StoryEditorOCM
4 kantuna‘ŽEDNI GRAD‘ ZADAR

Vežić: ‘Zdenci, a ne bunari, pečat su vode u našem gradu!‘ Vučetić: ‘Zdenac u svakom mjesnom odboru!‘ Kozine: ‘Gdje su špine na Muraju i Rivi?‘

Piše Ivica Nevešćanin
23. listopada 2021. - 19:21
Privremena umjetnicka instalacija posvecena vodi pod nazivom Zedni na rivi autora zadarskog Studija PIN (arhitektura) i umjetnika i kustosa Marka Goluba (crtezi)Jure Miskovic/Cropix

Zašto Zadar nema javnih špina ili kanela, odnosno je li Zadar grad s izrazito niskim komunalnim standardom po pitanju dostupne besplatne pitke vode u javnom prostoru, ključna su pitanja na koja su tijekom dvodnevnog programa pokušali odgovoriti povjesničari, arhitekti, filozofi, ekološki aktivisti, novinari i građani u sklopu projekta "Žedni grad", koji je prošlog tjedna održan u Zadru.

Program je započeo u četvrtak poslijepodne predstavljanjem instalacije 'Žedan na rivi', arhitektonskog Studija PIN iz Zadra, ukrašen duhovitim crtežima umjetnika i kustosa Marka Goluba, nastavio se moderiranom šetnjom zadarskim poluotokom pod vodstvom prof. dr. Pavuše Vežića, a završio je u petak navečer javnom tribinom u Gradskoj knjižnici pod nazivom „Žedni grad: Zašto nema vode?”. Tribinu je moderirao Saša Šimpraga, inicijator cijelog projekta koji Goethe-Institut Kroatien provodi u suradnji s platformom 1POSTOZAGRAD. Na vodu gledamo kao na javno dobro i ljudsko pravo, kazao je Šimpraga, podsjetivši da se radi o nastavku projekta započetog prošle godine koji je bio posvećen zagrebačkom Manduševcu.

image
Petar Kozina i Nera Nejasmic Kozina iz Studija PIN
 
Jure Miskovic/Cropix
image
Prof. dr. sc. Pavuša Vežić poveo je sve zainteresirane u moderiranu setnju gradom
Jure Miskovic/Cropix

Priča o zadarskom odnosu prema vodi duga je kolika i sama povijest grada, no tema dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru u fokus je dospjela ovoga ljeta nakon što je na portalu Zadarski.hr, tijekom velikih ljetnih vrućina, objavljeno nekoliko članaka o tome da Zadar, kao vjerojatno jedini grad na Jadranu, nema nijednu funkcionalnu špinu, fontanu, kanelu ili točilo gdje bi se građani, turisti i životinje, mogli napiti ili osvježiti. Poruke su doprle do gradskih vlasti koje su u roku od nekoliko dana osposobile točila na Trgu pet bunara, a nakon toga u funkciju je vraćena i 'fontana' na Forumu, iako njena voda nije za piće. Unatoč ad hoc popravcima nekoliko špina i dalje je ostalo otvoreno pitanje pristupa vlasti prema besplatnoj pitkoj vodi u javnom prostoru Zadra kao komunalnog, javnozdravstvenog i civilizacijskog standarda te dijela zadarske urbane tradicije.

Upravo o tome najviše je riječi bilo na javnoj tribini na kojoj su govorili povjesničar umjetnosti profesor Vežić, profesor filozofije i predsjednik Gradskog vijeća Marko Vučetić, Željka Jurlina iz udruge EKO Zadar te arhitekti iz arhitektonskog Studija PIN, Nera Nejašmić Kozina i Petar Kozina, koji je ujedno i predsjednik Zadarskog društva arhitekata. Organizatori su htjeli pozvati i dr. Denisa Bruketu, nezavisnog kandidata za gradonačelnika na prošlim izborima, koji je između stotinu točaka svog programa za kvalitetniji život Zadra, istaknuo upravo obnovu starih i izgradnju novih špina, ali im to nije pošlo za rukom.

image
Tribina 'Zašto nema vode'
M. Masar/Gkzd
image
Privremena umjetnicka instalacija posvecena vodi pod nazivom Zedni na rivi autora zadarskog Studija PIN (arhitektura) i umjetnika i kustosa Marka Goluba (crtezi)
Jure Miskovic/Cropix

Profesor Vežić je na početku podsjetio na brojne hidronime na području Hrvatske te poglavito Zadra koji govore o povijesnoj povezanosti Zadra s vodom, počevši od antičkog naziva Jader koji u svom indoeuropskom korijenu označava vodu ili rječinu, do toponima zadarskih predgrađa i kvartova, kao što su Fontana, Vrulja, Jazine, Sirac, Putavac i Plankit, koji imaju izravne konotacije s vodom, zdencem ili cisternom. „Zadar ne pliva samo na moru nego i na vodi”, naglasio je Vežić koji je na tribini, kao i tijekom šetnje po Gradu (a ne Poluotoku) večer prije, za poznate gradske spomenike, trgove i dvorišta obilježena vodom, umjesto imenice bunar, namjerno koristio prikladniju i točniju riječ - zdenac.

„Zadar je grad zdenaca na trgovima, u privatnim kućama i javnim građevinama. Zdenci su pečat vode u našem gradu” ponovio je više puta Vežić osvrnuvši se kritički na odnos vlasti prema dostupnosti vode u javnom prostoru s preporukom da bi u Gradu, po uzoru na Rim, trebalo svakih nekoliko stotina metara imati kanele pitke vode. Ponajprije na Rivi, Muraju, Tržnici i gradskim parkovima, ali i na parkiralištima i putničkim lukama, poput one u bivšoj trajektnoj luci, zapravo svugdje gdje se okupljaju ljudi, naglasio je. Vežić je protiv toga da se u Gradu grade fontane jer Zadar nikad nije bio grad fontana već cisterna sa zdencem koje su proizvod mletačke kulture i tu bi tradiciju, rekao je, trebalo njegovati. Pariški model s kanelama, smatra Vežić, valjalo bi primijeniti u Zadru na diskretan način, dizajnerski suptilno i bez velikih volumena, ali maksimalno funkcionalno i na usluzi građanima i životinjama.

image
Tribina 'Zašto nema vode'
M. Masar/Gkzd
image
Tribina 'Zašto nema vode'
M. Masar/Gkzd

Marko Vučetić je podržao Pavušin prijedlog nazvavši Zadar mediteranskim gradom bez punktova za besplatnu vodu što je za njega dokaz da je Zadar u preddemokratskom stanju, a njegov gradonačelnik zatočenik sindroma Tihomira Oreškovića koji ne zna komunicirati s građanima. Imamo građane bez grada žrtvovanog od politike s ciljem uništenja javnog prostora. U tom smislu je Zadar poraženi grad, kazao je Vučetić podsjetivši na svoju predizbornu inicijativu da građani mjesečno po glavi imaju dva kubika vode besplatno, što bi gradski proračun godišnje koštalo oko 20 milijuna kuna, a samo od prireza se prikupi 25.

„Briga o vodi je briga o životu. Zadar ima mogućnosti za besplatnu vodu, ali direktor Vodovoda je objasnio da voda jest besplatna, ali sve drugo, distribucija, održavanje... treba platiti. Tako smo došli u situaciju da besplatno plaćamo, a ono što plaćamo ne može biti besplatno. Zadar treba postati grad zdenac da bi mogao postati grad. U tom smislu tri špine koje su popravljene nakon medijskih napisa, mogu više promijeniti političku psihologiju grada nego odluke direktora Vodovoda” rekao je Vučetić i dodao da „ako preživimo proračun za iduću godinu, a mislim da hoćemo, radit ćemo pritisak su smislu vođenju brige o javnom prostoru i inzistirati na tome da u svakom mjesnom odboru bude jedan zdenac. A ne da obnavljamo kulturnu baštinu europskim novcima i od toga pravimo čuda kao da smo nešto izgradili, jer ionako ne znamo što ćemo s tim objektima, pa neki sad mole boga da potres sve obnovljeno razruši” nastavio je Vučetić u ironičnom tonu aludirajući na završenu obnovu Providurove palače koja još uvijek nema definiranu buduću funkciju i sadržaj.

image
Privremena umjetnicka instalacija posvecena vodi pod nazivom Zedni na rivi autora zadarskog Studija PIN (arhitektura) i umjetnika i kustosa Marka Goluba (crtezi)
Jure Miskovic/Cropix
image
Privremena umjetnicka instalacija posvecena vodi pod nazivom Zedni na rivi autora zadarskog Studija PIN (arhitektura) i umjetnika i kustosa Marka Goluba (crtezi)
Jure Miskovic/Cropix

Nera Nejašmić Kozina govorila je o ideji i konceptu privremenog paviljona 'Žedan na rivi', ukazavši na činjenicu da priključak za vodu nisu mogli dobiti, te da su gubici zadarskog Vodovoda oko 60 posto, a samo na Poluotoku 80 i više posto, te da gubitke plaćaju građani koji ionako nemaju javno dostupnu besplatnu vodu. Paviljon na rivi je provokacija bez priključka, poziv na ekološku osviještenost i mogućnost da građani, ostavljanjem plastičnih boca u njegove perforirane vanjske stijenke, svome gradu doniraju vodu te tako provjere 'drži li instalacija vodu',  poručila je Nejašmić Kozina.

Petar Kozina je istaknuo probleme dostupnosti javne vode kao komunalne usluge u kontekstu vodne i kanalizacijske infrastrukture. Zadar gubi 60 posto vode, a 60 posto grada je još uvijek na crnim jamama. Komunalna infrastruktura je potreba i trošak, ali to ne znači da komunalne tvrtke trebaju zarađivati na građanima. One upravo zato i služe da građanima osiguraju komunalni standard koji nešto košta, podsjetio je Kozina zaključivši da je rješenje u osnovi jednostavno i prije svega stvar političke volje. Podržao je prijedlog moderatora Šimprage da se za buduće arhitektonske natječaje i prostorne planove u Zadru kao jedna od programskih točaka uvede obveza definiranja mjesta odnosno punkta s javnom pitkom vodom, kako se ne bi ponovio slučaj, kao prilikom nedavne obnove Muraja ili sada Rive od Foše do Mosta, da se izrade projekti bez predviđenog mjesta za špinu ili točilo.

image
Žedni grad - Kapetanova palača - šetnja Gradom s prof. Pavušom Vežićem
image
Privremena umjetnicka instalacija posvecena vodi pod nazivom Zedni na rivi autora zadarskog Studija PIN (arhitektura) i umjetnika i kustosa Marka Goluba (crtezi)
Jure Miskovic/Cropix

Željka Jurlina iz EKO Zadra podsjetila je na činjenicu da više javnih špina u gradovima smanjuje potrebu za korištenjem plastičnih boca koje su postale jedan od najvećih ekoloških problema današnjice. Mikroplastika nije samo prisutna na svim morskim plažama, već i u vodama, a otkrivena je i u morskim i vodenim životinjskim organizmima.

Kao završni korak projekta Žedni grad, nakon osvještavanja problema i podizanja vidljivosti, Saša Šimpraga je najavio podnošenje konkretnih prijedloga zadarskim gradskim vlastima do 26. listopada, dokad traje prikupljanje prijedloga za projekt KVARTipo. Prijedlog će sadržavati novu mrežu punktova za javnu vodu u Zadru s prioritetom na Rivu, Muraj, park Vruljica, Perivoj Vladimira Nazora te sportsko-rekreacijski centar na Višnjiku koji dnevno privlači na tisuće sportaša i rekreativaca, a nema dostupne pitke vode.

Od Foruma Velom kuntradom do utvrde Forte

Pun pogodak dvodnevnog programa bila je moderirana šetnja zadarskim poluotokom pod vodstvom profesora Vežića s tematskim naglaskom na pristupu besplatnoj pitkoj vodi u javnom prostoru, tj. bunarima i povijesnim javnim špinama po kojima je Zadar bio poznat tijekom svoje bogate povijesti. Šetnji se odazvalo pedesetak građana, najviše studenta, koji su tijekom jednosatnog obilaska Grada dobili pregršt informacija o slojevitoj povezanosti Zadra s vodom. Krenulo se sa zdenca na Forumu, srednjovjekovnog Campa (Piazza delle Erbe), ispred Nadbiskupske palače, preko nekadašnjeg antičkog zdenca kod ostataka taberni, prema srednjevjekovnoj Veloj kuntradi. Do zdenca pored taberni u antici je, prema profesoru Suiću, stizala voda putem dvaju vodovoda, dužeg akvedukta iz četrdeset kilometara udaljene Vrane te kraćeg iz mjesta Crno. Zdenac je bio ukrašen skulpturom ležeće nimfe koja se danas čuva u zadarskom Arheološkom muzeju.

Šetnja se nastavila Velom kuntradom, kičmom zadarskog Poluotoka, od Samostana svete Marije prema Samostanu svetog Dominika, koja je u srednjem vijeku, kao reprezentativna ulica, imala desetak velikih građanskih kuća s dvorištima i zdencima koji su se punili kišnicom s krovova i pločnika. Oni su svjedok tadašnjeg načina života, voda je bogatim građanima bila dostupna u njihovim kućama, a drugima na javnim mjestima i trgovima, dok su prljavu, otpadnu vodu, bacali izvan zidina ili u more. Na području Grada bilo je četrdesetak takvih kuća s prostranim, unutrašnjim dvorištima i zdencima, kazao je Vežić, a dobar dio ih je uništen krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada su austrijske vlasti gradile nove javne zgrade, poput zgrade današnjeg suda.

Obiđeni su i ostaci dvorišta sa zdencem u nekadašnjoj palači Fanfogna, potom u palači Nassis te Kapetanovoj palači, a Vežić je svojom ljepotom posebno istaknu zdenac u palači Grisogono Vovo, gdje je smješten Zavod za zaštitu spomenika, te zdence i dvorišta u Providurovoj i Kneževoj palači, kao i u Samostanu svetog Frane, okruženog trijemom sa sve četiri strane, koji govore o važnosti i dostojanstvu vode.

Nakon zdenaca i cisterni na Trgu pet bunara, koje su izgrađene na prostoru dubokog jarka između dva gradska bedema, Vežić je podsjetio na Neptunovu fontanu koja se nekad nalazila na platou ispred trga. Fontana je uklonjena, ali njene četiri školjke iskorištene su u uređenju današnjeg trga: dvije su ugrađene u zid parka kao špine, a u dvije toči voda iz lavljih usta s ogradnog zida.

Šetnja je završena na zdencu izvan Grada, u Perivoju Vladimira Nazora, odnosno na prostoru utvrde Forte čijom je izgradnjom u 16. stoljeću uništena trećina zadarskog Varoša (kod Vežića vazda u muškom rodu) na prostoru od Foše do Relje, nakon čega je taj prostor dobio naziv Ravnice. Vežić je također izrazio rezervu prema projektu Vrata Zadra jer bi on, kako je rekao, uništio urbanističku cjelinu tog prostora iz 16. stoljeća koja se zadržala do danas. Oronuli zdenac i cisterna u utvrdi Forte sačuvani su u izvornom obliku, a izgrađeni su za potrebe vojne posade. No iako danas u njoj, kao i u drugim gradskim cisternama, vjerojatno ima vode, ta se voda ne koristi, niti je dostupna građanima.

 

14. studeni 2024 17:13