Sedam godina od prve hrvatske presude za mobing kojom je Županijski sud u Zadru bivšeg voditelja zadarskog Interspara Aleksandra Kneževića (55) oslobodio optužbi za zlostavljanje nad djelatnicom Julijom Baljak, Ustavni sud RH odbio je njegovu ustavnu tužbu. Iako je pravomoćno oslobođen optužbi, Knežević se Ustavnom sudu žalio na rješenje Vrhovnog suda RH od 6. rujna 2011. koje ne utječe na presudu, ali kojim je utvrđeno da je oslobađajućom presudom Županijskog suda u Zadru od 27. svibnja 2010. godine povrijeđen zakon u njegovu korist, čime mu se ipak sugerira krivnja.
Vrhovni sud je, naime, u tom rješenju 'dao za pravo' Općinskom sudu u Zadru koji je Kneževića proglasio krivim i osudio na šest mjeseci zatvora što je kao voditelj u trgovačkom centru Interspar, verbalno spolno uznemiravao djelatnicu centra Juliju Baljak komentirajući njezin izgled na način da ju je pitao kakvo donje rublje i broj grudnjaka nosi, te joj se na radnom mjestu obraćao riječima:...najradije bi te opalio kada si ljuta..., te joj nije osigurao uvjete rada u kojima neće biti izložena spolnom uznemiravanju.
- Vrlo je jasno da je sve ovo do sada počinjeno ponašanje počinitelja koje bi predstavljalo spolno uznemiravanje
imalo za posljedicu samo prekršajnu odgovornost. Vrhovni sud RH potpuno je neutemeljeno i nezakonito povrijedio njegova ustavna prava kao okrivljenika u kaznenom postupku, te u cijelosti prekršio postulat hrvatskog kaznenog zakonodavstva da se uvijek i bez iznimke prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje zakon koji je za njega blaži, navodi se u žalbi Aleksandra Kneževića kojeg zastupa zadarska odvjetnica Rea Atelj.
Bivšeg voditelja zadarskog Interspara najprije je na Općinskom sudu u Zadru krivim proglasila sutkinja Ana Zrilić osudivši ga na šest mjeseci zatvora. No, ta je presuda odlukom Vijeća Županijskog suda u Zadru preinačena u oslobađajuću pod obrazloženjem da činjenični opis optužbe ne odgovara opisu kaznenog djela za koje se Kneževiću sudilo. U oslobađujućoj presudi Županijski sud je naveo kako Knežević u inkriminirano vrijeme nije bio u ulozi poslodavca, nego samo nadređeni, te da mu se nije moglo suditi za kazneno djelo, nego za prekršaj zbog promjene Zakona o radu. Nakon što se na tu oslobađajuću presudu, na koju stranke nisu imale pravo žalbe, žalilo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Vrhovni sud je, donio rješenje njezinoj nezakonitosti navodeći kako Zakon o suzbijanju diskriminacije ne delogira kazneno djelo povrede prava na rad i drugih prava iz rada, već samo uvodi novi katalog prekršajnih djela dodatno štiteći jednakost građana.
- Iako Vrhovni i Ustavni sud dijele mišljenje u ovom slučaju da oslobađajuća presuda Vijeća Županijskog suda u Zadru kojim je predsjedao sudac Vladimir Mikolčević nije bila zakonita, ne utječu niti mogu utjecati na pravomoćnu presudu drugostupanjskog suda. Presuda Vrhovnog suda samo je konstatirala da je povrijeđen Kazneni zakon u korist okrivljenika, a na štetu Julije Baljak, i nije zadirala u pravomoćnost oslobađajuće presude. Vrhovni je sud u svom rješenju, naime, samo korektiv sudske prakse. Zadaća Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci takve interpretacije sudova suglasni s Ustavom s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda - rekao je Karlo Surić, odvjetnik Julije Baljak.
Kao Vrhovni, i Ustavni sud RH sada je, naime, utvrdio da novi Zakon o radu koji se poziva na Zakon o suzbijanju diskriminacije nije blaži za počinitelja, te da oba Zakona o radu uključuju zabranu povrede dostojanstva spolnim uznemiravanjem.
Prema prošlogodišnjim podacima Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobinga u Hrvatskoj svakog dana u prosjeku tri osobe zatraže pomoć zbog zlostavljanja na radnom mjestu.
Mobing ili zlostavljanje na radu uneseno je u Kazneni zakon tek od 1. siječnja 2013. godine (čl. 133). To se kazneno djelo progoni po prijedlogu, što znači da se radnik prvo mora obratiti pritužbom, pa ako poslodavac ne poduzme ništa da spriječi mobing, djelatnik traži liječničku pomoć i tek tad može kazneno prijaviti zlostavljača.
Bivši voditelj zadarskog Interspara bio je optužen po članku 114. starog Kaznenog zakona, odnosno za kazneno djelo Povrede prava na rad i drugih prava iz rada, odnosno onaj tko uskrati ili ograniči građanu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor, prava iz socijalnog ili mirovinskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu određenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada što su utvrđena zakonom ili kolektivnim ugovorom.