Zbog neodgovarajućih uvjeta u kojima je bio lišen slobode, te nedjelotvornosti domaćih pravnih sredstava, Europski sud za ljudska prava (ELJSP) dosudio je 50-godišnjem Zadraninu M. B. novčanu odštetu.
Za tri mjeseca i osam dana koliko je u neodgovarajućim uvjetima bio u Zatvoru u Zadru, te mjesec i jedan dan u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, dobio je odštetu od 2500 eura, a za troškove postupka 1063 eura, što mu država sada mora platiti u roku od tri mjeseca.
Predsjednik Odbora sudaca ELJSP-a Frédéric Krenc, te suci Diana Sârcu, Davor Derenčinović i Viktoriya Maradudina, vršiteljica dužnosti zamjenika tajnika Odjela, jednoglasno su presudili kako prigovori Zadranina ukazuju na postojanje povrede članka 3. Konvencije u vezi s neodgovarajućim uvjetima u kojima je osoba lišena slobode.
U Zatvoru u Zadru, 50-godišnjak je bio od 30. studenog 2013. do 7. ožujka 2014. godine.
U ćeliji je gdje je za sebe imao 3,82 m2 osobnog prostora, bilo je još pet zatvorenika. Zajedno su provodili dvadeset i dva sata dnevno, a sanitarni čvor koji je bio unutar ćelije bio je bez adekvatne ventilacije.
Nije bilo dovoljno ni prirodnog svjetla ni svježeg zraka, a tuširati se mogao jednom tjedno po nekoliko minuta. Zbog propusta obavljanja liječničkog pregleda po dolasku, mjesec dana je boravio u sobi sa zatvorenikom koji je bio zaražen grinjama i ušima.
Žalio se i kako je unatoč tome što je dvanaest godina prije odlaska na izdržavanje kazne prestao s konzumacijom heroina, te mu nije bila izrečena mjera liječenja od ovisnosti, bio primoran odlaziti na sastanke udruge pod prijetnjom gubitka pogodnosti telefonskih razgovora, te nije dobio ni jedan slobodan vikend.
U odnosu na slobodne aktivnosti, naveo je, kako je mogao biti svega dva sata dnevno na svježem zraku, što je zapravo natkriveno potkrovlje zgrade.
U Centru za dijagnostiku u Zagrebu gdje je bio od 7. rujna 2013. do 7. studenog 2013. godine u osobnom prostoru od 2,79 m2 žalio se također na nedostatak svježeg zraka, prenapučenost, nedostatak ili ograničen pristup tuševima, neodgovarajuću temperaturu, neodgovarajuće uvjete sanitarnog čvora, nedostatak tjelesne vježbe na svježem zraku, nedostatak privatnosti u zahodu, stalnu električnu rasvjetu, nedostatak pristupa slobodnim ili obrazovnim aktivnostima nedostatak prirodnog svjetla, nedostata posteljine, te toaletnog pribora.
Još 26. studenoga 2014. godine pokrenuo je parnični postupak zbog neodgovarajućih uvjeta u kojima je bio lišen slobode, ali građanski sudovi odbili su njegovu tužbu.
Ustavni sud RH, je međutim, odlukom od 2. veljače ove godine ipak prihvatio tužbu utvrdivši da je boravio u nečovječnim i ponižavajućim uvjetima, zbog čega mu je odobrio novi postupak kojim od države traži odštetu od 20 tisuća kuna s kamatom, što mu je prethodno odbijeno.
ELJSP je u ovom slučaju u kojem je 50-godišnjaka zastupala zagrebačka odvjetnica Lidija Horvat odbio prigovor Vlade da su prigovori Zadranina preuranjeni jer je parnični postupak za naknadu štete još uvijek u - tijeku.
- Od podnositelja zahtjeva se ne može zahtijevati da još čeka konačni ishod tog parničnog postupka. Da bi se smatrala djelotvornima, takva kompenzacijska pravna sredstva moraju ispunjavati zahtjev razumnog roka. Sud smatra da je zbog prekomjerne duljine trajanja parničnog postupka u ovom predmetu tužba za naknadu štete, inače djelotvorno pravno sredstvo, bila nedjelotvorna pri čemu se podrazumijeva da mu je to bilo jedino dostupno pravno sredstvo u pogledu uvjeta u kojima je podnositelj bio lišen slobode – navodi se u obrazloženju ELJSP-a.
U dijelu u kojem se prigovor Zadranina odnosi na nedostatak potrebne medicinske pomoći i u Zatvoru u Zagrebu i u Zatvoru u Zadru, kao i prenapučenost u Zatvoru u Zadru u razdoblju od 8. listopada do 29. studenoga 2013., ELJSP smatra da, u svjetlu cjelokupne dokumentacije koju posjeduje, taj dio njegova zahtjeva ne upućuje na postojanje povrede prava i sloboda sadržanih u Konvenciji ili njezinim protokolima.