Zadranin Robert Stanković odselio je s roditeljima u Njemačku 2015. godine zbog ekonomske krize. U stranoj državi bez prijatelja, dodatni problem mu je bila i jezična barijera zbog koje se teško uklapao. Unatoč tome u osam godina je naučio jezik, studirao na njemačkom i zaposlio se kao menadžer u jednoj firmi.
O njemu su pisali i njemački mediji koji životni put mladog Zadranina vide kao uspješan primjer integracije u društvu unatoč jezičnim poteškoćama. Za Index je otkrio kako doseljenici u Njemačkoj mogu postati uspješni unatoč predrasudama kako Hrvati rade najlošije poslove.
U Njemačku ste doselili sa 16 godina i bez ikakvog znanja jezika. Što vam je bio najveći izazov?
Učenje njemačkog jezika je bio veliki problem na početku jer se nisam znao sporazumijevati, ali što sam više učio i što je više vremena prolazilo, postalo mi je sve lakše. Najteže je bilo gramatiku naučiti i pamtiti neke stručne izraze. Pogotovo jer sam bio na ekonomskom koledžu, i to mi je na početku bilo previše, ali uz trud se dalo i to naučiti.
Jezik sam naučio tako da sam više vremena provodio za knjigom, a manje vremena u izlascima s prijateljima. Najviše su mi pomagali roditelji jer su i oni uz mene tako usavršavali jezik. Uz to su mi roditelji plaćali privatne satove kod profesorice njemačkog jezika koja mi je uvelike pomogla.
Na početku nisam vidio svjetlo na kraju tunela. Htio sam se vratiti doma. Nedostajala mi je obitelj, prijatelji, more i sunce. Bio sam frustriran i negativan oko svega. Tu mi je pomogao sport jer sam nastavio plivačku karijeru. Česti treninzi i nagrade su me motivirali da se izborim za bolju budućnost.
Nakon osam godina u Heidenheimu poslovni i društveni život vam se posložio. Što si priželjkujete u budućnosti?
Trenutno radim kao supply chain manager u jednoj poznatoj njemačkoj firmi i imam puno odgovornosti. Trenutno sam zadovoljan. Moj plan je sada steći znanje i iskustvo ovdje i to iskoristiti u budućnosti za otvorenje svoje vlastite tvrtke.
Čak imam planove za Hrvatsku sa svojim bratom koji je pred diplomom magistra ekonomije u Zadru. Ali kao što uvijek kažem, sve u svoje vrijeme, tek su mi 24 godine, vizija i plan su tu, samo je pitanje vremena kad će se to realizirati.
Ispričao je i kako u prvom periodu nakon doseljenja nije imao prijatelja zbog jezične barijere, ali i da Hrvatsku još uvijek smatra velikim dijelom svojega identiteta pa tako na hrvatskom jeziku i razmišlja, piše Index.