StoryEditorOCM
4 kantunaČUVAR SVETIŠTA

Sveti Šime čuva Zadar, a naš Anđelo svetog Šimu: ‘Zadrani ne znaju kakvo blago imaju. Da je ovo tijelo negdje u Italiji, ta bi crkva bila od zlata!‘

Piše Ivica Nevešćanin
8. listopada 2021. - 20:58

O proroče, pravedniče, veliki naš zaštitniče

Ti si Krista zagrlio i svijet onda ostavio.

Tu nas tište mnoge boli, zato ti se za nas moli:

Ti si ponos Zadra grada, u tebi je svaka nada.

Tvoje ruke časne, svete, prikazaše Božje dijete.

Sad si gore blažen s njime, moli za nas, sveti Šime

Da nas grije svjetlo Krista, da nam duše bude čista.

Slomi snagu dušmaninu, brani našu Domovinu.

Pravedniče, sveti Šime, slavimo ti sveto ime,

Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti

Pučka pjesma u čast svetog Šime

image
Luka Gerlanc/Cropix

Stošija, Krševan, Zoilo i Šime. Negdje s nebesa svi oni bdiju nad Zadrom, samo jedan smrtnik među nama bdije nad jednim od njih.

- On čuva mene, a ja njega – smije se Anđelko Travica.

Anđelo, kako ga Zadrani znaju, čuvar je svetišta i sakristan u Crkvi sv. Šime. U petak, 8. listopada, kada Zadar slavi svog nebeskog zaštitnika, Anđelo prije jutarnje mise otvori vrata crkve, tijekom euharistije ministrira, čita misna čitanja i kadi, a na kraju svetog obreda otvori pozlaćenu škrinju iznad oltara kako bi vjernički puk, kroz kristalno staklo, mogao vidjeti sačuvano okamenjeno tijelo Šimuna Bogoprimca. Starca Šimuna, kako ga Anđelo zove, koji je po predaji primio u ruke Krista u jeruzalemskom hramu i u tom sitnom djetešcu prepoznao budućeg Mesiju. ”Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega” zapisao je evanđelist Luka. 

- Šimun je tada imao oko 85 godina, a Krist samo četrdeset dana. Sad znate koliko je od tada vremena prošlo. Skoro 22 stoljeća, a tijelo starca Šimuna je još uvijek tu, među Zadranima, u jednom komadu, skoro osamsto godina... – zbraja Anđelo.

Kad čovjek malo bolje promisli, naježi se: u Zadru se čuva tijelo proroka Šimuna, čovjeka koji je držao Isusa u rukama. Nijedan drugi svetac, nijedan dugi blaženik čije se moći čuvaju u Hrvata, nije vidio, kamoli dodirivao Krista. Nijednom drugom Duh Sveti nije namijenio tako važnu ulogu kao starcu Šimunu da u djetetu prepozna Otkupitelja svijeta. Zato je Šimun prvi zadarski zaštitnik, zato je Šimun najznačajniji svetac čije se tijelo čuva u Hrvatskoj. Zato su Zadrani u 13. stoljeću htjeli, po uzoru na Veneciju i svetoga Marka, svetog Šimuna uzdignuti na razinu državnog kulta.

image
Luka Gerlanc/Cropix

- Za mene je sveti Šime najveći. Nema do njega. Držim da su Zadrani s njim najdublje povezani. On je toliko velik da je meni, kao smrtniku, običnom čovjeku, to teško i izreći. Mi ne znam što imamo, kakvo blago čuvamo. Da je ovo tijelo negdje u Italiji, ta bi crkva bila od zlata – kaže ponizno Anđelo.

Napunio je 59 godina, a zadnjih sedamnaest potpuno je posvetio svetom Šimi. Rodio se na Narodnom trgu u samom centru Zadra, u zgradi na broju 1. S majkom Danicom od prvih je dana svakog jutra išao na misu u Sv. Šime. Majka bi našla svoje mjesto ispod kipa sv. Ante Padovanskog, a on bi s dječjim divljenjem gledao svećeničke halje. Nije imao punih pet godina kad je majku zamolio da ga odvede da ministrira.

- Vidite kako je malen i mršav. Nije on još za to – mater me pokazivala don Žarku Brziću, tadašnjem kapelanu.

- Nema veze, naučit će - odgovorio joj je kapelan.

I tako je od pete godine Anđelo postao ministrant i ostao sve do danas, kao čuvar svetišta i sakristan. Zajedno s časnim sestrama brine da crkva bude na usluzi vjernicima, ljeti i turistima.

Na Trgu je živio do 1973. kad je otac dobio stan preko Mosta. Ali veza sa svetim Šimom i Poluotokom nije se prekidala. Nakon osnovne škole Petra Preradovića, na Poluotoku je završio i srednju Tehničku za električara, a paralelno i župni vjeronauk u Sv. Šime. Njih šestero braće i sestra, krstili su se i vjenčali u Sv. Šime, svi osim jednog brata koji je još šezdesetih završio u Kanadi gdje se i oženio.

image
Luka Gerlanc/Cropix

- Dugo godina sam radio kao konobar i kad sam uhvatio četrdeset i neku, umorio sam se, nije to više bio posao za mene. Kako sam uvijek bio vezan uz crkvu i Sv. Šimu, počeo sam raditi kao sakristan. To je za mene nešto posebno. Čast, zadovoljstvo, ispunjenje. Volim crkvu i uvijek dajem sve od sebe.

Te godine kad je postao čuvar svetišta, župnik je bio don Boris Pedić, ali već iduće godine njega je zamijenio don Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i kancelar nadbiskupa Želimira Puljića, koji je ostao župnik do danas. Župu je u ratu vodio don Zdenko Milić, crkva je bila zaštićena vrećama pijeska, a mise se nisu održavale. Jedinu misu kroz rat, Anđelo se sjeća, služio je pokojni nadbiskup Oblak, na Polnoćku 1994. godine. Svaki važan gost koji je došao u Zadar nakon rata htio je vidjeti svetog Šimuna, a Anđelko je uvijek bio uz njega. Predsjednica Kolinda, švedski kralj, predsjednici Sabora, generali Hrvatske vojske, branitelji, svi su htjeli vidjeti tijelo i škrinju čovjeka koji je držao Krista.

Poseban i za Anđela najveći događaj zbio se 2009. kada je bivši ministar Dragan Primorac, uz pomoć Šimuna Anđelinovića, došao u Zadar uzeti komadić moći svetog Šimuna za poklon grčkoj-pravoslavnoj crkvi u Jeruzalemu. 

- Trebalo je okamenjeno tijelo iznijeti iz škrinje na oltar kako bi forenzičari mogli uzeti komadić s lista desne noge. Na jednoj strani je bio konzervator Josip Kršulović, a na drugoj ja. Bio sam jedna voda! Tolika odgovornost, nositi sveca u svojim rukama, srce mi se uzlupalo. Nije bilo teško, ali nisam nikad mislio da ću nositi nekoga tko je nosio Isusa. Nisam bio toga dostojan... 

image
Luka Gerlanc/Cropix

U zagovor svetom Šimi ljudi svakodnevno plaćaju mise. Kao zaštitniku djece, zahvaljuju mu se parovi koji su nakon bezbroj pokušaja dobili djecu, majke i očevi, bake i djedovi, pomorci i studenti. A otkako je snimljen film u produkciji Ksenije Abramović, na poklon svetom Šimunu dolaze organizirane grupe vjernika iz Meksika, Brazila, Argentine, Koreje, Japana, Njemačke, Italije, Španjolske...

- Tri brata mi žive u Kanadi. Svaki put kad idem kod njih pitaju me „jesam i u valiže stavio i pamuk svetog Šime, da me čuva”. Jesam, uvijek ga imam kod sebe, u svakom džepu – pokazuje nam.

Drugog listopada, na blagdan Anđela čuvara, Anđelu je bio imendan. Nomen est omen. Sveti Šime čuva Zadar, a naš Anđelo svetog Šimu.

KAD JE SVETI ŠIMUN DOŠAO U ZADAR

Prema predaji, godine 1205. križari u Konstantinopolu kradu i u Veneciju prenose relikvije svetog Šimun koje se danas čuvaju u bazilici Sv. Šimuna Velikog. Relikvije su u Konstantinopol došle iz Jeruzalema u 6. stoljeću, a do Venecije su stigle bez glave i ruke, koja je završila u Aachenu. Zadarska legenda govori da su relikvije sv. Šimuna u grad došle u 13. stoljeću (1273. g.), negdje s Bliskog istoka, Sirije ili Palestine. U Zadru su isprva položene u kameni sarkofag crkve Sv. Marije Velike i tu ostaju sve do 16. stoljeća kada se crkva ruši zbog ojačanja gradskih bedema za obranu od Turaka, a relikviju sele na drugu lokaciju. Škrinja koju je naručila Elizabeta Kotromanić završena je 1380. ali će svečeva relikvija u njoj biti smještena tek dva i pol stoljeća kasnije. Sve do 1632. škrinja se čuvala u benediktinskom samostanu Sv. Marije, da bi nakon 1646. napokon dobila svoje sadašnje mjesto.

image
Luka Gerlanc/Cropix

JERUZALEM SLAVIO ZADARSKOG ŠIMUNA

U listopadu 2010. godine zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić je, uz odobrenje pape Benedikta XVI., dio relikvije svetog Šimuna ustupio jeruzalemskoj pravoslavnoj crkvi, kako bi obnovili svečev kult u gradu njegove smrti. Nadbiskup je komadić lista sa svečeve desne noge predao nadbiskupu Teofilaktu, metropolitu Jordana, i izaslaniku patrijarha Grčko-pravoslavnog patrijarhata Teofila III. Na dan kad je djelić zadarske relikvije vraćen u Jeruzalem, iz kojeg je bio otuđen, zvonila su zvona svih crkava, bio je to dan za pamćenje, jer se u najsvetiji kršćanski grad nakon gotovo tisuću i pol godina ponovno vratio Šimun Bogoprimac. Relikvija zadarskog sveca je petrificirana, a tijelo je sačuvano u cijelosti. Iako točna starost tijela nikad nije utvrđena poznato je da je zadarski Šimun negroid i, prema zapisima srednjovjekovnih hodočasnika, obrezan.

image
Luka Gerlanc/Cropix

ZADRANI OD SV. ŠIMUNA HTJELI NAPRAVITI DRŽAVNI KULT

Konačnu ikonografsku interpretaciju i simboličnu važnost škrinje svetog Šimuna, dao je profesor emeritus Nikola Jakšić prije nekoliko godina. Škrinja koju je dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić 1377. godine, za njega predstavlja snažnu vjersku, ali i političku poruku tadašnjeg Zadra u svom ambicioznom projektu stvaranja grada-države po uzoru na moćnu Veneciju, koja se uzdigla na moćima svetoga Marka. Nakon potpisivanja Zadarskog mira 17. veljače 1358. godine Zadar se oslobodio okova Venecije te mu se nakratko, do 1409. godine, ostvario željeni projekt stvaranja grada-države. Zadrani su u tom razdoblju ovladali prostorom i utvrdama koje nikada prije nisu držali, od sjevernog dijela otoka Paga koji je uvijek pripadao Rabu, do Novigrada i Baga (Karlobaga) pod Velebitom, što označava vrhunac zadarske srednjovjekovne općine i njene moći. U takvu se povijesnu sliku, smatra Jakšić, skladno uklapa i potreba ne samo za moćnim svecem zaštitnikom već i potreba da se njegov kult (sv. Šimuna) promovira u "državni". Jednako se javlja i potreba da se pri njegovom čašćenju zrcale veliki uzori, odnosno uspostaviti ravnoteža prema mletačkom evanđelistu sv. Marku, a to se može upravo prorokom Šimunom Bogoprimcem, jedinim zadarskim zaštitnikom koji je u svojim rukama držao samog Boga. Karizma takvog sveca u srednjem vijeku je neopisivo snažna i onima koji je posjeduju daje iznimnu moć. Poglavito u ambicijama izgradnje vlastitog imperija, ističe profesor Jakšić.

  

24. studeni 2024 11:17