Geolog Goran Kniewald, koji je kao vještak za okolišnu forenziku svojedobno bio i član ekspertne skupine Interpola, u srijedu je na Županijskom sudu u Zadru potvrdio kako je moguće da su vatrogasci kobnog 30.kolovoza 2007. godine dva puta gorjeli. Kniewald je to rekao nakon što ga je otac stradalog vatrogasca Igor Marinović pitao jeli to moguće s obzirom da se ne zna što se dogodilo s vatrom nakon posljednjeg "sos" poziva vatrogasaca upućenog u 15.20 sati.
- Ne postoji južni krak požara na fotografijama koje mi imamo. Što se desilo s vatrom nakon zadnjeg "sos" poziva. Ne znamo - rekao je Marinović.
Kniewald je potvrdio kako se ne može isključiti teorija da su vatrogasci dva puta gorjeli jer, kako je rekao, postoji mogućnost da je čelo južnog kraka požara progradiralo većom brzinom od stražnjeg dijela.
- Moglo je tako klancem najprije proći čelo požara, a onda zadnji krak. Ne može se isključiti mogućnost da su zbog toga vatrogasci dva puta gorjeli - zaključio je geolog na suđenju Draženu Slavici.
Prije nego što ih je u klancu iznad uvale Šipnat 30. kolovoza 2007. godine sustigla nezapamćena toplina, koja se prema njima kretala brzinom od 40 metara u sekundi, vatrogasci su imali svega sedam do deset sekundi za bijeg. Brzina vruće mase čija je temperatura dosezala i dvije tisuće stupnjeva koja ih je sustigla dok su se kretali prema kruški s vodom, razvila se nakon što je požar u klancu došao u eruptivnu fazu što se dogodilo u trenutku dok su vatrogasci prolazili posljednjih 420 metara klanca.
U trenutku kada se erupcija topline počela kretati prema njima vatrogasci su od te vruće mase bili udaljeni oko 280 metara – moglo se doznati od jedanaest vještaka i znanstvenika iz dva istraživačka tima koji su u srijedu odgovarali na pitanja suca Borisa Radmana o okolnostima nezapamćene vatrogasne tragedije u Hrvatskoj.
Jesu li neposredno prije fatalnog trenuka mogli vidjeti što im je "za petama" odnosno jesu li "gledali smrti u oči", nije se moglo sasvim razjasniti.
- Vatrogasci su se dok su bili u klancu mogli okrenuti i vidjeti položaj plamena južnog kraka požara s eruptivnim efektom, a jeli bilo dima ne znamo - rekao je Kniewald. Dodao je kako im je život postao konkretno ugroženi tek nakon što su skrenuli u klanac kroz koji su išli po krušku s vodom. Tamo su, naime, skrenuli odlukom zapovjednika požarišta na terenu Dina Klarića, kako bi izbjegli sjeverni krak požara. No, međutim nisu znali da postoji i južni krak požara, koji se sa sjevernim spojio nakon što su stupili nogom u sudbonosni klanac.
- Ne može se zaključiti jeli bio prosjeka kroz koji su vatrogasci mogli prijeći na opožarenu površinu i jeli taj sjeverni požar bilo uopće moguće preskočiti. Na to pitanje ne možemo dati odgovor, ali je očito da su vatrogasci sa zapovjednikom odlučili skrenuti u klanac kako bi zaobišli sjeverni krak požara- rekao je Kniewald.
Vještaci su nadalje zaključili kako su vatrogasci iz helikoptera mogli vidjeti klanac, te da kruška s vodom nije bila spuštena na mjesto adekvatno za gašenje požara jer je riječ o minimalnoj površini za slijetanje. Da je požar ugašen u roku od 30 minuta ne bi se niti proširio Kornatom, a u začetku ga je trebao ugasiti Nacionalni park Kornati ili radnici koji su izvodili radove na Karauli da su imali osiguranu protupožarnu zaštitu.
Kada se već razvio požar su trebale gasiti zračne snage, odnosno minimalno dva kanadera i dva helikoptera. Dok su bili na tlu vatrogasci, kako su utvrdili vještaci, nisu mogli vidjeti kanader niti s njim stupiti u kontakt, ali su to mogli učiniti dok su bili u helikopteru.