Ženu u pidžami izvlače iz kuće i privode jer se u njenom kafiću okupilo nekoliko ljudi, a na korona-tulum u Pakoštanima nitko ne želi regirati!

Zabrane okupljanja u Hrvata nemaju više nikakvog smisla. Privilegirani ih se uporno ne pridržavaju, niti im to pada na pamet, a nadležne institucije na njihovu bahatu ignoranciju tobožnjih strogih pravila uporno zatvaraju oči. U gorem slučaju kršiteljima čak i aktivno sekundiraju, te im pronalaze raznorazne - i logički i demokratski - posve neodržive verbalne alibije.

Nakon procesjuna, misa, vukovarskih kolona, okupljanja oko plitica u zatvorenim klubovima i pogreba biranih pripadnika političke elite, najnoviji dokaz svekolike paradoksalnosti zabrana protuepidemijskih okupljanja braniteljsko je druženje u lokalu u Pakoštanima, armirano božanskim autoritetom generala Ante Gotovine.

Naravno da se hrvatski osloboditelji nisu okupili da bi se veselili izvan dohvata neželjenih očiju i u samozatajnoj anonimnosti: dokaze da su itekako „jednakiji“ od običnih smrtnika ponosno su podijelili na društvenim mrežama. Snimke svjedoče kako se razgaljeni šezdesetogodišnjaci grle, ljube, piju i pjevaju iz petnih žila, bez maski, privida distance ili drugih vidova predostrožnosti.

„Naloži stari komin, draga mama!“ – vesele se gromko naši branitelji, šireći domoljubni aerosol u prostoru koji neodoljivo podsjeća na prilično komotan restoran. U zadarskom stožeru za druženje su doznali iz medija, a ni stožer iz Pakoštana na teren nije izašao jer nije dobio nikakvu prijavu. I zadarskoj policiji su tekstovi na portalima o masovnom feštanju u Pakoštanima bili prva vijest.

Naravno da ni naknadno nisu poduzeli baš ništa, jer protiv zasluženog veselja naših nepobjedivih branitelja ionako mogu biti samo četnici, jugoslaveni, udbaši i ljubomorne komunjare: riječju, mrzitelji svega hrvatskoga. Naši mudri vrhovnici su se baš lukavo onomad sjetili pustiti bez sankcija i manje grupice jugozomboida da na ulicama oplakuju Đorđa Balaševića, pa sad svakome tko im spomene bilo kakvo evidentno a nekažnjeno kršenje epidemioloških mjera na domoljubnom spektru rutinski mogu začepiti gubicu tvrdnjom kako im jugonostalgičari nisu smetali. Nije što su naši, ali mudriji su i od Solomuna.

Naravno da ni za što nisu krivi ni branitelji, ni Gotovina, ni bandićevci, ni balaševićevci, ni Torcida, ni vjernici na Kaptolu ili hvarskoj procesiji, ni posjetitelji kluba u Slovenskoj: kriva je isključivo dvolična vlast s neskriveno feudalnim pretenzijama, koja propise ne primjenjuje jednako dosljedno na sve.

Upravo ona je, naspram sve dužeg popisa nekažnjenih povlaštenika, dužna dati odgovore na čitav niz gnjevnih i logičnih pitanja: za čije babe zdravlje je onaj što ga je Alemka Markotić na početku pandemije nazivala bioteroristom, jer je sam traktorom vozio gnoj na njivu, bio prisiljen iskrcati iz džepa čak 8000 kuna?

Zašto je predsjednik udruge Glas poduzetnika nedavno morao donirati u državni proračun 10 tisuća kuna zbog prosvjeda na Trgu bana Jelačića, a Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Vili Beroš i drugi zbog dvostrukog kršenja mjere o maksimalno 25 ljudi na sprovodima državi nisu ništa dužni?  Kako je vlasnik teretane u Zagrebu zbog preuranjenog otvaranja i kršenja Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti mogao biti odveden u pritvor i kažnjen s čak 30 tisuća kuna kazne, kad su ionako sve hrvatske teretane odlukom Stožera otvorene tek koji dan kasnije?

U posljednjem slučaju koji intrigira policija je vlasnicu kafića izvukla iz kuće u pidžami i privela u postaju jer su u njenom zaključanom kafiću čuli razgovor nekoliko ljudi koje je tamo privatno okupio njezin suprug. Zašto je ta žena tako ritualno maltretirana, a braniteljska fešta s Gotovinom se, usprkos svim dostupnim snimkama, za policiju i sve druge uopće nije ni dogodila?

Selektivna primjena zakona i propisa potpuno derogira i ustavnu jednakost građana pred zakonom i njihovu epidemiološku svrhu. Derogira, na kraju krajeva, i sam  pojam države: dok na jednoj strani zbog restrikcija ljudima masovno propadaju i poslovi i životi, političari se ponašaju kao da ih se to ne tiče i primjenom dvostrukih kriterija smiju se smrtnicima u facu.

Ključna misija Stožera postalo je ritualno razdvajanje „stoke krupnog“ od „stoke sitnog zuba“, kako je staleški ustroj Hrvatske davno proročanski definirao prvi hrvatski predsjednik.