„Glazbena baština Zadra u 19. stoljeću": Muzikalije zadarskih skladatelja nakon dva stoljeća oživljene u monografiji i na nosaču zvuka

U 19. stoljeću glazbeni život Zadra bio je bogat i raznovrstan, ukorak s europskim središtima. Gotovo fantastično zvuči da je u to vrijeme Puccinijeva La bohème izvedena samo godinu dana nakon premijere u Torinu te da je Zadar imao skladatelje koji se nisu izvodili u lokalnoj sredini, nego po cijeloj Dalmaciji, u Dubrovniku, Italiji, Europi, pa čak i u Americi. Tijekom sedamdesetak godina u 19. stoljeću razina kvalitete glazbenog života bila je na visokoj razini, o čemu je svjedočilo postojanje dvaju opernih kazališta, Nobile teatra i Teatra Verdi, koja su dvadesetak godina djelovala simultano. Unatoč tome, skladatelji iz tog vremena marginalno su zastupljeni u glazbenoj literaturi.

Prašnjave muzikalije koje su u svim izvornom obliku sačuvane u Državnom arhivu vraćene su u život monografijom s nosačem zvuka "Glazbena baština Zadra u 19. stoljeću", objavljenoj u izdanju Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, koja je predstavljena u petak u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Za izdavanje monografije najzaslužniji su muzikolozi dr. sc. Katica Burić Ćenan i maestro Edo Mičić, ali i cijela ekipa koja je na knjizi radila pro bono, istaknuo je na predstavljanju jedan od inicijatora projekta iz kojega je monografija nastala, prof. dr. sc. Robert Bacalja.

- Krenuli smo 2009. godine, a već 2010. u Svečanoj dvorani snimljeno je nekoliko kompozicija. Sve se radilo isključivo iz ljubavi, da se gradu dade jedan artefakt koji će upućivati na njegovu bogatu prošlost i kulturu. U snimanju skladbi sudjelovali su brojni zadarski glazbenici, Nela Šarić, HPGD Zoranić i Jurica Šoša, Glazbena škola Blagoja Bersa i drugi, a skladbe su se izvodile već u povodu Dana Sveučilišta u Zadru 2011. godine, istaknuo je dr. Bacalja.

Umjetnički voditelj projekta Edo Mičić prisjetio se kako ga je intrigiralo kako je moguće da Zadar, kao tadašnji glavni grad pokrajine, s dva kazališta, nije imao razvijenu glazbenu scenu, kako su sugerirale monografije. Maestro Antun Dolički uputio ga je na Katicu Burić Ćenan te im se nakon početnog rada otvorio potpuno novi svijet.

- To je najčešće bila sakralna glazba, ali ne isključivo, posebice kada govorimo o Franzu von Suppèu. On već s 13 godina piše svoju Missu Dalmaticu, kasnije i druge opere, no ja bih istaknuo prije svih Nikolu Strmića, koji je imao nesreću da je živio u vremenu u kojem je živio, u gradu koji je doživio apokalipsu, bio 80 posto razrušen te je izgubljeno dosta arhivskog materijala, sigurno i njegovih partitura. S 18 godina već je završio glazbeni studij u Milanu,

vratio se u Zadar i napisao svoju prvu operu "Desiderio, istarski vojvoda", s vrlo ozbiljnom uvertirom, u kojoj je veliki ansambl i puno solista, rekao je Mičić.Dvadesetak djela, među kojima su i opere Sordello i Jaquinta, poznato je samo po naslovu.

Iz tog vremena osim njih dvojice pažnju zaslužuju Luigi Garbato, Giovanni Cigala i Antonio de Licini, koji su ostavili dosta dubok pečat u gradu tog vremena.

Katica Burić Ćenan opisala je glazbeni život Zadra u tom vremenu. U njemu je djelovalo nekoliko glazbenih društava, Filharmonijsko društvo, koje je imalo sustavno glazbeno obrazovanje te je iznjedrilo puno kvalitetnih i obrazovanih glazbenika, nekoliko glazbenih društva poput Zoranića ili Sokola. Svakodnevno je na otvorenom svirala gradska glazba, dok je nekoliko vojnih orkestara u tada glavnom gradu Kraljevine Dalmacije imalo glazbenike iz čitave ondašnje Europe. Katedrala je zapošljavala ljude za glazbenu produkciju, u grad su dolazile talijanske operne trupe, a operne arije Zadrani su pjevušili na ulicama. Kulturna i umjetnička događanja uz tijela javne vlasti financirali su i plemići i imućniji građani.

Uzvanike su na predstavljanju pozdravili prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić, pročelnica Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru doc. dr. sc. Maja Cindrić te pročelnica Upravnog odjela za kulturu i šport Grada Zadra Dina Bušić, koja je rekla kako ju veseli uspjeh projekta te da će Grad napraviti sve kako bi monografija zaživjela putem izvođenja djela.