Svjetski događaj organiziran je u potpuno pogrešno vrijeme, ali bez korone, turnir nikada ne bi ni došao u Zadar! Kako je politika kumovala debaklu?

Kroz dva od tri dana svog trajanja, bio je to spektakularan događaj organiziran u potpuno pogrešno vrijeme. S druge strane, da vrijeme nije bilo pogrešno, da pandemija nije poremetila i svijet vrhunskog tenisa, tko zna bi li ikada u Zadru bio održan bilo kakav teniski turnir uz sudjelovanje planetarnog „broja jedan”.

Početna euforija i planetarni odjek Adria Toura iz dva prva dana potpuno su zasjenjeni skandaloznim i naprasnim završetkom i otkazivanjem finalnog meča. Sve je otišlo u dim, a „strašna promocija Zadra i Hrvatske” pretvorila se u strašnu sramotu nad kojom se sada iživljavaju i oni koji nemaju pravo biti u pravu.

Iz Hrvatskog teniskog saveza neprekidno podvlače da su kao organizator turnira poduzimali sve propisane epidemiološke mjere i – slušali Stožer civilne zaštite! Međutim, preventivne mjere na Višnjiku su bile više nego diskutabilne, a pokazalo se da je problem upravo u tome što se slušalo Stožer!

Sada je definitivno jasno da su mjere prebrzo olabavljene i omekšane, što je bilo dovoljno da se ljudi na ulici potpuno opuste i počnu ponašati kao da virusa nikada nije ni bilo: na ulici, u trgovinama, u kafićima, svuda je odjednom korona zaboravljena. Takav je impuls stigao s vrha, namrgođena lica „stožeraša” odjednom su bila blaža, a sugestije su im od korone već umornim građanima bile sve prihvatljivije.

U takvoj je atmosferi došao i Adria Tour na kojemu su usamljenici s maskama na licu u pravilu bili izazov za fotoreportere, jer su bili uočljivo rijetki! Ma kakve maske, kakve rukavice, gotovo je to!

Premijer Plenković i politički vrh su podržali zadarsku priču, jer prethodno su već zakazali izbore usred ljeta i krenuli u kampanju, pa više nisu mogli nazad, bilo je kasno suprotstaviti se „masovkama” na drugim stranama.

A, usput, svjetska pozornost koju je Adria Tour izazvao političarima bila je idealna za promociju ne samo hrvatskog turizma nego i samih sebe. Tako su na Višnjiku završili i Plenković i župan Božidar Longin i gradonačelnik Branko Dukić i brojna političarska svita koja se naslikavala s poznatim svjetskim i hrvatskim sportašima ni u jednom trenutku ne dovodeći u pitanje organizaciju sportskog događaja s većim brojem posjetitelja i naraslim rizikom od zaraze.

Uostalom, ako su u petak u dvorištu Muzeja antičkog stakla mogli biti predstavljeni svi kandidati HDZ-a s liste u IX. izbornoj jedinici, ako se tamo moglo okupiti stotinjak ljudi na otvorenom, ali vrlo tijesnom prostoru, ako se tamo nije primijetila ni jedna jedina „mjera predostrožnosti”, a najmanje ona o „socijalnoj distanci”, zašto bi se na teniskom turniru trebalo očekivati neke druge obrasce ponašanja organizatora, sudionika, publike i gostiju?! Nacionalni je stožer prebrzo popustio, onaj Županijski je posljednjih dvadesetak dana već bio na „godišnjem”, zavladala je blažena opuštenost, a političari su sve to jedva dočekali jer im je, pred nadolazeći ekonomski kolaps, otvoren mali prostor za pravovremeno „ubiranje zasluga u borbi s koronavirusom”, što je trebao biti adut u zadržavanju vlasti.

Da sve to nije bilo tako, Adria Tour nikada ne bi ni bilo moguće organizirati. Da sve to nije bilo tako, ova „sjajna ideja u pogrešno vrijeme” ne bi ni započela kao svjetska senzacija i završila kao svjetski debakl.