Odlukom Županijskog suda u Zadru, pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev Grada Zadra protiv tužene Mirjane Milinković iz Zadra, zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora i prava vlasništva za zemljište u Diklu, potvrdio je odvjetnik Božo Vrkić koji je kazao kako je odluka Županijskog suda "čudna" po mnogo stavki, te da će njegova stranka zatražiti reviziju postupka na Vrhovnom sudu.
Radi se o poznatom sporu do kojega je došlo nakon što je Nikša Milinković, sin Mirjane Milinković, blokirao put koji je vodio prema tzv. Galićevim zgradama preko parcele koju je kupila njegova majka, namjeravajući na toj parceli izgraditi svoju obiteljsku kuću, što mu je Grad Zadar osporavao jer su stanari zgrada na taj način ostali bez cestovnog pristupa do svojih stanova.
Nakon rasprave održane i zaključene dana 27. ožujka 2017. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, Općinski sud je odbio tužbeni zahtjev Grada Zadra koji je tražio da se proglasi ništetnim Ugovor o kupoprodaji zaključen između Ivana Kucelina pok. Ive i Mirjane Milinković iz Zadra od 27. srpnja 2011. godine u dijelu koji se odnosi na nerazvrstanu cestu, te da se utvrdi da je Grad Zadar vlasnik toga dijela nekretnine.
Međutim pravomoćnom odlukom Županijskog suda, presuda Općinskog suda je preinačena i tužbeni zahtjev Grada Zadra je sada prihvaćen čime su Milinkovići izgubili spor.
- Odluka je čudna jer su po našem mišljenju navedene u toj presudi činjenice koje definitivno nisu takve, odnosno tih dokaza nema u spisu i ne postoje na terenu. Obrazloženje te odluke je malo iznenađujuće i protiv te odluke, koja je doduše pravomoćna, moguće je podnijeti zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske što će se i napraviti u roku od 30 dana. Tom odlukom nije riješen problem koji postoji. Grad ima odluku kojom je utvrđeno da je on vlasnik dijela te parcele iako temeljem činjenica koje definitivno ne postoje u spisu i ne znam odakle ih je Županijski sud izvukao, ali u toj i takvoj presudi ne postoji obveza gospođe Mirjane Milinković da preda u posjed Gradu tu nekretninu, tako da opet postoji nekakva status quo situacija na terenu kao i do sad. Supštinski se na terenu neće promijeniti ništa – kazao je odvjetnik Božo Vrkić.
Činjenice koje ne odgovaraju stanju na terenu odnose se, ističe, na javnu rasvjetu koja ne postoji na toj parceli. Nadalje, utvrđeno je da put postoji u gabaritima kako ga je Grad označio, ali takvih dokaza nema, pogotovo u odnosu na širinu ceste.
Zbog te odluke će se uložiti revizija, a stanje na terenu se ne može temeljem nje promijeniti, podvukao je Vrkić.
Tužitelj Grad Zadar tvrdio je da je predmetni ugovor ništetan jer je njime prodan dio nekretnine koji je stupanjem na snagu Zakona o cestama (NN 84/11) kao nerazvrstana cesta postao opće dobro u javnoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, koji kao takav ne može biti predmet kupoprodaje. Iz Sporazuma od 9. rujna 2002. godine koji je tužitelj dostavio u spis, proizlazi da je predmetni put formiran od strane tadašnjih vanknjižnih vlasnika te nekretnine Marije Mičić i Josipa Mičić, s tim da su u sporazumu ostavili i mogućnost da zatvore taj put i formiraju novi na drugom mjestu.
Samo je do 2015. godine Grad Zadar platio oko 100 tisuća kuna za najam terena za privremeni put kojim se služe stanari tzv. Galićevih zgrada u zadarskom predjelu Diklo. Najam zemljišta za ulicu počeo se plaćati od prosinca 2012. godine. Najam privatne parcele za ulicu, poduzeo je tadašnji gradonačelnik Zvonimir Vrančić zbog izgradnje nove ceste prema Galićevim zgradama preko privatnog zemljišta za iznos od 3.500 tisuće kuna mjesečno. Tadašnji polugodišnji najam znatno se odužio, jer nije bio riješen spor s Nikšom Milinkovićem čija je majka kupila parcelu preko koje je išao dotadašnji put. Milinković je ogradio svoju parcelu i porušio put tvrdeći da on nikada nije niti upisan u zemljišne knjige, a Grad se branio da se radi o tzv. javnom putu koji je vremenom postao nerazvrstana cesta. Radili su bageri s obje strane, uredovala je policija, pljuštale su optužbe. Tužena strana tvrdila je da Grad Zadar ima s druge strane javni put za kojega je samo trebalo ukloniti manji zidić uz jednu od zgrada, ali su se tome protivili stanari te zgrade. Ništa na kraju nije riješeno, a hoće li se ta situacija sad okončati nakon donošenja pravomoćne presude kojom je u sporu Grad Zadar pobijedio, nije posve jasno.
Zatražili smo i očitovanje Grada Zadra o pravomoćnoj presudi, ali do zaključenja teksta odgovor nismo dobili.