Šest godina se brine za teško bolesnu sestru i bori se za njenu obiteljsku mirovinu. "Imamo i nalaz sudskog vještaka i presudu Upravnog suda, ali HZMO nas odbija..."

Pedeset osmogodišnji Davor Dadić već sedam godina jedini brine o svojoj pet godina mlađoj teško bolesnoj sestri Svjetlani, bori se s birokracijom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i po drugi put čeka rješavanje spora na Upravnom sudu u Splitu. Posljednje je ročište održano 9. studenoga prošle godine kada je sud donio rješenje o provođenju još jednog u seriji medicinskih vještačenja zdravstvenog stanja Svjetlane Dadić koje bi trebalo utvrditi je li ona bila (ne)sposobna za rad – 5. veljače 1997. godine!

-Pomozite mi, na rubu sam ponora. Više nisam siguran da imam snage, ova agonija traje šest godina i ne vidi joj se kraja, kaže njen brat Davor.

-Kada je oboljela, moja je sestra živjela s roditeljima, godinama ju je uzdržavao moj pokojni otac Šime. Kada je otac 6. veljače 1997. preminuo, njegovu je mirovinu nastavila dobivati naša majka, ali je 2012. i ona umrla. Tada sam, od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio da obiteljsku mirovinu nastavi primati Svjetlana koja od 1996. godine ne radi niti je za to sposobna. Da bi dobila obiteljsku mirovinu, morala je biti nesposobna za rad u trenutku očeve smrti jer je on bio nositelj mirovine, kaže Davor navodeći da nije ni sanjao što ga sve čeka.

-Nije se moglo naslutiti ovakvo mučenje, jer je prvo rješenje zadarske ispostave HZMO bilo u našu korist. Ali, onda je revizija u Zagrebu, temeljem svojih vještačenja, poništila zadarsko rješenje i to sa smiješnom argumentacijom. Tvrdili su da je medicinska dokumentacija nedovoljna, a ja imam pune kuverte sestrine medicinske dokumentacije! Nisam mogao vjerovati što se događa, nastavlja Dadić.

Na tužbu Dadićevih, u siječnju 2017. sutkinja Upravnog suda u Splitu Nela Mešin donijela je presudu kojom poništava odluku HZMO-a, a u tom je postupku presudno bilo medicinsko vještačenje dr. Časlava Lončara koji je po pregledu Svjetlane Dadić i njene medicinske dokumentacije ustvrdio da boluje od "trajne duševne bolesti", te da "razina njenog psihičkog stanja i funkcioniranja u promatranom vremenu (6. veljače 1997.) nije bila dostatna za obavljanje njenih profesionalnih zadaća, to jest u to vrijeme je postojala opća nesposobnost za rad".

Dadić je pomislio da je to kraj, ali uslijedila su nova vještačenja. Od Upravnog suda se tužbom tražilo samo da utvrdi je li odluka HZMO-a nezakonita, što je i utvrđeno, ali je predmet vraćen HZMO-u na ponovni postupak u kojemu po sugestiji Suda treba provesti novo vještačenje uzimajući u obzir vještačenje dr. Lončara.

U studenogm 2017. HZMO donosi posljednje rješenje temeljem nalaza vijeća viših vještaka i odbija žalbu Svjetlane Dadić jer iz priložene medicinske dokumentacije "nije vidljivo da je kod žaliteljice u vrijeme smrti oca postojala opća nesposobnost za rad". Po mišljenju viših vještaka, kod Svjetlane je u vrijeme smrti njenog oca "došlo do stabilizacije stanja i solidne remisije", te je zbog neuzimanja lijekova došlo do prolaznog pogoršanja kronične bolesti, a nema vjerodostojne medicinske dokumentacije da je bila nesposobna za rad.

U međuvremenu, Davor Dadić se obratio Pravobranitelju za osobe s invaliditetom odakle su mu u veljači 2018. godine poslali dopis u kojemu se zdravorazumski zaključuje kako Svjetlana nije sposobna za rad jer to proizlazi iz činjenice da od 1996. godine nikada nije radila! Po mišljenju Pravobraniteljice Anke Slonjšak, i rješenje HZMO-a iz veljače 2017. je kontradiktorno jer se navodi da vijeće viših vještaka uopće nije imalo uvid u vještačenje dr. Lončara koje im nije dostavljeno (što je tražio i Upravni sud), ali je ostalo pri svojoj ranijoj ocjeni!

Pravobraniteljica u tome vidi omalovažavanje Upravnog suda, jer su potpisani nalaz i mišljenje izdani prije pokretanja upravnog spora, bez uvida u vještačenje dr. Lončara.

Pravobraniteljica Anka Slonjšak dalje navodi da je 18. rujna 2017. godine Svjetlana vještačena u prisutnosti brata Davora, ali samo od strane dr. Ljiljane Anić Antić, a ne i od vijeća viših vještaka, čime je prekršen niz odredbi Uredbe o metodologijama vještačenja. Pravobraniteljica dokaz tome vidi i u tekstu vještačenja u kojemu je dr. Anić Antić dijelove obrazloženje pisala u prvom licu jednine.

-Iz toga se dade zaključiti da je umjesto vijeća vještaka vještačila samo jedna vještakinja, a njen su nalaz potpisali još neki vještaci koji vjerojatno nisu ni izvršili uvid u isti već su samo potpisali navedeni nalaz i mišljenje vještakinje, stoji u dopisu pravobraniteljice Slonjšak.

Tog se vještačenja sjeća i Davor Dadić.

-Bilo je to jako mučno. Putovao sam sa sestrom u Zagreb, jako je teško podnijela to putovanje. Vještačenje je trajalo 15 minuta, dr. Anić Antić je bila sama, postavljala je mojoj sestri pitanja, a onda je nekuda otišla i vratila se tek nakon 15 minuta!? A nakon mjesec dana novi odbačaj bez da je njeno vještačenje uopće spomenuto. Ne znam je li ta žena pljunula na Hipokratovu zakletvu, pita se Davor Dadić koji je preko svoje odvjetnice uputio novu žalbu Upravnom sudu.

Na ročištu održanom 9. studenoga prošle godine Upravni je sud prihvatio provođenje novog medicinskog vještačenja i naložio plaćanje 2.000 kuna za to. Novo ročište će se održati kad sud primi novi nalaz novog vještaka.

-Platio sam i za to vještačenje, evo uplatnice, ali od tada do danas nije se dogodilo ništa. Šest godina ovo traje, slažeš godinu na godinu i piješ tablete, a sustav kao da čeka da umremo i ja i moja teško bolesna sestra. Ona je završila srednju školu, ima šest-sedam godina staža, ali se onda razboljela, puno prije smrti našeg oca. Imam dokument iz kojeg se vidi da je dijagnoza teške bolesti napisana godinu dana prije očeve smrti, teško je to podnio i u 66. godini života je doživio moždani udar i umro, tvrdi Dadić koji je skoro trideset godina radio kao trgovac i onda prije devet godina ostao bez posla.

-Preživljavamo zahvaljujući mom nadničarenju i poljoprivredi, uzgajam sadnice raznog povrća. Živimo u istom domaćinstvu, brinem se o njoj, nemam izbora, ali ne znam koliko ću imati snage, kaže Davor Dadić vrteći u ruci iskaznicu hrvatskog branitelja kao da ni sam ne zna što bi s njom.

Kada bi Svjetlana Dadić dobila obiteljsku mirovinu, ona bi iznosila 2.100 kuna.

Iz prve presude Upravnog suda

-Prema ocjeni Suda, pribavljeni nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka doveo je u sumnju pravilnost itvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku te je Sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da je nalaz neovisnog sudskog vještaka dan temeljito i stručno, te su u navedenom nalazu izneseni medicinsko objektivni razlozi i kriteriji prema kojima je sudski vještak utvrdio da tužiteljica boluje od trajne duševne bolesti, te je ocijenio da da je kod tužiteljice 6. veljače 1997. godine (u trenutku smrti oca) postojala opća nesposobnost za rad jer razina njenog psihičkog stanja i funkcioniranja nije bila dostatna za obavljanje njenih profesionalnih zadaća. Iz navedenog razloga, Sud osporeno rješenje nije ocijenio nezakonitim, te je odlučujući u okvirima postavljenog tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila ocjenu zakonitosti rješenje tuženika, ali ne i utvrđenje prava, predmet vratio tuženom tijelu radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničmnog stanja, stoji u presudi Upravnog suda.

U novoj tužbi odvjetnica Svjetlane Dadić od Suda traži poništenje rješenja HZMO-a, ali i nalog HZMO-u da usvoji njen zahtjev za dodjelu obiteljske mirovine.