"Vrata Zadra", Jazine kao Monte Carlo, povezivanje Uvale Jazine i Uvale Bregdetti šetnicom s parkom i trgovima, tri su velika idejna zahvata u prostoru grada Zadra koja smo predstavili na ovim stranicama u zadnjih nekoliko tjedna.
Namjerno kažemo "idejna zahvata", a ne projekta jer nijedan od ta tri prijedloga za transformaciju Zadra nije (još) postao službeni dokument izvršne vlasti, nešto na temelju čega bi se u doglednoj budućnosti doista mogle dogoditi konkretne intervencije.
Neki ih zbog toga nazivaju megalomanskim vizijama i futurističkim 3D fantazijama kojima se kupuje naklonosti birača te medijskim spinovima za skretanje pozornosti s tekućih gradskih problema, no malo tko je prema njima ravnodušan. Svatko ima neko svoje mišljenje ili kritiku, bez obzira na činjenicu što su sva tri projekta još uvijek daleko od izvedbe, a sadržajno i tematski naslanjaju se jedan na drugoga.
Kalmeta kao pokretač
"Vrata Zadra" najviše su se približila mogućoj realizaciji. Rad arhitekta Nikole Bašića kamen je temeljac za sva tri projekta i nadomak je usvajanja kao prostorno-planski dokument. Administracija gradonačelnika Branka Dukića, uz političku potporu Božidara Kalmete i stručnu konzervatora Miljenka Domijana, načelno je prihvatila Bašićevo idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje, no što će o tome reći Gradsko vijeće, u kojem HDZ više nema većinu, znat ćemo kada se "Vrata Zadra" u formi prostornog plana pojave pred vijećnicima.
Važan preduvjet za to je izrada konzervatorske podloge i odluka o modelu (faznog) financiranja tog 110 milijuna eura vrijednog zahvata koji bi na području povijesnih Ravnica donio brojne javne sadržaje: podzemnu garažu, koncertnu i kazališnu dvoranu, kongresni i zabavni centar, gradski hotel, otkopani morski kanal, muzej košarke, prostrani trg s amfiteatrom...
Drugi projekt, kolokvijalno nazvan Zadarski Monte Carlo, prostorno se izravno veže na "Vrata Zadra" i podrazumijeva transformaciju Uvale Jazine u veliku nautičku marinu. Ideja je začeta preseljenjem trajektnog prometa iz gradske luke u Gaženicu, a inicirao ju je 2014. tadašnji gradonačelnik Božidar Kalmeta. Predlaže se da luka od glavnog lukobrana do gradskog mosta postane marina za megajahte, a od mosta do dna Uvale Jazine ostane lučica za komunalne vezove.
Nakon Kalmete poduzetnik Igor Karuc predstavio je i idejno rješenje transformacije Jazina koje potpisuje zadarski arhitekt Pero Marušić. Njegov prijedlog uključuje revitalizaciju cijelog obalnog i zaobalnog dijela uvale, izgradnju novog mosta u formi trga iznad mora te paviljonske objekte uz obalnu promenadu, a cijela investicija je procijenjena na 12 do 15 milijuna eura.
Pretvaranje Jazina u uvalu okruženu hotelima s pet zvjezdica ("Maraska", TIZ, Ravnice...) po uzoru na gradove s francuske rivijere, na razini je idejnog rješenja jedne privatne inicijative i unatoč tadašnjim obećanjima, nikad nije službeno prihvaćena od strane gradske administracije.
Arhitekt Marušić autor je i prostorne studije povezivanja Uvale Jazine i Uvale Bregdetti, kontaktne zone s novom trajektnom i gospodarskom zonom u Gaženici. Studiju je financirala gradska uprava nakon što se za njezinu izradu osobno založio gradonačelnik Dukić.
Moglo bi se zato reći da je studija, i ono što iz nje proizlazi, zapravo prvi i za sada jedini izvorni projekt iza kojeg stoji Dukić kao gradonačelnik, njegov "originalni" doprinos viziji razvoja Zadra. Bez obzira kakav će biti ishod studije, nema sumnje da će Dukić po njoj ostati upamćen.
Studija, kao što sama riječ kaže, nije ni plan ni obveza, ali je zasigurno zanimljivo promišljanje o revitalizaciji jednog značajnog dijela grada koji je urbanistički nedefiniran i prostorno depriviran, a ključna karakteristika mu je trasa odavno mrtve željezničke pruge. Šetnja novim parkom u dužini od skoro 1,5 kilometara s brojnim javnim sadržajima i funkcijama završava u Uvali Bregdetti gdje se sprema gradnja elitnog stambeno-turističkog naselja.
Trenutni vlasnik atraktivnog zemljišta uz more je Zadranima dobro poznati Zdenko Zrilić, čovjek koji je kao savjetnik Hypo banke i poduzetnik vještim umrežavanjem interesa lokalne politike, građevinara i kapitala iz Klagenfurta i Lihtenštajna, obilježio razdoblje zadarske (post)ratne tranzicije.
Zato je i cijela studija koja zaista nudi brojna kvalitetna rješenja za Zadar kod nekih protumačena kao "skuža" kako bi se umirila javnost, a stanovnici Arbanasa i Ričina lakše nagovorili da prihvate Zrilićev višemilijunski projekt.
Što na sve to kažu građani, političari i stručna javnost? Reakcije za sva tri projekta na društvenim mrežama bile su dominantno negativne. Doživljavaju se kao devastacija, a ne unaprjeđenje kvalitete života i razvoj Zadra. Nešto što nije prioritet u gradu koji još uvijek kuburi s elementarnom komunalnom infrastrukturom i crnim jamama.
U usporedbama Zadra s Monte Carlom vide notornu malograđanštinu, a posebno emotivno reagira se na prijedloge rušenja ružne i dotrajale dvorane Jazine u sklopu "Vrata Zadra" koju mnogi vide kao idealno mjesto za smještaj Muzeja zadarske košarke. Građanima smeta "betonizacija" Ravnica, uništavanje zelenila, sumnjaju da je sve to sprega političara s poznatim igračima i građevinskim lobijima na zadarskom području, malo tko u svemu prepoznaje javni interes koji, primjerice, "Vrata Zadra", ali i drugi projekti, nedvojbeno imaju.
Rijetki pozitivni komentari ističu važnost tako velikih projekata koji mogu biti generator pozitivnih urbanih i gospodarskih promjena, cijelog ili većih dijelova grada, a za primjer ističu izgradnju sportskog kompleksa (dvorane i bazeni) na Višnjiku. Grad Zadar je kreditom izgradio moderni sportsko-rekreacijski centar dostupan svim građanima i sportašima, kredit je vraćen prije nekoliko godina, a gradu je ostala vrhunska sportska infrastruktura s potencijalom razvoja, na koju su svi neizmjerno ponosni. A za sve to trebala je (samo) politička volja.
A što kaže struka?
Ništa bolje kod građana nije prošao ni prijedlog transformacije Jazina i studije Jazine – Bregdetti, a većinu stavova s njima dijele i njihovi demokratski izabrani zastupnici, predstavnici klubova glavnih političkih opcija u Gradskom vijeću.
Zato smo odlučili ovaj put više prostora dati ljudima od struke, prof. dr. Pavuši Vežiću, dugogodišnjem konzervatoru i uglednom profesoru povijesti umjetnosti sa Sveučilišta u Zadru, jednom od najboljih poznavatelja zadarske povijesti, te Ivi Letilović, nagrađivanoj zadarskoj arhitektici i izvanrednoj profesorici na Katedri za arhitektonsko projektiranje Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Zanimalo nas je kako oni vide ove "razvojne prijedloge" koji bi trajno mogli promijeniti identitet i karakter današnjeg Zadra.
– Herojski potezi kojima se radikalno transformiraju veliki dijelovi grada pripadaju nekim prošlim vremenima kada je bila vrlo jasna pozicija moći i odlučivanja – kaže na početku Iva Letilović koja je s Igorom Pedišićem sudjelovala na natječaju za Ravnice prije 14 godina, zbog čega nije htjela komentirati Bašićev rad.
– Papa Siksto V. mogao je u rano doba baroka, inspiriran renesansnom idejom idealnoga grada, donijeti autokratsku odluku da zvjezdastim spletom ulica poveže najvažnije sakralne objekte u gradu, Haussmann je svojim bulevarima, rušeći impozantne stambene blokove, stvorio novo lice Pariza, a obnovom nakon Drugog svjetskog rata, kada je uloga arhitekata u društvu imala daleko veći značaj, izgrađene su u Hrvatskoj ex nihilo velike gradske četvrti. Te intervencije učinile su gradove boljima. Danas se planiraju i razvijaju novi dijelovi gradova isključivo vodeći se interesima i zahtjevima tržišne ekonomije, a ne interesima grada – naglašava Letilović.
Istovremeno, dodaje, postoje izgrađeni kvadrati koji se ne koriste u svojem punom kapacitetu, koji u dosta velikom postotku zjape prazni i vape za nekim inteligentnim sadržajem koji će postati generator nove gradskosti.
– Našem gradu kronično nedostaje gradskosti, u našem gradu postoje čitavi dijelovi bez osnovne urbane infrastrukture, te prostora bazičnog društvenog standarda. Herojski i revolucionarni podvig bila bi njihova transformacija.
Postoji gradska jezgra, Poluotok, koji tek ispražnjen, očišćen od svih onih instant-turističkih sadržaja, u zimskim mjesecima pokazuje svoje pravo lice i potencijal koji ima, koji tek u zimskim mjesecima pokazuje ljepotu i gradskost, pokazuje da ima fizionomiju grada, koja najvećim dijelom godine bude skrivena i prekrivena.
U današnje doba i u suvremenim europskim gradovima bitne transformacije se ne planiraju novim kvadratima i herojskom arhitekturom, transformacije nastaju upravljanjem i projektiranjem procesa, a arhitekti uzimaju u ruke neke nove, gotovo nevidljive alate – naglašava.
– Mogu li ovi projekti vratiti našem gradu gradskost i kada i kako izgrađeno postaje grad, treba li nam biti uzor francuska rivijera ili i dalje možemo imati neku autentičnost, usprkos globalizaciji?
Transformacija Višnjika, realizacija projekata poput šetnice na Muraju su intervencije kojima se grad ponovno budi, nasuprot ovim herojskim, koji ga eutanaziraju – zaključuje Iva Letilović.
Profesor Vežić, s druge strane, nema dobre riječi za "Vrata Zadra".
– Ne podržavam tu ideju. Mislim da ne poštuje povijesno nasljeđe. Bez obzira na to kako taj prostor danas izgledao zapušten, Ravnice su kulturno-historijsko nasljeđe i kao takvo bi trebalo biti valorizirano – smatra Vežić, koji je u javnosti već istupao sa svojim stavovima protiv gradnje kakva se predlaže na Ravnicama, poglavito u kontekstu tzv. buffer-zone, otkako je sustav zadarskih fortifikacija uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske zaštićene baštine.
– Možda bi upravo zbog UNESCO-a trebalo čuvati Ravnice kao neizgrađeni prostor jer on zajedno sa zidinama, bastionima i kortinama čini jedinstvo fortifikacijskog sustava Zadra. Odnosno dio je fortifikacijskog uređenja grada iz 16. stoljeća kada je mletački general Sforza Pallavicino srušio srednjovjekovni zadarski Varoš, koji se prostirao od Foše do današnje pošte na Relji, i na tom mjestu izgradio novi sustav utvrda, uključujući i ravni dio ispred njih, kasnije nazvan Ravnice, koji je služio da se neprijatelj na vrijeme ugleda i onemogući u približavanju gradu.
Dio tog obrambenog sustava je bio i obrambeni jarak koji nikad nije bio plovni kanal, kao što se danas predlaže. Sve su to bili elementi jedinstvenog obrambenog sustava renesansnoga Zadra i smatram da je njihovu zajedničku vrijednost potrebno sačuvati – ističe.
Što će Zadar izgubiti
Profesor Vežić se zalaže za zaštitu prostora kao takvog jer je on u Zadru, ali i duž cijele obale, postao najvredniji resurs koji se turistifikacijom obale i građevinskim špekulacijama nekritički uništava. Ravnice su za njega jedan takav prostor u središtu grada s nabijenim povijesnim značenjem koji treba urediti i održavati, ali prije svega čuvati i respektirati, možda i kroz sam naziv Ravnice.
– U arheološkim ostacima na prostoru Ravnica sigurno postoje ostaci srednjovjekovnog Varoša koji je bio opasan svojim zidinama te imao težačke kuće, obrtničke radnje, dvije crkve i jedan samostan. S "Vratima Zadra" Zadar gubi taj prostor umjesto da ga se čuva. Ravnice su sjećanje na Varoš!
Što se tiče samog kanala, njega je potrebno prije svega arheološki istražiti. Dosad je napravljena jedna sonda iz koje smo saznali njegov presjek, a na njegovu putu danas se nalaze neke povijesne građevine, kao što su zgrada u kojoj je smješten hitni medicinski sanitet i kuća Wolf.
U susjedstvu kanala je i stadion podignut za vrijeme Italije, koji je kolijevka modernoga sporta u Zadru, tu je i zgrada starog Kazališta lutaka nastala također za vrijeme Italije, u kojoj su ostvareni najveći uspjesi zadarskog lutkarstva.
U njezinoj blizini je ružna i neugledna zgrada zadarske košarke, hram kako mu tepaju. Pitam se gdje ćeš bolje zgrade za Muzej zadarske košarke od dvorane u Jazinama koju žele rušiti. Nije lijepa građevina, ali je lijepa povijest. Rušili bi spomenik kako bi na njegovu mjestu napravili muzej!? To baš i nema smisla – kaže profesor.
Uređenje Uvale Jazine, kao i studiju od Jazina do Gaženice, Vežić također nije dočekao s posebnim oduševljenjem.
– O pretvaranju Jazina u nautičku marinu okruženu hotelima po uzoru na Monte Carlo ne mislim ništa dobro. Možda se u nekoj budućnosti može o tome razmatrati, u nekim boljim ekonomskim okolnostima. Zadar je na puno mjesta još uvijek zapušten.
Pritom mislim na velike blokove koji nam se raspadaju pred očima, kao što je zgrada stare tvornice "Maraska", zgrade Narodnog lista, "Tankerkomercova" marina, hotel "Zagreb" na najatraktivnijoj poziciji za hotel u Dalmaciji, nadalje zgrada Preparandije, kasnije Tvornice duhana na Kolovarama, iz koje su izišle generacije naših učitelja...
To su punktovi koje najprije treba dovesti u red. Ali raditi luku u gradu koji nije sređen je nerazumno, kao što nije razumno da nam je grad, a pritom uvijek mislim na povijesnu jezgru, postao apartmansko naselje koje pola godine zjapi prazno. Broj stanovnika u gradu pao je na najnižu razinu, pola ugostitelja pola godine ne radi, zjape bijeli izlozi, na ulicama nikoga ne možete naći, a nekad je cijeli grad bio velika robna kuća.
Šetali ste se gradom od ulice do ulice, od kantuna do kantuna i kupovali kao u velikoj trgovačkoj kući. Danas za najmanju stvar morate preko mosta na Voštarnicu gdje se iselila zadnja željezarija!
S butigama koje su neka bile na svakom koraku iselili su i građani. To su najveći problemi Zadra na koje, koliko vidim, nitko ne traži odgovore niti nudi rješenje. Neozbiljno je razmišljati o luksuznim marinama i "Vratima Zadra" kad su stvari oko nas takve kave jesu – naglašava Vežić.
Grad kao turistička kulisa
Studiju povezivanja Jazina i Gaženice upoznao je samo kroz medijsku prezentaciju, no načelno smatra da je prije tog "povezivanja", potrebno urediti Jazine, jer i one postaju sve praznije.
– Grad nam postaje turistička kulisa. Iste probleme imaju i drugi povijesni gradovi na obali, od Venecije do Dubrovnika. Za to je kriva monokultura turizma, ekonomska okolnost koja isisava život iz naših gradova. To je žalosna sudbina gradova u Dalmaciji.
U Dubrovniku je nekada u gradu živjelo 5000 stanovnika, danas ih nema ni 500. Grad je postao kulisa za filmsku industriju. Split ide prema tome, Šibenik i Zadar također, ali to je problem svih starih gradova u Europi koji plaćaju cijenu ekonomskog poretka, trendova, mode i profita.
Ne vodi se računa o potrebama građana nego interesima masovnog turizma, a dok se tome ne posvetimo, ne preokrenemo trendove i ne revitaliziramo gradove, dok se broj djece u školama ne poveća, takvi velebni projekti mogu pričekati neka bolja vremena – poručuje profesor Pavuša Vežić.