StoryEditorOCM
4 kantunaŽENA GODINE U IZBORU BLEKA I KONJA

Predsjednica Puntamike Bruna Supičić: Zdravlja i novaca imali su i ljudi na Titanicu! Za dobar život potrebno je i malo sreće.

Piše Ana Franić
27. prosinca 2017. - 18:55
supicic-271217

Kulturno umjetničko društvo "Bleke i konji" drugu godinu za redom dodjeljuju priznanje "Čovik godine grada Zadra". Prošle godine priznanje je otišlo u ruke Nevena Kožula, vlasnika kafića "Doma", a ove godine ženom godine proglašena je 70-godišnja umirovljenica Bruna Supičić s Puntamike.

- To je žena koja se cijeli svoj život nesebično daje, ne samo za Puntamiku nego i za cijeli grad. Onaj je bezvremenski motor ovog kvarta, pokretač svega od društvenih, kulturnih i zabavnih događanja. Bruna ima izvanserijsku energiju. Nije naučila primati zahvale, a iskrena je, puna ljubavi i širokog srca za sve oko sebe, opisao je Enio Meštrović, predsjednik KUD-a Bleke i konji, ovogodišnju dobitnicu priznanja.

Bruna je predsjednica Udruge umirovljenika Puntamika, predsjednica Društva prijatelja Puntamike, predsjednica Karnevalske udruge i Pogrebnog društva Puntamike. Jednom rječju, kako ona kroz šalu kaže, predsjednica Puntamike.

- Ovo priznanje je za mene jedno veliko iznenađenje i nisam ga ni u najluđim snovima očekivala. Cijeli život radim jako puno za Puntamiku, ne bih željela reći da ne kažu hvala, ali neke potvrde od svojih mještana nisam dobila i zbog toga mi je još veće iznenađenje što su moj rad prepoznali ljudi koji uopće nisu s Puntamike nego s Bokanjca, iskreno će Bruna dok ispijamo kavu u njenom domu koji ukućani često zove i željezničkim kolodvorom jer tu stalno netko dolazi i odlazi.

Kako uspijevate sve stići?

- Svi me to pitaju, ali ni ja ne znam odgovor. Mislim da postoji nešto veće od mene, a to je dragi Bog koji me čuva. Jednom nogom sam bila u grobu kada sam imala operaciju aneurizme na mozgu, nisu mi davali puno šanse, a ja sam se kući vratila pametnija i zdravija nego što sam bila, kroz smijeh će Bruna napominjujući kako On gore sve prati i pomaže.

Bruna je rođena i odrasla na Puntamici. Kaže kako je vezana za mjesto, možda previše emocionalno, što nekada i nije dobro. Njen drugi dom je otok Silba s kojeg je njen muž. Sretna je što su mladi preuzeli inicijativu u oba mjesta i trude se nastaviti tradiciju i mijenjati stvari na bolje.

- Kada se god nešto događa na Puntamici meni je drago. Mladi su sada osnovali i svoju udrugu i ja ih u svemu podržavam i pratim njihov rad. Uvijek me mogu pitati za savjet i ja ću ih dočekati otvorenih ruku, govori Bruna.

Na Puntamici vodi Udrugu umirovljenika koja okuplja 150 članova. Dva puta godišnje organiziraju izlete, u svibnju putuju unutar granice Lijepe naše, a u listopadu izvan države.

- Udrugu vodim već 12 godina i obišli smo cijelu Hrvatsku. Dogodine idemo na Vis ili Rab, a onda u desetom mjesecu u Padovu u Italiji. Uvijek idu dva autobusa i ne mogu vam opisati odličnu atmosferu koja vlada na tim putovanjima, govori Bruna dodajući kako svaki Uskrs i Božić posjećuju starije i nemoćne i obilježavaju jubilarne rođendane. Tako su ove godine godine na Puntamici tri gospođe proslavile 95. rođendan koji je veselo proslavljen s tortom i druženjem.

Bruna je od malena zaljubljena u turizam, a prije odlaska u mirovinu bila je direktorica Marine Borik.
- Odmah nakon rata sam se uključila u organizaciju dječjeg karnevala. "Puntamiški tići" okupljaju djecu od prvog do četvrtog razreda i ta djeca uvijek izvuku od mene ono najbolje. Ljubav prema karnevalu za odrasle mi je prenijela majka, a volim ih jer sam tjedan dana opuštena i radim ono što u normalnim danima ne bih radila, objašnjava ona dodajući kako sami izrađuju maske, a uvijek posjećuju i karneval u Kaštelima.

Kaže kako ne voli biti sama. Najsretnija je kada je okružena prijateljima, a njena klapa broji oko dvadesetak žena. Sve su jako povezane i uvijek spremne pomoći svakome. Kod njih nema – ne.
Najponosnija je, kaže, na Puntamišku feštu, proslavu koja se organizira svake godine 2. kolovoza, kad je referendumom naselju vraćeno tradicionalno ime. Drago joj je što mladi poštuju taj dan kao što ga je i ona.

- Na mladima svijet ostaje, a ja bi im samo htjela poručiti da se moraju baviti i problemima mjesta kojih ima jako puno jer o tome ovisi i kvaliteta života svih stanovnika Puntamike. Rješavanjem problema život će učiniti ugodnijim, objašnjava ona priznajući kako se ipak boji za mlade.

Zašto?

- Bojim se što će se dogoditi u svijetu za 20 godina jer ovo što gledam je zapanjujuće. Svi negdje stalno žure. Vrijednosti su se promijenile. Svako vrijeme nosi svoja obilježja, nekad pozitivna nekad negativna. Svijet se promijenio i mislim da mladima neće biti lijepo kao što je meni bilo, objašnjava Bruna.

Za kraj nas je zanimalo ima li Bruna neku neostvarenu želju, nešto što bi još htjela napraviti dok može.
- Jedina neostvarena želja mi je da crkvica sv. Stošije koja datira iz 9. stoljeća i biser je zadarske kulturne baštine, napokon dobije krov. Trudimo se održavati okoliš oko crkvice, ali problem je što ona propada zbog nedostatka krova i potrebno ju je obnoviti kako bi se očuvala i kako bi i naši gosti mogli uživati u njenim čarima, kaže za kraj Bruna.

 

Brunin recept za dobar život
Koji je recept za dobar život, zanimalo nas je?
- Kažu ljudi da je najvažnije zdravlje, ali onda im je odgovorim da su ljudi na Titanicu imali i zdravlje i novac, ali s druge strane nisu imali sreće. Moj recept je taj da svega treba imati po malo, i sreće, i zdravlja i mira, otkriva nam Bruna.
23. studeni 2024 03:52