- Pssst! Slušajte... - naćulio se Michael Dragan Scherer.
- Tišina! Tišina je lijepa. Ova priroda... Kod nas je to nezamislivo...
Sjedimo u hladu na prostranoj terasi i prepuštamo se sugestivnom glasu sredovječnog gospodina iz Njemačke, kao na nekom tečaju vortexa, samo što umjesto glasa motivacijske govornice u pozadini Antun iz okolice Zagreba velikim čekićem nabija drvenu ogradu.
- Aantuun!- opomene ga gospodin Scherer na hrvatskom. - Stop! Tišina! - ne da mu da nam pokvari ovaj gušt.
I stvarno su gušti, priznajemo, nekih pedesetak metara od obale tirkiznog mora, preko puta Mauna, ali još uvijek unutar granica grada Paga. Uokolo 'ni pasa', jutarnja bonaca i vražja žega. Samo dvoje radnika, dvoje novinara i dvoje vlasnika...
- Moja je ideja bila napraviti raj za strance, za Nijemce. Preko 35 godina sam radio u gradovima, samo buka i stres. Sada želim vrijeme provoditi ovdje, u ovoj božanskoj tišini... - kaže u žaru Nerona dok je gledao kako u plamenu nestaje grad na sedam brežuljaka. Scherer, istina, nema liru, ali svojim zavodljivim jezikom sve čini ljepšim nego što stvarno jest. Pa i ovu besprizornu devastaciju oko nas pretvara u graditeljski uspjeh na kojem bi mu još trebali pozavidjeti. Jedini problem je što u trenutku dok s njim razgovaramo to još uvijek sa sigurnošću ne znamo. Sumnjamo, ali potvrdu nemamo.
- Dozvole?! - jedva je dočekao ovo pitanje. Plitko uzdahne i trijumfalno nastavi:
- Ništa ne radimo bez dozvola. Prije smo imali puno problema, ali taj je direktor dobio otkaz. Poklonili smo mu povjerenje, a on je radio na svoju ruku, bez dozvola, bez papira. Sada radimo drugačije. Angažirali smo odvjetnike, arhitekte, savjetnike. Sve se radi po zakonu, za sve imamo papire. Previše smo toga prošli - policija, inspekcije, negativni publicitet - da bi sada opet radili bez papira. Sve smo dogovorili s odgovornima, u gradu i županiji. Službenu potvrdu smo dobili i sad smo krenuli u projekt – navio se gospodin Scherer.
- Za nas je najvažnije da smo spasili obalu. Da smo sačuvali prirodni okoliš – uključuje se Michael Heinz Ledwina, naš drugi sugovornik i Schererov mlađi poslovni partner u projektu, iz Düsseldorfa.
- Usporedite ovu našu s drugim uvalama pa ćete vidjeti. Nijedna nije ovakva. Mi ćemo ovdje posaditi na stotine maslina, smokava, smilje, lavandu... Bit će to paradise – hvali se Ledwina.
Raj za Nijemce. Raj na Pagu. Raj u Paladinki.
Sjećate se Paladinke? Kad je u lipnju prije dvije godine osvanula na naslovnici Slobodne Dalmacije, nakon što su je njemački investitori friško uzorali? Ono, najprije su teškom mehanizacijom poravnali obalni pojas i pomorsko dobro, a onda traktorom elegantno sve preorali. Škrape i sike u tom dubokom oranju završile su kao obalni nasip, a prirodna pješčana uvala u dužini od 250 metara poprimila je izgled slavonske njive. Pravi ”paradajz”, samo što pomidore još nisu posadili. A mogli bi, vrlo brzo...
- O da, da. Već smo kupili sadnice maslina. Nekoliko stotina. Kad malo uzrastu posadit ćemo ih. I smokve, oleandre... Bit će to pravi 'o-pi-đi' – kažu dva Michaela, a mi im vjerujemo na riječ. More nas sumnje, ali se tješimo da nismo došli uzalud. Jer tada nismo znali. Nismo mogli znati. Sada znamo da je Michael Dragan Scherer, ovaj 58-godišnji gospodin s naočalama za stolom terase montažne kuće pedesetak metara udaljene od mora, direktor tvrtke Mai Dalmacija, isti onaj Michael Dragan Scherer, 56-godišnjak iz Njemačke, direktor tvrtke Oliv.Olive.de, koji je prije dvije godine pred televizijskim kamerama objašnjavao kako su njegovi radnici, izgubljeni u prijevodu, krivo shvatili radni zadatak i umjesto čišćenja krupnog kamenja i makije, mrvicu žešće potaracali Paladinku.
Danas nema više tvrtke Oliv.Olive.de, otjeranog direktora Thomasa Geisslera, bagera ni traktora. Paladinka je i dalje na istom mjestu gdje stoji od pleistocena, svih njenih sto tisuća kvadratnih metara. Samo što je u ove zadnje dvije godine, od kada je stanje, prema građevinskoj inspekciji, tobože sanirano, na svojoj koži dobila desetak novih ožiljaka. Nekoliko kilometara prokrčenih puteva kroz kamenjar i makiju, tri-četiri očišćena kaskadna platoa iznad mora, četiri-pet montažnih kuća s ukopanim biološkim pročišćivačima i rezervoarima za vodu, nekoliko montažnih bazena i novih intervencija uz obalu...
Ako usporedite snimku s Geoportala iz 2018., sa snimkom od prije dvije godine kad su je prvi put silovali bagerima, i ovim današnjim stanjem, shvatit ćete da je Paladinka nakon nasilnog oduzimanja nevinosti postala ponižavajuće promiskuitetna, pejsažna scenografija za veliki bordel. U kojem kao zadovoljne mušterije redovito svraćaju isti njemački investitori. Istina, pod drugim imenom, kao Mai Dalmacija d.o.o., ali što ćete kad je svijet mali. Jedino što je ostalo isto u Paladinki danas kao i onog lipnja 2019. je činjenica da njemački investitori sve ovo što rade, a rade tutaforca, rade bez ikakve dozvole. Bespravno. Da, sumnjali smo, ali tada to nismo mogli znati...
- Aplicirali smo za dozvole. Za tri OPG-a. Jednu smo dobili, a iduća dva tjedna dobit ćemo još dvije. Po jednom OPG-u, prema hrvatskim zakonima, imamo pravo graditi jednu kamenu kuću i osam montažnih. U prvoj fazi gradimo tri OPG-a, a kasnije još dva. Ukupno pet, odnosno 40 montažnih i pet kamenih kuća – pojašnjava nam Micahel Heinz Letwina, a nama se čini da je cijela ta priča o OPG-u običan paravan za izgradnju ekskluzivnog turističkog naselja na netaknutoj obali Paga, potpuno bespravno.
A odmah na početku, kažemo, bili smo upozoreni. Kad nas je Ante Fabijanić Njekulin, gradonačelnik Paga, skinuo s telefona, jer da je u Zagrebu. „Prije dvije godine podnijete su sve prijave i proveden je inspekcijski nadzor, a što je od toga napravljeno, ne znam. Što se sad tamo događa? Ne idem tamo, ne znam ništa, u Zagrebu sam...”
Ili kad nam je jedan Pažanin, pokazujući nam put do Paladinke, rekao da „ti Nijemci tamo rade što ih je volja, godinama svi to znaju, ali nitko im ništa ne može”. Cijelo područje, svih deset hektara, ograđeno je žicom i nitko bez najave ne može doći. Spustili smo se niz probijenu cestu, kilometar i pol do mora, i došli do rampe s nadzornim kamerama. Možda smo tada, kad smo vidjeli taj izrovani okoliš, trebali znati da smo na ulazu u veliko bespravno gradilište, ali smo vjerovali Michaelu Draganu Schereru kada nas je pozvao da o svemu razgovaramo.
- Obala? - podsjećamo ga na zločin iz 2019. - Ista je kao što je bila! - zadovoljno će.
- Radnici su bili nasuli zemlju na obalu i prekrili škrape. Mi smo dio zemlje uklonili, a onda je došlo jako jugo koje je sve očistilo. Sada je sve opet kao što je nekada bilo. Prirodna obala – veli Scherer dok nam pokazuje tragove bagerskih gusjenica po škrapama koje su opet izronile iz mora.
- Tako su vam svugdje napravili. Šimuni, Katarelac, Zrće... Svi rade isto...
Bio je u pravu. Prije dvije godine Scherer je isto rekao u kameru RTL-a. Da su radnici nasuli a ne samljeli obalu, što ga je koštalo 100 tisuća eura, ali nitko mu nije vjerovao. Zadarski Lučki kapetan Alen Rukavina je izašao na teren i izjavio: „Evidentno je da je došlo do radova na pomorskom dobru i došlo je do devastacije obale. Vidljivo je da su tu izvedeni nekakvi radovi za koje izvođači nisu imali potrebna odobrenja, ni koncesiju, ni građevinsku dozvolu”. Štoviše, iz Ministarstva mora su ustvrdili da je „za sada nepoznati počinitelj... devastirao pomorsko dobro na način da je obavljajući radove gradnje plaže bez koncesije, strojno usitnio kamen prirodnih stijena i škrapa na tom dijelu pomorskog dobra, čime je počinio kazneno djelo protupravne gradnje iz članka 212. Kaznenog zakona.”
Epilog? Scherer nam je u jednom trenutku razgovora rekao da je za prijestupe bivšeg direktora Geisslera platio 200 tisuća kuna raznih kazni, no nismo našli nikakav dokaz tome. Naprotiv, iz odgovora dobivenih iz Državnog inspektorata, Ministarstva mora, Državnog odvjetništva i Općinskog suda u Zadru, može se zaključiti da Scherer i njegove tvrtke ni za što nisu odgovarali. Ako netko možda i bude odgovarao, bit će to neki izvođači radova koji su prije dvije godine škrape i obalni pojas samljeli u prah. Ali prije toga pokušajmo konačno shvatiti što se u Paladinki doista događa.
Pod jedan: imaju li njemački investitori dozvole?
Iz Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije dobili smo sljedeći odgovor:
- Ovom uredu su podnesena dva zahtjeva za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za izgradnju kampa na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, na dijelu k.č. br. 8658/1 k.o. Pag OPG KAMP 1 i OPG KAMP 2. Također, podnesen je zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za pristupnu cestu do navedena dva OPG-a. Po navedenim zahtjevima, pokrenute su eKonferencije, te je u tijeku izdavanje obavijesti o utvrđenim posebnim uvjetima i uvjetima priključenja” navode uz napomenu da „obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima i uvjetima priključenja nije akt temeljem kojeg je moguće započeti izgradnju. Temeljem pribavljenih posebnih uvjeta i uvjeta priključenja javnopravnih tijela, a u skladu s Prostornim planom, potrebno je izraditi glavne projekte za konkretna zahvat u prostoru, te zatražiti odobrenje za građenje”, a ”osim navedenih zahtjeva, nismo zaprimili nikakve zahtjeve za izdavanje odobrenja za građenje na navedenom području, niti izdali ikakvo odobrenje za građenje”·
Pod dva: koji su uvjeti gradnje mogući na Paladinki?
Paladinka je poljoprivredno područje izvan građevinske zone. Prema Prostornom planu uređenja grada Paga, za gradnju objekata u sklopu OPG-a zemljište mora biti najmanje veličine 30.000 četvornih metara, a objekti i građevine od obalne crte moraju biti udaljene najmanje 100 metara. Prema zakonu, na OPG-u minimalne veličine tri hektara dozvoljena je izgradnja jednoetažnog objekta površine do 400 kvadratnih metara i visinom do pet metara i/ili potpuno ukopani podrum s najvećom dozvoljenom površinom do 1000 kvadrata.
Prema Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, montažne kuće nije moguće podizati niti u OPG-u, niti u OPG kampovima, ali ni po Zakonu o gradnji, ni po uvjetima Prostornog plana uređenja Grada Paga.
Pod tri: Sherer tvrdi da je dozvole za OPG dobio prije dvije godine, a OPG-ove je, zbog sadnje maslina i drugih mediteranskih kultura, prijavio preko AGRRA-a, Agencije za ruralni razvoj Zadarske županije.
- To prvi put čujem – kaže Vladimir Kovačević, v.d. ravnatelja AGRRE.
- Ne znam da nas je itko kontaktirao za OPG na tom dijelu Paga. Na tom dijelu Paga, gdje dominiraju goli kamen i makija, teško da išta mogu preporučiti za sadnju, pogotovo zato što nema vode. Na Pagu postoje odlični uvjeti i za sadnju i za OPG-ove, ali ne na tom dijelu otoka. Konkretno za Paladinku ništa dosad nisam čuo – iznenađen je Kovačević.
Pod četiri: što se u Paladinki stvarno gradi?
Kad se raspitivao koji bi ga stručnjaci najbolje savjetovali za njegove planove oko OPG kampa, Scherer nam je rekao kako su mu svi - u Pagu, županiji i državnoj upravi - rekli samo jedno ime: Jasminka Pilar, arhitektica i urbanistica iz tvrtke Urbanistica iz Zagreba.
- Nisam bez vraga spomenuta. Angažirana sam za konzultantske usluge na prostornom planiranju i pristupnoj infrastrukturi, ali za tvrtku Arhitektura Čurčija koja radi projekte za ishođenje dozvola – kaže arhitektica Pilar. U projekt tvrtke Mai Dalmacija uključila se prije godinu i pol, nije bila angažirana u vrijeme devastacije obale, a Paladinku nikad nije posjetila. Upoznajemo je s činjenicom da su na terenu radovi u tijeku, i da investitori ni za što nemaju dozvole.
- Znam da je u tijeku ishodovanje nekih dozvola. Mi s tim radovima nemamo nikakve veze. Zgražam se nad takvim potezima investitora i to što radi ne bih komentirala. Sigurno to nisu bile sugestije i prijedlozi s naše strane. Javnost ima pravo znati za takve stvari i treba upirati prstom u negativne pojave kojih, na žalost, ima na sve strane – kaže gospođa Pilar i upućuje nas na svoju kolegicu Ljiljanu Čurčiju.
- Točno je, Arhitektura Čurčija radi projekte za tvrtku Mai Dalmacija. Projekti su u početnoj fazi, prikupljamo posebne uvjete za gradnju OPG-a i OPG kampa, to je korak koji prethodi zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvolu. Još nijednu dozvolu za gradnju nismo dobili.
Samo jednom je obišla teren, a angažirana je isključivo na izradi projekta. Nije znala da se na terenu odvijaju radovi za koje investitor nema dozvolu.
- Za sada smo dobili posebne uvjete za jedan OPG i OPG kamp koji će sukladno uvjetima, imati deset postelja, u sklopu kojeg su mobilne kućice. Prostorni plan uređenja Grada Paga omogućuje 10 postelja u bilo kojem obliku OPG turizma, a zakon u OPG turizmu dopušta do 80 postelja. U ovom trenutku radimo projekte za dva OPG-a i OPG kampa koji ukupno mogu imati 20 postelja.
Na naše pitanje jesu li u Paladinki planirane montažne ili mobilne kućice, arhitektica odgovara da su mobilne kuće „kuće na kotačima”, a za montažne kuće na lokaciji, s ugrađenim biološkim pročišćivačem i drugim sadržajima, nema nikakvih saznanja.
Na koncu rezimirajmo što je država poduzela povodom dvogodišnje neprekidne devastacije Paladinke.
Krenuli smo tragom kaznene prijave, koju je Ministarstvo mora utvrdilo zbog gradnje na pomorskom dobru. Međutim, iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru su nas informirali da oni kaznenu prijavu za bespravnu gradnju na pomorskom dobru u Paladinki nisu dobili. „Lučka kapetanija Zadar podnijela je optužne prijedloge protiv dvije fizičke i dvije pravne osobe zbog prekršaja iz čl. 89. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kažnjiv po čl. 114. istog zakona”.
Njemački investitori, ali ni izvođači radova, nisu dakle kazneno prijavljeni jer je utvrđeno da se nije gradilo na pomorskom dobru. I nije, njega se samljelo, nepovratno uništilo. A to je, prema članku 212. KZ-a, bitna razlika.
Obratili smo se Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture:
- U odnosu na inspekcijski nadzor u uvali Paladinka, iz lipnja 2019. godine, pred Vijećem za prekršaje Lučke kapetanije Zadar podignut je optužni prijedlog protiv izvođača radova koji je izvršio nasipavanje predmetnog dijela pomorskog dobra sitnim tucaničkim materijalom u dužini od oko 250 metara, širini oko 6 metara, debljini nanosa oko 0,20-0,30 metra te ukupnoj količini od oko 300-500 metara prostornih, a prekršajni postupak je nastavljen po žalbi pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, koji do danas nije pravomoćno okončan.
Pitali smo građevinsku inspekciju:
- Građevinska inspekcija Državnog inspektorata na lokaciji iz vašeg upita, 2019. godine vodila je inspekcijske postupke, a vezano za postavu građevina nepoznate namjene. Nakon izdanih rješenja o uklanjanju, investitor je postupio po rješenjima, te su inspekcijski postupci obustavljeni. Tijekom 2021. godine zaprimljena je prijava za istu lokaciju te je inspekcijski postupak u tijeku.
Dakle, postoji nova prijava za nezakonite radove, ali protiv koga i za što, nije moguće doznati. Zanimalo nas je koji je izvođač radova prijavljen prije dvije godine, ali iz Državnog inspektorata su nam odgovorili da nisu u mogućnosti dati nam tu informaciju „s obzirom na odredbu članka 57. stavka 6. Zakona o državnom inspektoratu kojim je propisano da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom...”, a „identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti”.
Obratili smo se Općinskom sudu u Zadru, no ni tamo postupci zbog prekršaja u uvali Paladinka nisu vođeni. Odluka optužnog vijeća za prekršaje Lučke uprave Zadar završila je na žalbi kod Visokog prekršajnog suda, a je li fantomski izvođač radova u prvom stupnju kažnjen ili oslobođen, tko će znati...
- Otpadne vode ne smiju u more. Za mene je to kriminal – mrtav ozbiljan kaže nam gospodin Scherer u dubokom hladu ilegalnog naselja montažnih kuća.
- Najstrašnije je što su me lokalni ljudi uvjeravali da ne kupujem biološke pročišćivače, da je to bacanje novaca, i da sve otpadne vode pustim u more. Ili da izgradim crne jame bez dna, da se sadržaj otiče u zemlju. Nisam opet htio završiti u novine. Odlučio sam se za biološki sustav. Investitori u Hrvatskoj imaju problem kome trebaju vjerovati.
Očito nikome. Najbolje vjerovati samom sebi. Za realizaciju projekta predviđenog na svih deset, a možda i 15 hektara Paladinke, trebat će mu četiri do pet godina. Prvo će, kaže, postaviti kuće, a masline i smokve sadit će kad stabla malo stasaju. Za vodu su mu u Gradu Pagu rekli kako je do Paladinke predviđen spoj, ali trenutno nemaju novca za njega, pa će ga on sam financirati i izgraditi.
- Kad sam ovdje prvi put došao, u ovu prirodu, kad su me pitali hoću li kupiti zemljište, to je za mene bila emocionalna ucjena. Jer kad sam osjetio ovaj mir i tišinu, znao sam. To je to...
U pravu ste gospodine Scherer. Sačuvajmo tu tišinu nad Paladinkom od naših žveltih državnih institucija. Nemojte slučajno da vas čuju. Pssst!
