Živjeti se mora, ali mora se, nažalost, i umrijeti, a u ovo korona-vrijeme umire se više nego ikad. Pokazuju to evidencije onih kod kojih nema laganja ni friziranja brojeva – pogrebnih poduzeća i tvrtki koje upravljaju gradskim grobljima.
Ono što je upalilo lampicu za alarm jest – nestašica ljesova, mrtvačkih sanduka, kapsela, kako god hoćete, ali dođe na isto. Zapravo, radi se više o nestašici limenih uložaka u koje moraju biti sahranjeni svi koji su umrli od zaraznih bolesti, pa tako i od korone. Nesretnik koji umre od COVID-a 19 mora biti sahranjen u limeni uložak, pa tek onda u lijes, a limenih uložaka – nema. Nestašica. Dobavljači ne mogu isporučiti toliko limenih uložaka koliko se umire, eto to je "crna istina"...
Umire se puno i previše ovih dana, ne samo kod nas u Hrvatskoj, nego u cijeloj regiji, pa i u Europi. U Zadru su oglasna mjesta za osmrtnice postala tijesna toliko da ne stanu više nove. Svako malo doznajete, umro je ovaj, umro je onaj. Smrt je postala kao makijato na zatvorenoj Kalelargi, ispija se "s nogu", a sahranjuje u tišini, bez počasti, pozdravnih govora, skrivećki, gotovo mučki, bez svjedoka...
– U studenome smo preuzeli trideset troje umrlih od posljedica COVID-a 19, a u prosincu, do jučer, 46 preminulih, s tim što nisu svi ukopani na zadarskom Gradskom groblju, nego su neka tijela proslijeđena dalje, u mjesta ukopa. Prošla se godina s ovom ne može nimalo usporediti, puno je više umrlih ove godine. To je sad velika razlika zbog ljudi koji su podlegli posljedicama koronavirusa, nažalost. Najviše me strah što tome nije kraj, kao da se tek zahuktalo – kaže nam iskreno Josip Krnčević, odnedavno novi direktor "Nasada", tvrtke koja upravlja Gradskim grobljem Zadar.
Na stranu to što se evidencija umrlih od korone Gradskog groblja uvelike razlikuje od "službenih" brojki podleglih od korone. Kako već rekosmo, na groblju nema laganja, svi su isti pred neumoljivom sudbinom, a da se od korone umire i da je broj preminulih veći nego u razdoblje prije korone, nepobitne su činjenice i za one najtvrđe pobornike "teorija zavjere".
– Nažalost, to je točno, sad je to već previše. Čak ni naši djelatnici više to ne stignu obaviti kako treba jer radimo u grupama s obzirom na situaciju koja jest. U prosjeku imamo tri sahrane dnevno, inače je "normalni ritam" bio jedan do dva sprovoda, nekad i manje. Treba reći da ne može ni biti više od tri sahrane jer ranije padne i mrak, ali tri do četiri svakoga dana imamo novoumrlih od korone i to je sad postalo stalno stanje. Najveći problem su starački domovi, u njima ljudi masovno umiru, iz bolnica znatno manje, bolničkih slučajeva je manje, ali iz staračkih domova najviše je sahrana – ističe Krnčević.
Djelatnici "Nasada" pritom nisu ugroženi jer se mjere provode već pri procesu zbrinjavanja tijela pokojnika nakon utvrđivanja smrti.
– Za naše je djelatnike sahrana sto posto sigurna, ne postoji nikakva mogućnost širenja zaraze – ističe Krnčević.
Zanima nas je li točna informacija da je došlo do nestašice ljesova, a sasvim neuvijeno direktora "Nasada" pitamo i – zarađuju li pogrebna poduzeća enormno u ovoj tragediji? Navodno se "noćenje tijela" u mrtvačnici na Gradskom groblju do transfera na mjesto okopa u drugo mjesto naplaćuje se – tisuću kuna? Skuplje nego boravak u deluxe hotelu?
– S obzirom na situaciju koja jest, ni dobavljači više ne mogu isporučiti dovoljan broj ljesova, jer svaki lijes mora imati limeni uložak ako je preminuli umro od posljedica korone, odnosno zarazne bolesti. To je postalo nemoguće za nabavljati. Naše su cijene standardne, morali smo ih povećati samo za iznos zbrinjavanja tijela korištenjem zaštitnih odijela, maski, rukavica i ostalog. Ne bi bilo korektno prema narodu da mi sada ostvarujemo neke ekstraprofite, da se zarađuje na takvim stvarima. Dobili ste krivu informaciju da noćenje tijela u mrtvačnici stoji tisuću kuna. Radi se o iznosu od 80 kuna plus PDV za zbrinjavanje tijela u rashladnoj polici. Oko petsto kuna je preuzimanje tijela i 120 kuna po osobi je trošak pogrebnika za otpremu tijela. Trošak sahrane i lijesa je, naravno, dodatna stavka – objašnjava direktor "Nasada".
U jednoj od najvećih pogrebnih tvrtki u Zadru – "Pogrebna oprema i usluge Denaro", s obiteljskom tradicijom u tom poslu od 127 godina – kažu kako su suočeni s dosad neviđenom situacijom u tom poslu.
– Sigurno, u globalu, dakle ne gledajući samo našu tvrtku, u Zadru imamo povećanje 50 posto broja sahrana, ako ne i više, nego u normalnom razdoblju. Što se tiče ljesova, ne radi se toliko o njihovu pomanjkanju koliko o nestašici limenih uložaka. To je problem. Svaki preminuli od koronavirusa treba se staviti u limeni uložak, a toliko je smrti od korone da je nestalo tih limenih uložaka i veliki nam je problem nabaviti ih od dobavljača, koji ne mogu isporučiti potrebne količine. Proizvođači ih ne mogu "naštancati" koliko ih treba – kažu iz "Denara".
Pitamo ih uspijevaju li ih oni nabaviti dovoljno i na koji način.
– Iskreno da vam kažem, snalazimo se kako god znamo i umijemo. Ali uvijek smo na "rezervi". Sam uložak košta od tisuću do 1500 kuna, a bez njega se umrla osoba od zarazne bolesti ne smije sahraniti u lijes. Nadam se da će se ova situacija okončati. Netko bi možda mogao zaključiti da su pogrebne tvrtke sada na nekom novčanom dobitku zbog povećanog broja umrlih, ali otvoreno vam kažem da ni nama ovakva situacija ne odgovara.
Ne može se ovako raditi normalno i nama sve ovo također teško pada, a, jasno, još je gore ljudima koji ostaju bez svojih najmilijih. Nadam se da će ovome doći kraj što prije i za nas koji se time bavimo. Nije ovo više normalan posao, ovo je postala katastrofa – zaključuju u "Denaru".