivanju trebao biti prioritet i glavni uvjet pri odabiru projekta koji se ovdje planiraju realizirati”, odgovaraju za Klimatski portal iz inicijative ORKA.
Inicijativa se oformila povodom radova koji su se u sklopu europskog projekta uređenja infrastrukture provodili u mjestu Karin Donji (Grad Benkovac). Projekt je predviđao izgradnju crpne stanice i sustava odvodnje. Međutim, iako je crpna stanica izgrađena, ona nije u funkciji jer sustav nije do kraja napravljen zbog nedostatka novca. Inicijativa ističe i da je nakon napuštanja radova ostao nesanirani teren koji donosi brojne druge probleme. No, prigovaraju i da se učestalo nasipavanje plaža građevinskim materijalom odvija nestručno.
Nemogući sastanak
Iako su ove probleme nastojali iskomunicirati s Gradom Benkovcem, skupivši stotine potpisa kroz peticiju, na njihove mailove, kažu, nitko ne odgovara. Zanimalo nas je koji je razlog tome.
“Gradonačelnik se ne odbija naći s mještanima Donjeg Karina, kao ni s mještanima bilo kojeg naselja u Gradu Benkovcu. Ukoliko sastanak nije dogovoren, ne postoji razlog da inicijativa ORKA ne zatraži drugi termin sastanka”, odgovorio nam je Goran Ivanić, pročelnik za prostorno uređenje Grada Benkovca.
Kada smo pitali kako se to može dogovoriti sastanak ako jedna strana ignorira mailove i pozive, dobili smo ovaj Ivanićev odgovor u obranu njegovog nadređenog Tomislava Bulića (HDZ): “Gradonačelnik Grada Benkovca ne izbjegava sastanak s mještanima.”
Ivanića samo također pitali i provodi li se nasipavanje plaža uz znanje JU Natura Jadera. Nije odgovorio. Naknadno su nam iz JU Natura Jadera poručili kako nisu upoznati s nasipavanjima koja su se provodila na tom području, iako bi zapravo trebali biti.
Preostaje sve manje vremena za učinkovitu zaštitu “najmanjeg mora na svijetu”. Posljedice napada na njegove obale, plaže pa i morsku vodu kroz zagađenje fekalijama, u uvjetima sve toplije klime i posustajanja podmorskog života, sve će teže biti poništiti i vratiti u prvobitno stanje. Lokalne vlasti pritom ne moraju tražiti dalje od osluškivanje mještana, koji traže bazičnu javnu uslugu kanalizacije i zaustavljanje podivljale novogradnje.