Prije nekoliko godina Đuro Dečak organizirao je lov isključivo za svećenike lovce

Lov na divlje svinje prigonom, stajalo je u pozivu koji su prije nekoliko godina dobili mnogi ugledni sveučilišni profesori, liječnici, političari, odvjetnici, ali i jedno poznato ime, mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup - piše Jutarnji.hr.

Mjesto radnje bila je Bilogora, a odabranoj grupi društvo je pravila i grupa lokalnih lovaca. Odmah se vidjelo da biskupu to nije bio prvi lov. Mnogi su stekli dojam da je monsinjor strastveni lovac. U tom društvu na mobitelima su se pokazivali lovački trofeji, odstrijeljeni veprovi, divlje svinje, jeleni i divlji zečevi, no biskup nije ništa pokazivao. Imao je karabin s optikom koji ničim nije upadao u oči. Biskup je nišanio, gađao, pucao, no nije imao sreće. U tom lovu glavom su pale dvije divlje svinje. Nakon lova lovci su se ponovno okupili kod lovačke kuće i divlje svinje položili na desni bok. Zatim su se pomolili Svetom Hubertu, zaštitniku lovaca.

Bila je to zahvalna molitva koju je predvodio biskup Huzjak koji je svetom Hubertu zahvalio na krasnom danu i dobrom lovu.

Nakon toga krenuo je ritual odavanja posljednje počasti odstrijeljenim životinjama. S obližnjeg bora otkine se grančica, po ritualu ne smije se odrezati nožem, već se mora otrgnuti te se ta grančica orosi u smrtnu ranu životinje. Potom je lovnik, organizator lova, daje lovcu koji je odstrijelio divlju svinju. Lovac je potom stavlja na svoj šešir ili svoju kapu.

- Biskup Huzjak nije se ni po čemu razlikovao od nas ostalih. Djelovao je skromno, imao je tek karabin s optikom. Nije to ništa skupocjeno. Kao i na ovom lovu na kojem je došlo do nesreće, i tada je bio službeno pozvan jer se zna da voli lov. Nije se ničim hvalio, nije pokazivao trofeje. Da li ih nema ili se nije želio hvaliti, ne znam, ali je govorio da u lov voli ići i da obožava ribolov. Nije odavao dojam nekog mesara, kakvih ima među lovcima. Ovo što mu se sad dogodilo jedna je velika nesreća - priča nam jedan od bjelovarskih lovaca koji je s biskupom Huzjakom lovio po Bilogori prije nekoliko godina.

Srdjan Vrančić / CROPIX

Mjesto na kojem je lovio biskup Vjekoslav Huzjak i ustrijelio kolegu lovca

Skrivena strast 58-godišnjeg mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa bjelovarsko-križevačkog, otkrivena je prije deset dana kada je u lovištu Lipovljani Opeke, čiji je lovozakupnik Šumarski fakultet u Zagrebu organizirao lov na divlje svinje, biskup ranio svojeg kolegu lovca Davorina Vidasa. Prema istrazi, biskup Huzjak pucao je u divlju svinju, koju je promašio, a puščano zrno pogodilo je u natkoljenicu nesretnog 64-godišnjeg Vidasa. Biskup je kazneno prijavljen za dovođenje u opasnost života i imovine, a ako dođe do optuženja i suđenje, prijeti mu do tri godine zatvora. Puška mu je oduzeta, a osim policajaca, na teren je izašla i inspekcija Ministarstva poljoprivrede koja je dala pozitivan nalaz vezano uz organizaciju lova i samo osiguranje.

Biskup je Vidasa obišao u bolnici, izrazio mu osobno žaljenje zbog svega što se dogodilo i poželio brz oporavak. Vidas mu je oprostio, ne krivi ga za nesreću, jer se “takve stvari u lovu događaju”.

Zavladala je omerta

I odmah nakon toga zavladala je - omerta.

Iz Biskupije osim priopćenja o susretu biskupa s Vidasom ne žele komentirati slučaj pa su tako pitanja kakvu točno kolekciju oružja i koje brendove u svojim biskupskim dvorima čuva mons. Huzjak ostala bez odgovora.

Iz lovačkih društava ne žele iznositi pojedinosti “nesretnog slučaja” jer je “biskupu Huzjaku i ozlijeđenom Vidasu sada najteže”.

Neslužbeno iz Crkve poručuju kako ih je “ova nesreća”, unatoč tome što “Zakonik kanonskog prava iz 1983. ne zabranjuje izrijekom klericima sudjelovanje u lovu”, dovela u vrlo neugodnu situaciju jer će o svemu preko apostolskog nuncija mons. Giuseppea Pinta biti upoznat i sam papa Franjo.

A da se mnogi drže tog slova Zakonika, doznajemo u Hrvatskom lovačkom savezu na čijem je čelu dugi niz godina Đuro Dečak.

Prema našim izvorima, upravo je Dečak prije nekoliko godina na slavonskim lovištima organizirao lov isključivo za svećenike lovce.

Srđan Vrančić / CROPIX

- Bilo je tu i pomoćnih biskupa, župnika, biskupskih tajnika iz cijele Hrvatske. Bilo je tu i petrovaca, i franjevaca, svih redova. I ne samo katoličkih. Bilo je i pravoslavnih. I bili su jako zadovoljni. I tu ništa nije čudno. Pa naš biskup Strossmayer je bio lovac, đakovački biskup Mandić je bio lovac, a imamo i sveca Huberta koji je bio biskup i lovac, i kojeg štujemo kao zaštitnika lova i kojem zahvaljujemo nakon svakog lova. To nije ništa neuobičajeno. Jer mnogima su očevi ili djedovi bili lovci, i oni su kao mladići, prije svećeničkog poziva, često išli u lov i to su nastavili nakon ređenja. Lovom se u Austriji ili Njemačkoj bave mnogi svećenici, trebate vidjeti koliko ih na Sv. Huberta dođe u bečku katedralu. To što se dogodilo u Lipovljanima baš je nesretan slučaj i ne može se za takve stvari okriviti svećenika. Jer u lovu smo svi isti - pričaju naši sugovornici iz Lovačkog saveza.

Do tog lovišta, Lipovljani Opeke, iz Zagreba se stiže za manje do sat vremena. Nakon izlaza Lipovljani skrene se u selo Kraljeva Velika, odakle put vodi do lovačkog objekta u čijem je vrtu spomenik NOB-u.

“Zdenče na proplanku Opeka, tvoj đeram neka škripi kroz vjekove, nek’ budi sjetu na stradanja i herojske podvige, kada su tuda prolazili ratnici Tita i žito Slavonije put Banije. Široko darivaj zdravlje dubinom svog izvora!” piše na spomeniku.

To lovište prostire se na 728 hektara i priča se da predstavlja oazu za ptice močvarice.

“Ondje sve vrvi od bogatstva močvarnog svijeta, a zrakom lete bezbrojna jata pataka. Lovište obiluje nizama i barama, a poznato je po jelenu, divljim svinjama i srnama. Lovište predstavlja skladan spoj kopnenog i vodenog ekosustava. Poslije lova čest je fišpaprikaš iz kotlića i pečeni šaran na rašljama”, opisuje se lovište na stranicama Hrvatskih šuma.

Srdjan Vrančić / CROPIX

Od lovačke kuće blatnjava cesta vodi u gustu jasenovu šumu.

Na jednom dijelu makadamskog puta još se jasno vide na podu ucrtane brojke.

Brojke su ucrtane fluorescentnozelenim sprejem i svaka je do one druge udaljena točno 87 metara. Iako je put blatnjav, vrlo jasno se razaznaju brojke pet, pa zatim brojka šest, pa sedam, osam, devet, deset i jedanaest.

Kod tog posljednjeg broja, broja jedanaest, dvije su plave odbačene medicinske rukavice, kao i nekoliko bijelih pakiranja u kojima su se nalazile sterilne komprese od gaze, izvađene iz kutije prve pomoći.

U samom blatu tragovi su četiri rupe u koje je bila zabijena 120 centimetara drvena polučeka. Drvene polučeke više nema, uklonili su je djelatnici Šumarskog fakulteta, a na tom dijelu makadamskog puta nema ni tragova krvi.

Isprala ih je kiša.

Ipak, sjećanja na događaj još su vrlo bistra.

- Taj jauk još mi je u ušima - priča svjedok nemilog događaja.

- Nesreća, baš nesreća - dodaje.

Što se zapravo dogodilo 11. siječnja u lovištu Lipovljani opeke?

Biskupa Huzjak na ovo lovište službeno je pozvao Šumarski fakultet koji je organizirao lov. Preporuku mu je dao jedan sveučilišni profesor koji je u dva navrata molio da se Huzjaka pozove u lov na divlje svinje prigonom. Kako doznajemo, Huzjak je bio član samo Hrvatskog lovačkog saveza i iz te udruge najavljuju kako će prvom prilikom biskupa pozvati u lov.

Prema onima koji Huzjaka znaju iz lova, kažu kako skupocjenih pušaka nije imao, tek jedan karabin s optikom i sačmu, čije ukupne vrijednosti ne prelaze 30 tisuća kuna.

Srdjan Vrančić / CROPIX

- Da je nešto kolekcionarsko, to bih odmah prepoznao jer se lovom bavim 40 godina. Nisu to bile puške s nekom dodatnom opremom. Recimo da su one običan golf dizelaš - priča naš sugovornik.

Oko 8 sati lovci su se okupili ispred lovačke kuće. Bilo ih je 16, a osim Huzjaka, koji je imao karabin s optikom, među lovcima je bilo i poslovnih partnera fakulteta. Biskup i ostali lovci prije lova pokazali su lovačku iskaznicu i potvrdu o oružju. Organizator im je zatim dao jasna uputstva i pravila ponašanja, a jedno od tih pravila bilo je da niti jedan lovac ne smije napuštati drvenu polučeku.

Ako je napusti, prijeti mu izbacivanje iz lova. Svaki lovac imao je ili reflektirajući prsluk ili pak crvenu kapu ili šal. Prije nego što će krenuti u lov, izvlačili su se brojevi.

Naime, drvene čeke već su ranije bile postavljene. Ukupno su visoke oko 2 metra, sam podest na kojem lovac stoji je na visini od metar i 20 centimetara, što znači da lovac od 1,8 metara puca s visine nešto manje od tri metra. Ispred svake čeke fluorescentnozelenim sprejem ispisan je broj.

Na kojoj čeki će stajati lovci, ovisi o sreći. Naime, svaki lovac vadi svoj broj iz šešira i pripada mu čeka ovisno o izvučenom broju. Biskup Huzjak izvukao je broj 10, dok je Davorin Vidas izvukao broj 11. Udaljenost između njih na postavljenim čekama na makadamskoj cesti bilo je 87 metara.

Okrenuti prema jugu

Lov je službeno počeo u 8.30 sati.

Taj makadam, koji je izgrađen nedavno, u određenom dijelu šumu dijeli na sjever i jug. Makadam ide u smjeru istok - zapad. Osim Huzjaka i Vidasa, na makadamskoj cesti smjestilo se još osam lovaca, kako neslužbeno doznajemo.

Na toj cesti lovci su bili okrenuti prema jugu, odnosno prema dijelu šume iz koje su goniči trebali istjerati divlje svinje. Lovci ne pucaju u tom smjeru, već čekaju da divlje svinje prijeđu makadam, odnosno da dođu u sjeverni dio jasenove šume.

Oko 10. 45 sati to se i dogodilo.

- Nije se dogodio samo jedan pucanj. Bilo ih je više - tvrde svjedoci događanja.

Prema očevicima, i Vidas i mons. Huzjak zapucali su prema divljoj svinji, biskup je promašio, a nakon rikošeta, dio zrna pogodilo je Vidasa u natkoljenicu.

Ranjenik je jauknuo, no prema svjedocima, sam je uspio sići s čeke. Do njega je prvi dotrčao biskup koji je svoju jaknu stavio na ranu Vidasa.

Čim je čuo Vidasov jauk, profesor Milan Oršanić sa Šumarskog fakulteta odmah je preko Motorole naredio dvojici lovnika da daju dva trubna zvuka za prestanak lova, a do ranjenog je vrlo brzo stigao još jedan lovac, kirurg iz Zagreba, koji mu je odrezao hlače i zavio mu ranu. Zatim je stigao i treći, bivši pripadnik ATJ Lučko, koji je pak svojim remenom podvezao ranu.

Srdjan Vrančić / CROPIX

- Samo da ne iskrvarim - ponavljao je Vidas dok su ga vodili do lovačke kuće. Hitna pomoć već je bila na putu, i ranjeni lovac završio je u KB-u Dubrava na operaciji.

- Bili smo hladne glave, nitko nije paničario i to je, čini se, bilo najvažnije. Da ga je biskup direktno pogodio, nogu bi mu odvojio - pričaju svjedoci te objašnjavaju kako je najvjerojatnije došlo do rikošeta, odnosno odbijanja dijela zrna ili od leda ili komada drva i pogodilo Vidasa.

Biskup Huzjak rođen je 1960. godine u Jalžabetu, a lovačkim društvima Varaždinske županije navode kako nisu znali da je mons. Huzjak lovac.

Ponovno u lov?

- Da smo to znali, već bismo ga odavno pozvali u lov na naša lovišta. Sve nas je ovo iznenadilo iako smo znali da je volio ribičiju na Dravi. Ne, kao mladić nije pokazivao želju za lovom - pričaju lovci iz okolice Jalžabeta.

Nakon klasične gimnazije stupa u Nadbiskupsko-bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisuje se na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1986. godine, po rukama blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića.

Godine 1993. odlazi na poslijediplomski studij u Rim, gdje je na Papinskom orijentalnom institutu 2002. doktorirao. Predavač je na KBF-u, a 2009. papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom tada osnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije. Brije nego što je postao biskup, bio je tajnik HBK, a danas je član biskupske Komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Komisije HBK-a za odnose s državom, predstavnik je HBK pri Vijeću biskupskih konferencija zemalja članica EU te je predsjednik Vijeća za kler.

Hoće li biskup Huzjak uskoro ponovno u lov, veliko je pitanje. Sljedećeg tjedna u Zagrebu je zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, i na marginama tih susreta, gotovo je sigurno, bit će obavljen i razgovor sa samim biskupom Huzjakom.

Naši sugovornici iz vrha Crkve kažu kako uvaženog biskupa uistinu nitko ne sprječava da ide u lov, no postavlja se pitanje kakvu sliku time daje u javnost.

- Nitko klericima Zakonikom ne zabranjuje odlaske u diskoklubove, u kockarnice, večere u poznate restorane, mondena skijališta, kao ni u skupe hotele kad su na putu. No znači li to da ne bi ni trebali to raditi? Može se prisustvovati lovu, ali kao gost, kao onaj koji će moliti ili blagosloviti jelo, koji će biti samo na druženju, ali baviti se odstrjelom u lovu koji je rezerviran za posebne skupine? Ipak je to previše - zaključuju.