„Predsjednik Instituta za međunarodnu promociju i prestiž iz Ženeve admiral Jean Emery, uručio je večeras generalnom direktoru zadarske tvornice likera „Maraska“ Ivi Benetiju ugledno priznanje „L' embleme internacional du gout et de la soveur“ za kvalitet maraskina, najpoznatijeg proizvoda zadarske tvornice, cijenjenog na svim meridijanima svijeta“, ove riječi dio su teksta kojeg je 24. siječnja 1973. godine napisao novinar Slobodne Dalmacije Jandre Širinić i tako medijski popratio svjetsko priznanje koje je dobio liker maraskino, stvoren u Zadru.
O popularnosti i kvaliteti ovog pića, proizvedenog od aromatične višnje maraske koja najbolje uspjeva na krševitom dalmatinskom tlu, svjedoči pet stoljeća obožavanja njegove konzumacije, posebice među engleskim i francuskim plemstvom, od Georgesa IV, Napoleona I, Louisa XVIII... Velika pošiljka ovog „eliksira okrunjenih glava“ nađena je i u zalihama potonulog, luksuznog putničkog broda Titanik, a čak je i poznati francuski pisac Honoré de Balzac u svom romanu „Un début dans la vie“, opisao razgovor Schinnera i Georgesa o Zadru i Dalmaciji: „To je bilo u onom grad gdje se proizvodi maraschino. Bio sam tamo. To je na obali...“
Maraskino je „bio osnovni proizvod koji je sam za sebe predstavljao renome grada Zadra, u tolikoj mjeri da je taj „magični napitak“ gotovo postao njegov sinonim, a Zadar kolijevka industrije koja služi na čast čitavoj Jugoslaviji, kazao je to u svom govoru Jean Emery tijekom dodjele amblema.
Tradiciju stvaranja tog aromatičnog prozirnog pića od ljekarnika dominikanskog samostana (svoj su liker zvali rosolj) preuzele su kroz stoljeća male destilerije, a konsolidacijom triju najpoznatijih zadarskih tvornica likera, "Excelsior Girolamo Luxardo", "Romano Vlahov" i "Fabrica maraschino Francesco Drioli S. A.", krajem prosinca 1946. godine stvorena je jedinstvena tvrtka pod nazivom "Maraska", tvornica likera, čokolade i bombona Zadar. Maraska je tijekom godina ulaganja u tehnologiju svoj liker maraskino okružila čitavim nizom drugih kvalitetnih proizvoda: Kirsh extra dry, Cherry Brandy, Cherry wine, Sirup Amarena, Šljivovica...
- U tvornicu Maraska stigla sam 1964. godine na poziciju rukovodioca unaprijeđenja proizvodnje i razvoja. Upravo je u njoj bila ukinuta neisplativa proizvodnja čokolada i bombona. Moja prva ideja i najveći projekt na kojem sam radila u 35 godina koje sam u tvornici provela, bio je Amarena sirup, priča nam to Nevenka Benini (87), kemičarka, zapravo jedina žena inženjer u Marasci u to vrijeme, koja je proizvela prvi prirodni sirup na prostoru bivše Jugoslavije (dotad su se koristila isključivo umjetna bojila i okusi), najprije od koncentrata naranči koje je uvozila iz Izraela, a potom i od čuvene višnje maraske brane na području od Ravnih kotara do Makarske.
Uz pomoć njene tajne recepture za danas svima znanu Amarenu počelo je zlatno doba tvornice koja je u financijskom smislu procvjetala, započeo je veći izvoz proizvoda u Europu i Ameriku gdje su se najbolje prodavali likeri, radnici u proizvodnji Maraske bili su najbolje plaćeni ljudi u Zadru, ne samo zbog osnovnih plaća, već i zbog takozvanog učinka koji je znao biti u iznosu 70 posto plaće. Osjetno je bilo poboljšanje kvalitete proizvoda unatoč povećanju proizvodnje.
- S vremenom je Maraska opremljena modernijim strojevima, kupili smo vakumske linije za punjenje koje su bolje čuvale supstanciju višnje. Sedamdesetih godina znalo se dogoditi da prerađujemo 500 vagona višnje maraske godišnje i potreba za radnicima bila je velika. Ipak, kad god bih nekoga trebala, da dođe raditi vikendom ili praznikom, nitko se nije bunio, jer uvjeti rada bili su dobri. Osamdesetih godina Maraska je imala preko 500 zaposlenih, a što je najvažnije, među nama je vladala obiteljska atmosfera, kazala nam je gospođa Benini kojoj je taj period rada bio najdraži jer, kako kaže, ima neke čari u gumenim čizmama, berbi višanja i dvomjesečnom radu u sezoni u kojem gotovo da se ne stiže spavati. Vrlo isplativa bila je i tadašnja proizvodnja alkoholiziranog soka od maraske, odnosno prešanih višanja kojima se dodavalo do 18 posto alkohola, te se takva izvozila u Dansku gdje su od nje radili cherry.
- Problem danas, jest taj što plod maraske, te sitne, aromatične višnje, specifičnog okusa, jednostavno nije dovoljno vrednovan, on je nikad zaštićen, podcijenjen i stoga joj je cijena danas jako niska, priča Nevenka. Njen pokojni suprug, Duško Benini, također je nekoliko godina bio zaposlenik zadarske Maraske te obnašao funkciju šefa reklame. Kao talentirani slikar kreirao je logo za etikete na proizvodima, a jedan je i od najzaslužnijih ljudi za osvajanje nagrade s početka priče.
- U jednoj ladici pronašao je zabačen, dugo ignoriran dopis, za koji je ispalo da je bio poziv od strane Insituta za međunarodnu promociju i prestiž. Odlučio je otići tamo, žiriju prezentirati Marasku i uspio osigurati da dobijemo priznanje, s ponosom se prisjeća gospođa Benini. Ona je 1978. preuzela poziciju tehničkog direktora na kojem je radila sve do umirovljenja 1992. godine kada je rat je počeo igrati glavnu ulogu u svakodnevici grada, vode i struje često nije bilo, strahovalo se hoće li se sutra uopće moći vratiti na posao, poslovanje je počelo ići nizbrdo...
- Od tada samo znam da se promijenilo nekoliko vlasnika. Ne mogu puno govoriti o situaciji danas, kazat ću samo da sirup Amarena nikako ne bi smio biti flaširan u plastične boce, zaključuje njegova kreatorica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....