Zadar se nalazi pred velikim komunalnim izazovom: početkom iduće godine zatvara se odlagalište u Diklu i otvara Centar za gospodarenjem otpadom (CGO) u Biljanima Gornji. Riječ je o povijesnoj tranziciji, o promjeni tehnologije prikupljanja i obrade otpada, poglavito miješanog komunalnog otpada, koji čini najveći udio u ukupnom otpadu. Sada se mijenjaju pravila, zakonske obveze i nova tehnologija prikupljanja i obrade otpada traže od građana sudjelovanje u cijelom procesu na način da iz primarnog komunalnog miješanog otpada izdvajaju sve ono što se može sekundarno koristiti ili reciklirati, kao što su metal, plastika, staklo, papir, a poglavito biootpad. U miješanom komunalnom otpadu biootpad čini gotovo jednu trećinu i njegovo odvajanje i odvojeno prikupljanje te prerada kompostiranjem u kvalitetno organsko gnojivo, jedan je od najvećih zadaća koji stoje pred zadarskom Čistoćom.
- Kad je u pitanju nova rekao bih epoha u zbrinjavanju otpada u Zadru i Zadarskoj županiji, držim da smo mi u Zadru spremni za sve njene izazove. Istina, imamo puno prostor za napredak, pogotovo po pitanju biootpada, ali smo sada započeli puno ozbiljniju priču s odvajanjem otpada nego što je to dosad bio slučaj. Čistoća može sigurno sustav za odvajanje i prikupljanje biootpada pokriti do kraja ove godine, a ako će CGO do tada početi s radom, mi ćemo biootpad odvoziti u kompostanu i nadam se da će to postati novo pravilo – kaže na početku razgovora John Ivan Krstičević, direktor Čistoće, koja usluge odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada obavlja za grad Zadar i Nin te 17 općina na području Zadarske županije.
Što je biootpad?
- Sav organski otpad, prvenstveno kuhinjski otpad, a to su kore od voća, povrća, ljuske od jajeta, talog od kave, vrtni otpad, pokošena trava, lišće, grane, cvijeće, dakle sav biljni materijal. Sve to zajedno može ići u spremnike koji se odvoze u kompostanu. Naravno ta usluga nije besplatna, ona ima svoju cijenu u varijabilnom dijelu odvoza smeća, ali puno manju nego što će koštati tona miješanog komunalnog otpada.
Kako je zamišljen sustav za zbrinjavanje biootpada?
- Zamišljen je kroz primarno i sekundarno odvajanje. Primarno odvajanje biootpada počinje odvajanjem u kućanstvima, a završava u smeđim kantama koje se odnose u kompostanu gdje se biootpad prerađuje u organsko gnojivo. Smeđi spremnici na području Zadra podijeljeni su u većini mjesnih odbora: Bokanjac, Crno, Dračevac, Ploča, Diklo, Stanovi i Novi Bakanjac. Pokriveni još nisu mjesni odbori Brodarica, Kožino, Petrčane i Puntamika, dakle zapadni dio grada. Dosad je podijeljeno oko 3500 spremnika i oko 2500 kompostera, a treba podijelit još oko 3000. Govorimo o spremnicima od 120, 240 ili 360 litara. Ostaje nam još vidjeti što je potrebno napraviti sa zadarskim otocima. Tu je potrebno pojedinačno pregovarati sa svakim otokom, jer tamo nema velikih stambenih zgrada i realnija su opcija komposteri nego spremnici. No nadam se pronalasku optimalnog rješenja i za njih i za nas.
Što se događa sa biootpadom nakon što smo ga iz kuće iznijeli u smeđi spremnik?
- Biootpad se prikuplja posebnim vozilima i odvozi u CGO, odnosno kompostanu, gdje prolazi kroz proces kompostiranja. Nakon dobivanja komposta, dio komposta se može vratiti građanima kao organsko gnojivo, a dio se može koristiti za, primjerice, održavanje zelenih površina. Takva je praksa razvijena u Osijeku jer komunalna tvrtka za prikupljanje otpada ujedno gospodari i javnim površinama.
Što će odvajanje biootpada financijski značiti za građane?
- Ako odvajaju biootpad, to znači da će se njihova kanta za miješani komunalni otpad sporije puniti, a što se sporije puni bit će manje na javnoj površini i mi ćemo manje naplatiti varijabilnu uslugu preuzimanja kante po volumen. Neki kažu, ako odvajate otpad platit ćete manje. To je samo pola istine. Prava istina je da će spremnik onoga tko ne odvaja češće biti na javnoj površini, možda i osam puta mjesečno, a spremnik onoga tko odvaja, možda četiri puta. Dakle, onaj tko odvaja otpad platit će manje nego onaj tko ne odvaja otpad.
Želim ovdje istaknuti da odvajanje otpada nije jeftino i toga moramo biti svjesni. Kao što moramo biti svjesni da su sve vrste otpada zapravo naši otpadi. Nije ih nitko drugi proizveo. Ako tako razmišljamo o otpadu, nitko s tim ne bi trebao imati problema. U ljudskoj je prirodi da se na takve stvari gleda periferno, kako bi se platilo što manje. Ali napretkom društva i edukacijom stanovništva odvajanje otpada dobiva drugu dimenziju te cijela priča zapravo itekako ima smisla.
Kako će građani znati da mu se izdvajanje biootpada isplati?
- Tako da će znati razliku u trošku između mjeseca kad ga je odvajao i kad ga nije odvajao. To će biti još vidljivije uspostavom sustava koji počinje podjelom spremnika. Svaki spremnik će se evidentirati kroz poseban obrazac koji će građani morati ispuniti. Po tome ćemo se ravnati tko sve ima spremnike.
Neke obiteljske kuće, primjerice, ne žele smeđe kante jer imaju kompostere, ali to će onda navesti u svojoj izjavi i mi ćemo to prihvatiti.
Kako ćete znati tko odvaja, tko ne odvaja biootpad?
- Po varijabilnom dijelu. Građanima je u interesu da odvajaju, jer ako ne odvajaju platit će skuplji odvoz miješanog komunalnog otpada.
Od sto kilograma biootpada koliko se dobije prerađenog komposta?
- To ovisi o nekoliko čimbenika i metodologiji kompostiranja. Biootpad sušenjem na zraku, bez posebnog tretmana, gubi vodu odnosno oko jedne trećine mase. Na 100 kilograma biootpada može se dakle dobiti oko 50-60 kilograma komposta.
Smeđi spremnici u Zadru koriste se već nekoliko godina. Što je pokazala dosadašnja praksa, kakve su navike Zadrana kad je u pitanju odvajanje biootpada?
- Podjela je počela prije sedam ili osam godina, ali nakon toga se stalo jer se čekao završetak CGO-a u Biljanima, kako bi se cijeli proces mogao zaokružiti. Čistoća biootpad prikuplja posebno i odlažemo ga u Diklu na posebnu plohu. Zbrinjavamo ga tako da biootpad ubacuje u velike rol-kontejnere, a za nas to radi ovlaštena tvrtka. Naravno, mi tu uslugu moramo platiti.
Što je praksa u tih sedam-osam godina pokazala, koliko Zadrani odvajaju biootpada?
- Pomaka definitivno ima, stvorene su navike, ali još nisu onakve kakve bi trebale biti, odnosno još uvijek se odvaja manje od 10 posto. S tim brojkama nismo zadovoljni. Ne želim prozivati nikoga, ali neki to rade dosljedno i sustavno, a neki koriste priliku da biootpad bace u prvi dostupni spremnik.
Koliki je udio biorazgradivog otpada u komunalnog otpada u Zadru? Je li zbog turizma i ugostiteljstva taj postotak viši nego u nekim kontinentalnim županijama?
- Standardni udio biootpada u miješanom komunalnom otpadu je oko 30 posto ili jedna trećina. To je visoka brojka koju mi želimo kroz postupak odvajanja ”izvući” iz miješanog komunalnog otpada i posebno zbrinuti u CGO-u. Nekoliko je razloga zašto to želimo učiniti. Prvi je ekonomski, jer izdvajanjem ćemo smanjiti količinu, a time i trošak odlaganja otpada. Drugo, pravilnim kompostiranjem od biootpada možemo dobiti organsko gnojivo koje možemo koristiti u obogaćivanju tla. U obuhvatu našeg djelovanja više je obiteljskih kuća nego stambenih zgrada. Biootpad je u Zadru, zbog ljetne sezone, nešto veći, kao i u drugim turističkim županijama, koje inače imaju veću proizvodnju otpada po glavi stanovnika, zbog većeg priljeva gostiju tijekom sezone. U zadnjih desetak godina stvari se i u tom segmentu kreću na bolje, možda ne brzinom kojom bi svi mi zajedno htjeli, i država i gradovi i općine i komunalci, radimo na tome da imamo iste uvjete za odvajanje otpada.
Odvaja li se biootpad u apartmanima?
- Oni su druga priča. Sve ovisi o vlasniku. Kako se on ponaša kao korisnik, tako se ponaša i njegov gost. Ako vlasnik želi prihvatiti odvajanje biootpada, a sve je više takvih, to prihvaća i gost. Dapače, neki gosti traže spremnike za odvojeno odlaganje papira, plastike, stakla, biootpada... Gosti u pravilu slijede navike vlasnika apartmana, njima je to normalno, tako da je uvijek problem u našem stavu prema odvajanju.
Zašto se javlja otpor kod odvajanja otpada, poglavito biootpada?
- Zato što se stare loše navike teško mijenjaju. Netko je navikao da otpad bude jeftin, da se o tome ne razmišlja, i da sve stavi u jednu kesu i odloži u prvi spremnik. I da će uvijek netko to iza njega pokupiti, a njemu će uvijek biti čisto. Danas to rade i sa reciklabilnim otpadom, iako imamo reciklažna dvorišta gdje korisnici mogu besplatno ostaviti sve što žele. Ali i to je nekima problem pa na prvom punktu gdje ima više spremnika odlažu i krupni otpad sa strane i onda se šalju fotografije kako Čistoća nije nešto pokupila. Mi na koncu idemo linijom manjeg otpora i to pokupimo jer je tako doista najlakše, ali takva priča polagano ide svome kraju.
Je li taj otpor oko odvajanja biootpada dijelom zasnovan na činjenici da njegovo odvajanje počinje u kuhinji kod pripreme hrane. To zahtijeva neki kućni kontejner i prostor. Kako ćete u tom dijelu pomoći građanima da lakše usvoje nove navike?
- Mi smo taj problem prepoznali u višestambenim zgradama. Nemamo, naime, iluziju da će netko spremati ručak i odmah nakon toga se spustiti i baciti smeće u spremnik. Zato smo nabavili 10 tisuća minikompostera od 10 litara koje ćemo podijeliti svim korisnicima koji to žele, a žive u stambenim zgradama. Podjelu ćemo početi kroz mjesec dana i planiramo je završiti do kraja godine.
Kako će to funkcionirati?
- Reći ću vam to na osobnom primjeru. Moja je obitelj odvajanje uvela s malim smeđim kućnim kontejnerom u koji ide bio-vrećica. Kad je napunite, vežete je i odložite u veliki spremnik ispred zgrade. Mali spremnici su praktični, rešetkasti, ne zadržavaju neugodne mirise, ne zauzimaju puno prostora, i lako se prazne, a daju vam komociju da ne morate svaki tren odlaziti do spremnika ispred zgrade.
Zašto je najteže odvajati biootpad?
- Biootpad je nešto što ljudima smrdi. Nitko ne voli smrad, to je po meni glavni razlog zašto odvajanje biootpada ide nevoljko. Zato i jesu predviđeni mali ventilirajući spremnici od deset litara koji se u relativno kratkom vremenu napune i morate ga isprazniti u veći spremnik. Ako ga pak ne odvajate nego odlažete u miješani komunalni otpad, tada na dnevnoj bazi bacate smeće i povećavate količinu kućnog otpada.
Sustav dakle počinje u kuhinji s malim spremnicima i bio-vrećicom, drugi korak su spremnici u dvorištima ispred kuća, treći je prikupljanje i transport do CGO-a, odnosno obrada u kompostani te njegov povrat kao organsko gnojivo. Kružna ekonomija...
- Točno, tako je zamišljen cijeli ciklus, no potrebno ga je ustrojiti. Mi krećemo od osnova, podjele kućnih spremnika. Njih ćemo dijeliti građanima, ili će ih oni sami preuzeti, uz potpisne izjave i besplatno, jer želimo napraviti sve da ljudima olakšamo usvajanje novih navika. Besplatni će biti i svi smeđi spremnici. To je naša odluka, da stvorimo iste uvjete svima, da netko ne može reći kako nema novaca za smeđi spremnik. Ako netko nema kanticu, to će biti samo zato što on to ne želi, ili ima svoju malu kopostanu. Drugog razloga neće biti.
Podijelit ćete 10 tisuća malih spremnika, no kolika je stvarna potreba?
- Počet ćemo s 10 tisuća i pratit kako se sustav izgrađuje, odnosno kako se građani navikavaju, a to ćemo znati praćenjem naših korisnika. Mislim da ćemo do sljedeće sezone imati jasnu situaciju, da će ljudi koji to žele imati smeđe kućne spremnike. Po meni je fokus na privatnim korisnicima, a ljeti, dolaskom gostiju, na poslovnim korisnicima. Pripremamo i edukacijske programe za jedne i druge te se nadamo da ćemo s njima sve to zajedno proći.
Kakva su očekivanja po pitanju odvajanja biootpada? Kolika izdvajanja očekujete u prvoj godini provođenja nove prakse?
- Moje kolege me uvjeravaju da su efekti vide vrlo brzo i da su veliki. To znači da, ako u godinu dana uspostavimo sustav prikupljanja biootpada, da će se odvajanje povećati za 15 do 25 posto. To su izvrsne brojke, ali ja bih za početka s pet do sedam posto bio više nego zadovoljan, naravno, s tendencijom napretka svake iduće godine. Kao što je to bilo i kod reciklabilnog otpada.
