Pročitajte ispovijest mlade Zadranke koja se odlučila na povratak iz Njemačke

Za sada je vijest još uvijek neslužbena, ali je, priznajemo, spektakularna.

Po prvi put od 2013. godine smanjio se broj građana koji su napustili zemlju. Istovremeno, gotovo da se udvostručio broj onih koji su se u nju odlučili vratiti. Drugim riječima, egzodus iz Hrvatske konačno se smanjio.

Prve procjene Državnog zavoda za statistiku govore, naime, da se u zemlju tijekom 2018. doselilo 26 tisuća građana. Najveći dio njih je posljednjih godina otišao iz Hrvatske u neku od zemalja Europske unije. Za usporedbu, godinu dana ranije, tijekom 2017., u zemlju se vratilo samo 15,5 tisuća.

Pao je, po svemu sudeći, i broj onih koji napuštaju Hrvatsku. Sa 47 tisuća u 2017. na 39 tisuća u 2018. godini. Trend je, ako ga potvrde i službene brojke koje se očekuju polovinom srpnja, dobar. I definitivno znači da se dio građana koji je otišao iz zemlje vodeći se zovom većih plaća i boljeg životnog standarda, ipak počeo vraćati.

Zadranka Melita jedna je od njih. Ova 28-godišnja Zadranka koncem prošle godine se vratila u rodni grad nakon petogodišnjeg rada u Njemačkoj.

- U Zadru sam završila srednju ekonomsku školu, ali stalni posao nisam uspijevala dobiti. Nisam bila vezana uz HDZ-a, a u Zadru se bez HDZ-a teško zaposliti. Radila sam povremene poslove, uglavnom ljeti. Dok mi nije pukao film. Otišla sam u Njemačku doslovno trbuhom za kruhom, jer sa 22 godine nisam željela živjeti od skromne mirovine svojih roditelja – priča nam Melita. Skrasila se u Bavarskoj i počela raditi kao sobarica po manjim obiteljskim hotelima.

- Početak je bio težak, ali pomoglo mi je što sam znala osnove njemačkoga. Kada sam došla, zarađivala sam 12 tisuća kuna mjesečno, a smještaj i hrana, kao i svi prekovremeni sati bili su mi dodatno plaćeni. Vremenom sam počela raditi sa gostima na recepciji, usavršila sam jezik, a plaća mi se popela na više od 20 tisuća kuna. To je novac o kojemu sam u Hrvatskoj samo mogla sanjati – kaže Melita.

Radila je u tri hotela u manjim gradićima diljem Bavarske. I uvijek je odlazila na bolju plaću. Gazde su joj bile Nijemci, u pravilu radišni i pošteni ljudi koji su, nekoliko nam je puta ponovila Melita, izuzetno cijenili svoj personal.

- U početku mi je to bilo čudno, jer navikla sam da ti gazda u Hrvatskoj da minimalno koliko može, pa da ze i za to malo prevari. Ljudi kod kojih sam radila često bi nam isplaćivali nagradne iznose, jer im je promet bio veći nego su planirali, a mi koji smo tamo radili potegnuli smo malo više i zadržali kvalitetu usluge unatoč pojačanom obujmu posla – kaže ova Zadranka.

Kako nije imala troškova za stanarinu i za hranu, polovinu je svoje mjesečne plaće uspijevala ostaviti sa strane. Tijekom pet godina skupila se tu pozamašna svota. Ono što će, pokazao je kasniji tijek događaja, postati Melitin početni kapital. U jesen 2018. ona se odlučila vratiti.

- Ja sam zapravo i otišla ne da bi zauvijek ostala, nego da bih nešto zaradila i sa tim se novcem vratila u Hrvatsku. Nisam imala djecu i obitelj koji su otišli sa mnom. Valjda mi se zato i bilo lakše se vratiti – pojašnjava ona.

Sa ušteđevinom iz Njemačke je tijekom proljeća preuredila obiteljsku kuću na zadarskom Boriku i bacila se u biznis sa apartmanima.

- Uredili smo četiri apartmana i, ako je suditi po početku, posao ide odlično. Svjesna sam da ću zarađivati nešto manje nego u Njemačkoj, ali još će se uvijek od toga dati prilično dobro živjeti – zaključuje Zadranka Melita.

Zahvalna je, kaže, Europskoj uniji što joj je omogućila da dođe do početnog kapitala za svoj mali biznis.

Drago joj je što je imala priliku raditi i zaraditi u Njemačkoj.

A još joj je draže što se uspjela vratiti u Hrvatsku. S dovoljno novca da, po prvi put, može sama sebi biti gazda.