"Za ratifikaciju Istanbulske konvencije glasao bih i da je cijeli svijet protiv nje!"

Iako je rasprava o Istanbulskoj konvenciji danas konačno zaključena ratifikacijom tog, za mnoge spornog dokumenta, društvenim mrežama i dalje se širi govor jednog saborskog zastupnika koji se u srijedu mogao čuti u Banskim dvorima.
Riječ je o gorljivom nastupu jednog Zadranina, nezavisnog Marka Vučetića, filozofa po profesiji, koji je u Sabor ušao na listi Mosta.

Evo kako je Vučetić u srijedu objasnio zašto će glasati za Istanbulsku konvenciju, što je danas i uradio.
'Današnja rasprava je bila zanimljiva zbog više razloga, meni osobno jer sam prvi puta u saboru doživio toliko citiranje filozofa, ali na krivi način. Zato što je svatko krenuo s tim citiranjima i argumentacijama želeći obraniti poziciju svog fiksiranog svijeta.
Naš sadašnji fiksirani svijet je svijet nasilja nad ženama. Budući svijet, evolucijski svijet, svijet prema kojem idemo je svijet koji će dokidati nasilje. Nećemo ovo stavljati u nikakve političke ni stranačke okvire. Osobno sam nezavisni saborski zastupnik. Glasujem kako prosudim.
Dokaz i teret dokazivanja jesam li nezavisni nije na meni nego na onima u čijem se klubu nalazim i uglavnom u zadnje vrijeme glasam suprotno nego što oni čine i ne promatram to kao nikakav problem. Zbog čega? Zbog toga što je temeljna odlika ljudskog bića da razumom spoznaje, da slobodom odlučuje i da nenasilno djeluje. Ova treća kategorija je sadržana u Istanbulskoj konvenciji i njenoj ratifikaciji. 
A da bismo ratificirali tu Istanbulsku konvenciju trebamo prvo krenuti od ovog razumskog i slobodnog. A sad ću vam reći što je to razumsko. Govorili smo o tome da je rod odvojen od spola. No, to nije prvo odvajanje. Pogledajmo logički i ontološki, to nitko nije spominjao. Pozivali su se na prirodni red, na prirodni zakon, ali su tu kolege nažalost izbjegli zakon logike. A tad nemamo prirodni red nego imamo prirodni nered i logičku nezakonitost. 
Reći ću vam što to znači. U logici i filozofiji postoji nešto što se naziva supstancija, biće u sebi. Biće koje postoji u sebi je čovjek. Ili ako hoćete da još uključimo i ženu, i čovječica. 
Čovjek je prvo ono biće koje ne smijemo od nikoga odvajati. Nakon toga, tom biću pridajemo neko određenje - to je spol. Nakon toga, tom određenju pridajemo sljedeće određenje - a to je rod. 
Mi bez čovjeka ne možemo imati spol. Ontologija spola je laž, ontologija roda je laž. Nasilje je laž. Svijet u kojem se odigrava nasilje nije svijet vjere, to je svijet mrtvih bogova. Te mrtve bogove je u svijet unio nasilnik. Onaj tko pretuče ženu u svijet je unio mrtvog boga. Onaj tko siluje dijete, u dječji svijet je unio mrtvog boga. Zbog čega? Zato što je dokinuo vrijednost u sebi. 
Ovo je uistinu dokument gdje se mi civilizacijski određujemo hoćemo li pripadati svijetu u kojem se poštuju ljudska prava, a tu pripadaju i religijska prava, a to su prava živog boga. 
Kršćanstvo je plemenita religija jer promovira da je čovjek slika boga. Što to znači? To znači da je čovjek slobodan i da se može određivati i spoznavati. Pred tom slobodom staju čovjek i bog. Ne smijemo niti božanskim niti ljudskim nasiljem djelovati na tuđu slobodu. I htio bih i od institucionalne crkve da i ona stane na ono mjesto gdje je stao bog. 
 

Marko Vucetic - 11.04.2018. from Arin Nock on Vimeo.

Načelo savjesti kao subjektivne norme moralnosti, načelo moje slobode je takvo da mi nitko u uho neće došaptavati što trebam činiti. Ali ću se svakako zalagati da moje činjenje i djelovanje bude nenasilno. A to možemo isključivo ukoliko uvedemo mnoge distinkcije. A uistinu nije teško shvatiti da je spol biološka kategorija i tvrditi da smo mi samo biološka bića znači biološku redukciju. 
Mi smo nažalost danas razvili genitalnu politologiju. Toliko smo se usmjerili na to spolno područje da smo razvili čitavu jednu perverznu disciplinu koju ja nazivam genitalnom politologijom. Odustanimo od toga, upustimo se u humanističke rasprave. Upustimo se u izgradnju društva i svijeta koji će prestati biti nasilan, koji će biti pluralan, svijeta koji će shvatiti da pozivanje na ovaj ostraćeni suverenizam jest još jedna vrsta logičke ironije.
Pogledajte, suverenisti negiraju unutarnji suverenitet. Na koji način? Unutarnji suverenitet znači da vlast proizlazi iz naroda. Narod nije homogen, to je heterogena stvarnost. Ima mnoge identitete: rodne, spolne, religijske, nacionalne... Suverenisti koji uzimaju u obzir samo jednu kategoriju negiraju unutarnji suverenitet. Isto tako kao što ne shvaćaju da parodijski nastupaju da su etnobiznismeni.
Najveći etnobiznismeni u Hrvatskoj jesu oni koji na temelju većinskog naroda taj narod nacionalno ostrašćuju svodeći ga na svjetsku manjinu. Najopasniji ljudi u Hrvatskoj su oni koji su odlučili da im instrument nasilja bude instrument kako će se odnositi prema drugim ljudima.
Ovo je jednostavno pitanje, a to je hoćemo li priznati da su žene povijesno svedene na bića koja smo mi muškarci maltretirali? 
Mi smo stoljećima žene izlagali nasilju. Sad smo odlučili da ćemo izaći iz te skrivenosti nasilja i da ćemo humanizirati svijet. A to možemo samo ako kažemo da smo žene nepravedno ponizili. 
I zbog toga kažem, kad bi cijeli svijet bio protiv ratifikacije, ja bih i dalje bio za ovu ratifikaciju zato što ova ratifikacija sućutno prilazi sadašnjoj ženi jer u njoj vidimo simbol povijesne žene koja je bila ugnjetavana. Ova odluka da sudjelujem u ratifikaciji je odluka mene kao historijskog bića koji imam odgovornost prema svim ženama ovog svijeta i svih vjekova", kazao je Vučetić.