Sudac Marko Baraka: "Ukalovićevo pravo na dom jače od prava države kao vlasnika!"

Općinski sud u Zadru je nakon šest godina donio presudu prema kojoj razvojačeni branitelj Radomir Ukalović, jedini stanovnik zadarskog samačkog hotela za djelatne vojne osobe „Iž“, ima pravo i dalje boraviti u njemu s obitelji jer mu je to - jedini dom!.

Tu presedansku odluku u Hrvatskoj donio je sudac Općinskog suda u Zadru Marko Baraka uvažavajući Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojoj je pravo na dom snažnije od prava vlasništva. Naime, sudac Baraka u presudi navodi kako je Ukalovićevo "pravo na dom jače od prava države kao vlasnika", te smatra da "njegovo iseljenje nije nužno ni legitimno jer Radomir u svom vlasništvu nema nijednu drugu nekretninu niti može osigurati drugi smještaj".

- Republika Hrvatska u ovom postupku nema namjeru štititi prava nekih trećih osoba, nego samo svoja formalna vlasnička prava, a s druge strane s predmetnom nekretninom ne namjerava zadovoljiti stambene potrebe drugih građana. Iz toga je vidljivo da ne postoji nikakva neodgodiva društvena potreba koja bi opravdala zahtjev države u postupku - navodi u obrazloženju presude sudac Baraka smatrajući da je Radomir boraveći od 2003. godine u hotelu „Iž“ ostvario dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost s tim prostorom i da taj apartman predstavlja njegov – dom!.

Postupak na Općinskom sudu u Zadru 2011. godine pokrenuo je MORH zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (ODO). Od Ukalovića je zatraženo je da napusti apartman u hotelu „Iž“ i preda ga u posjed MORH-a pod obrazloženjem da ga, sa suprugom Marijom i dvoje djece, koristi bez pravne osnove. Ukalović nije osporio državno vlasništvo nad nekretninom, ali se odbio iseliti izjavivši tada kako nema gdje živjeti sa suprugom i maloljetnom djecom, te da mu je apartman u hotelu „Iž“, kakav god on bio, bez osnovnih uvjeta za život - jedini smještaj. Struja i voda su u hotelu isključeni su još 2015. godine.

Prije toga uputio je dopis i Ministarstvu branitelja, ali i Gradu Zadru za socijalne stanove kako bi pokušao riješiti svoje stambeno pitanje, no to se do danas nije riješilo. Sudac Baraka u međuvremenu je donio presudu prema kojoj bi usvajanje tužbenog zakona RH značilo povredu prava na doma zajamčenog Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, u praksi Europskog suda za ljudska prava nezaobilazno je tumačenje kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja.

Njegova presedanska odluka izazvala je, međutim, revolt u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (ODO), koje je 4. rujna podnijelo žalbu navodeći sasvim suprotno - kako u konkretnom slučaju postoji neodgodiva društvena potreba za iseljenjem stanara iz Hotela Iž.

- Apartman unutar hotelskog kompleksa sa smještajnom ugostiteljskom uslugom ne može predstavljati stan u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, niti dom u smislu članka 8. Konvencije. Slijedom navedenoga, jasno je da u konkretnom slučaju postoji neodgodiva društvena potreba za iseljenjem tuženika koja opravdava ostvarenje legitimnog cilja tužiteljice za zaštitom svoga prava vlasništva, te se preteže pred pravom na dom na koje se tuženik neosnovano poziva - navodi se u zadarskom ODO-u koje u pojašnjenju žalbe navodi kako je presuda suca Barake utemeljena isključivo na - stranačkom iskazu tuženika.

- Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude nije upustio u ocjenu izvedenih dokaza predloženih od strane tužiteljice, ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, kao i činjenici da njihovi iskazi imaju uporište u ispravama koje prileže spisu - navode. Iz ODO-a.

Pojašnjavaju kako je Radomir, koji inače ima prijavljeno prebivalište u Suhovarama, od 2003. do 2011. kao djelatna vojna osoba imao pravo na privremeni smještaj u Hotelu Iž, apartman broj 118. Prestankom njegove djelatne vojne službe (odlaskom u mirovinu) MORH je, kako navode, donio odluku o prestanku prava na privremeni smještaj, a prema kojoj je bio dužan iseliti iz apartmana najkasnije do 30. rujna 2011.

- Tuženik nije postupio po naprijed navedenoj odluci, te do danas boravi u predmetnom objektu bez valjane pravne osnove. Hotel Iž je u međuvremenu od strane Ministarstva obrane proglašen neperspektivnom nekretninom. Svi preostali korisnici privremenog smještaja u Hotelu Iž, izuzev tuženika, iselili su u mirnom postupku 2015. godine - kažu u zadarskom tužiteljstvu dodajući kako kako je u Hotelu Iž potom iz sigurnosnih razloga isključena voda i struja, te je objekt trenutno u derutnom stanju, a država ga sve do iseljenja ne može obnoviti.

- Tuženik nije podmirivao troškove smještaja, kao ni režijske troškove zbog čega su pokrenuti ovršni postupci radi naplate iznosa od 68.292,82 kune dok je preostali iznos od 58.165,04 kuna još uvijek u postupku utuženja. Nadalje, isti se na štetu tužiteljice neovlašteno priključio na vodu nakon njenog isključenja. Nadalje, isti se na štetu tužiteljice neovlašteno priključio na vodu nakon njenog isključenja - navodi tužiteljstvo u žalbi kojom traže iseljenje Ukalovića iz Hotela Iž.

Komentar smo pokušali dobiti od Radomira Ukalovića, ali do zaključenja teksta nije se javljao na naše pozive.

MORH: Ukalović izgubio pravo smještaja 2011. godine
Zanimljivo je da u svojoj tužbi ODO navodi kako je riječ o apartmanu 118, dok u MORH-u tvrde da je Ukalović u hotelu "Iž" privremeno smješten u sobu broj 114!
– Uvažavajući socijalne uvjete i zdravstveno stanje člana njegove obitelji, produžen mu je rok za iseljenje do studenoga 2011., međutim, ni protekom navedenog roka gospodin Ukalović nije napustio hotel. Nakon toga, 2015. godine, s obzirom da je hotel "Iž" proglašen neperspektivnim za MORH, te da je Odlukom Vlade RH predviđen za predaju tada nadležnom Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, hotel je oslobođen od stvari, a svi stanari su dobili rok za iseljenje kako bi se hotel mogao predati nadležnom DUUDI-ju. Svi korisnici tada su napustili svoje smještajne jedinice, osim imenovanog kojem je, unatoč činjenici da je pravo smještaja izgubio 2011. godine, ponovno dostavljen nalog za iseljenje s rokom kojeg ponovno nije ispoštovao – navode u MORH-u.