Upoznajte Tanju Nekić, najbolju prodavačicu u Zadru! Evo zašto je obožavaju njezini kupci i zašto svoj posao ne bi mijenjala ni za što

Svako jutro već 20 godina, po suncu i po kiši, jedno drago lice na zadarskoj Tržnici uvijek ima smiješak na licu. Njoj nije teško ustajati u 4 i pol sata ujutro da bi njezini ljudi, kako zove svoje vjerne kupce, uvijek imali pun banak domaćeg povrća s njezine njive.

Uvijek nasmijana, uvijek skromna i samozatajna, Tanja Nekić zaštitni je znak zadarske pijace, a njezin štand mjesto na kojem se uvijek osjećate kao što ste došli doma, kod svojih.

Na prvom mjestu čovik

Bilo je i vrijeme da netko to prepozna. Tanji je neki dan uručena plaketa "Nasmiješeno sunce" kojom zadarski gradonačelnik, u suradnji s gospodarskom i obrtničkom komorom, Turističkim zajednicama Grada i Županije, Udruženjem obrtnika Zadar i Udrugom zadarskih ugostitelja, nagrađuje najbolje pojedince u gradu nakon uspješne turističke sezone. Tanja je iz ruku gradonačelnika Branka Dukića dobila "Nasmiješeno sunce" za najbolju prodavačicu, a nagrada, vjerujte nam, nije mogla otići u bolje ruke. Najbolje to znaju njezini kupci. Svako malo netko dođe do štanda pa joj čestita, punog srca i iskreno, kao najbližoj rodbini, nekom svom koga viđate svaki dan, bacite s njim ćakulu o familiji, spizi i vrimenu. Eto, tako vam je na Tanjinu štandu svaki dan.

- Meni je na prvom mjestu čovik. Obožavam raditi s ljudima, ugoditi im, sretna sam ako je moje povrće taj dan na njihovom stolu. Ovo je posao na obostrano zadovoljstvo - iskreno će 48-godišnja Tanja.

Na tržnici, na istom mjestu gdje i danas, počela je raditi prije točno 21 godinu. Kaže, u početku nije mislila da će se baviti poljoprivredom i naslijediti poljoprivredno gospodarstvo svojih roditelja u Zemuniku. Radila je u trgovini, ali to je jednostavno nije ispunjavalo.

Bilo je teško nedjeljom

- Najteže mi je padao rad nedjeljom, to je dan koji bi čovjek morao provesti sa svojom obitelji, u miru. U trgovini toga nema, što god napraviš, nikad nije dovoljno dobro, gazda nikad nije zadovoljan. I polako sam se okrenula poljoprivredi. U početku nije bilo lako, ništa nismo znali. Ali, kad voliš zemlju, vrlo brzo naučiš što je najvažnije. Biljku treba poštivati, nikad forsirati, ona ima svoj prirodni kompas. Ako je tretiraš, brže će roditi, ali će brže i propasti, vjerujte mi. A ako je pustiš da se sama izbori za život, preživi loše vremenske uvjete, bit će otpornija, a ono što rodi zdravije. I trebaš ih voljeti. Moje biljke sve osjećaju i čuju. Ako jedan dan ne dođem u polje, nađem ih obješene. Vjerovali ili ne. Hoće i one svoju pažnju, kao i kućni ljubimci. To je za mene poljoprivreda, poštivati zemlju i od nje živjeti - govori nam Tanja koja sa suprugom Mirom i djecom, 25-godišnjim Antom i 22-godišnjom Anom obrađuje zemljište od tri tisuće metara u Zemuniku.

- Pripomogne i budući zet Krševan, sam se ponudi oko težih fizičkih poslova. Moramo to svakako spomenuti i pohvaliti, smije se Tanja čiji su redoviti kupci i zadarski ugostitelji koji paze na kvalitetu namirnica u svojim restoranima. Ali, krizu osjeti svaki dan.

- Ljudi su preplašeni, dva puta okrenu svaku kunu jer ne znaju što sutra donosi. U takvoj situaciji, radije se okreću trgovačkim centrima gdje je hrana za par kuna jeftinija, ali neusporediva s onim kad jedeš ono što je domaće uzgojeno i svježe ubrano. Uz takvu konkurenciju, baviti se poljoprivredom je teško, sve više je upitno koliko je isplativo, i zato zaista moraš voljeti zemlju da bi na njoj radio - iskreno će Tanja.

Prodavači se osipaju

Na zadarskoj Tržnici, onoj u centru grada, prodavači se lagano osipaju. Otkako je zadnjih godina Poluotok postao skupa kulisa za turiste, sve je manje sadržaja stvarnog života i sve manje stanovnika. Zato je pitamo hoće li i ona otići iz često praznog centra grada?

- Nema šanse, ne mogu ja ostaviti svoje ljude. Oni su jedini razlog zašto sam ovdje, i po buri i po kiši. Da ponovim ono s početka, meni je čovik uvik bio najvažniji. Sve drugo dođe i prođe - poručuje Tanja Nekić, najbolja zadarska prodavačica.