Na ovogodišnjem Lidranu, županijskoj smotri literarnog, dramskog-scenskog i novinarskog stvaralaštva koja je nedavno održana u Obrovcu, jedna je škola zaslužila posebno mjesto iako službeno nije mogla biti u konkurenciji. Osnovna škola Voštarnica, jedina posebna odgojno-obrazovna ustanova u Zadarskoj županiji u kojoj se provodi osnovno školovanje učenika s većim teškoćama u razvoju te poremećajima iz autističnog spektra, predstavila je u kategoriji novinarskog stvaralaštva svoj školski list Mendula.
Ne samo da ove godine obilježavaju okruglih 15 godina izlaženja ovog jedinstvenog časopisa koji pišu djelatnici te škole kao glas svojih učenika, već je ovo izdanje Mendule prvo koje je nastalo u novoj zgradi u centru Mocire, na čije se preseljenje čekalo duže od dva desetljeća. Ukratko, razloga da ovaj, 14. broj Mendule bude slavljenički bilo je puno, kao i povoda za priču o sjajnim učenicima i djelatnicima “Voštarnice” koji čine ovu posebnu redakciju još posebnijeg školskog časopisa.
Knjižničarka Danijela Petani urednica je Mendule i glavna koordinatorica školskog tima koji tijekom godine radi ovaj časopis. Preuzela ga je od samih početaka, odmah nakon izlaska prvog broja i usput učila tajne novinarskog zanata, od naslova do rubrika. Uz nju, njegovo srce čine Stela Dominis, Darija Švorinić, Irena Fuštin i Sara Katić, sve redom nastavnice odnosno edukatori rehabilitatori u OŠ Voštarnica. Prvi put su se na Lidranu predstavili prije sedam godina. Iako propozicije kažu kako u konkurenciju mogu samo oni školski listovi gdje su autori učenici, a ne nastavnici, Mendula je dobila tada priliku za prvo javno predstavljanje.
- Škola već godinama radi na raznim razvojnim projektima, njeguje izvannastavni aktivnosti i kreativni rad s učenicima. Upravo iz takvog aktivnog pristupa razvila se potreba da se ono što radimo na neki način zabilježi i dokumentira. Prije svega zbog roditelja učenika, jer velik broj naše djece ne može izraziti što su tijekom dana u školi radili, a onda i zbog javnosti, kako bi nas bolje upoznali. Zato nam se časopis učinio kao sjajna ideja. A moram priznati kako i nama dođe kao sjajan podsjetnik na to što smo sve tijekom godine radili- kaže nam Stela Dominis, edukator rehabilitator koja je u Menduli od njezinog prvog broja.
Štoviše, mi ćemo je nazvati i kumom ovog časopisa jer mu je baš ona nadjenula ime.
- Za nas u Dalmaciji mendula je vrlo dragocjeno stablo. Ima krhke cvjetove, kao što su neka naša djeca krhka, a neka su vrlo čvrsta kao ljuska od mendule. U tome je simbolika, zapravo, kako se moraš potruditi da bi došao do slatkog ploda mendule. Tako je i kod nas, moraš se malo više potruditi nego u redovnoj školi da bi došao do uspjeha, do naših fantastičnih učenika koji, svatko na svoj način, mogu doprinijeti i ovoj školi i cijelog našoj zajednici- lijepo sažima misiju Mendule jedna od njezinih autorica.
- Naša djeca ne mogu pisati, ali mi uživamo raditi te članke. Manje je važno tko piše, a više tko ostavlja trag. Naša djeca toliko doprinose svakoj aktivnosti, mi to samo oblikujemo- dodaje njezina kolegica Darija Švorinić.
A u svakom broju časopisa ima mnoštvo informacija koje su zapravo presjek svih lijepih i važnih događanja kroz godinu. Od rezultata na sportskim, dramskim, zadrugarskim i natjecanjima u video stvaralaštvu, preko kreativih radionica iskorištavanja starih stvari ili izrade senzornih igračaka, do kutka za kuhanje u kojemu učenici posebno uživaju. Tu je i likovni kutak, foto priča, modni kutak, a u novom uvodniku učenici sami pišu što vole vidjeti i čitati u Menduli. Svoju priču ispričala je i učenica Diora, a na papir ju je prenijela Martina Jureša, njezine učiteljica.
- Iz broja u broj trudimo se biti kreativni i pronaći nove načine kako bi naše učenike što više uključili u rad časopisa. Jer oni to stvarno vole. Posebna zahvala ide i našem grafičaru Srećku Sertiću u Zagrebu koji je pridruženi dio našeg tima već godinama. Njemu sigurno ide dio zasluga zašto Mendula ovako dobro izgleda na papiru- kaže Danijela Petani.
Preseljenje u novu i modernu školsku zgradu, gdje sada napokon imaju vrhunske uvjete za rad s učenicima, ogroman im je poticaj i za nove kreativne ideje oko školskog lista. Upravo zato, na naslovnici ovog zadnjeg broja, svi su se okupili i ponosno pozirali u holu nove škole.
- Školski list je medij koji na najbolji način predstavlja školu jer je to univerzalni jezik koji razumiju svi. Kroz njega se skenira kultura naše škole, naš rad i sva naša posebnost- s ponosom kaže Irena Dukić, ravnateljica OŠ Voštarnica koja je posljednih godine doživjela velike promjene na bolje.
- U trasformaciju škole krenuli smo prije šest godina kada nam se udvostručio broj učenika, sa 75 na 132, a isto tako i broj djelatnika, sa 30 na 60. Ono što je najvažnije, broj učenika s poremećajima iz spektra autizma uvećao se sa 12 na 62! Na taj način potpuno nam se promijenila struktura učenika jer se ta brojka gotovo izjednačila s onom učenika s intelektualnim teškoćama-govori nam ravnateljica Dukić.
Od “male škole kraj Marine za djecu s teškoćama”, kako su ih nekad zvali, postali su treći po veličini “centar za autizam” nakon Zagreba i Splita.
- Već u rujnu imat ćemo 147 učenika, a za dvije godine u potpunosti ćemo se izjednačiti sa Zagrebom. Zato smo se morali prilagoditi i krenuti u transformaciju metoda rada. Osnovali smo četiri stručna tima, svaki za drugo područje rada, a jedan je upravo tim koji se bavi medijima i našim školskim časopisom. Na taj način spremno smo dočekali novi prostor koji je zadovoljio sve naše potrebe lani u rujnu kad smo uselili. Sada konačno koristimo sve njegove blagodati i uz to stalno radimo na novim sadržajima- kaže ravnateljica Dukić.
